Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Apostoli i drugi učenici (14. nedjelja kroz godinu – C)

Apostoli i drugi učenici (14. nedjelja kroz godinu – C)

Isus šalje sedamdesetdvojicu učenika u svaki grad i svako mjesto kamo je kanio doći, tako započinje današnje evanđelje. Obično, kada čujemo da je govor o Isusovim učenicima, mislimo na njegovih 12 apostola, jer i apostole evanđelje naziva učenicima. Tko su onda ta sedamdesetdvojica? Jesu li među njima bili i apostoli? Tko su učenici, a tko su apostoli? Odgovor nam daje samo današnje evanđelje govoreći: „Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika…“, dakle, ne onih dvanaest, nego „Drugih 72 i posla ih po dva pred sobom…“ Šalje ih zato što je „Žetva velika, ali radnika malo.“ Osim što ih šalje, on im još govori, da „mole gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“ Isus im pri tom ne obećava lagodan život i uspjeh u radu, nego ih još upozorava da odlaze kao janjci među vukove. Zatim dolaze praktične upute što ne nositi sa sobom, odnosno kako se ponašati kada ih prime ili odbiju.
Isusova prvenstvena misija je objava Oca nebeskoga, propovijedanje kraljevstva Božjega, njegovo širenje i spasenje svih ljudi.
Zato je i pored svih upozorenja i uputa koje daje učenicima najvažnije navijestiti i kazati ljudima „Približilo vam se kraljevstvo Božje!“ To je Isusova volja. Zato je on došao i to stavlja kao prioritet apostolima i ostalim svojim učenicima, ne samo ovoj sedamdesetodvojici iz današnjega evanđelja, nego svima nama jer i mi smo njegovi učenici, kao i čitavoj Crkvi svih vremena pa onda i ovom našem vremenu i prostoru. Isus nije računao samo sa svojim apostolima, s onom dvanaestoricom svojih najbližih suradnika. On je imao još drugih učenika. To su oni koji su ga izbližega slijedili. Isus računa s nama, i mi smo na neki način dio ovih sedamdestedvojice učenika. U njegovo smo ime kršteni. Našim krštenjem dobili smo i poslanje. Svaki krštenik ima svoju ulogu u širenju kraljevstva Božjega. Kao što su se ona sedamdesetdvojica učenika razlikovali od dvanaestorice apostola, tako se danas razlikuju zaređeni kršćani od ostalih kršćana. Međutim, ta nas razlika ne sprječava u širenju kraljevstva Božjega. Naprotiv, ona nas poziva da svaki na svom mjestu bude navjestitelj kraljevstva Božjega. Ona, već često spominjana i vrlo rječita slika, kako smo danas mi „ruka i noga Isusa Krista“, dolazi do punog izražaja onda kada se svaki krštenik na svoj način zalaže u naviještanju kraljevstva Božjega. Isusu je najvažnije kraljevstvo Božje i spasenje ljudi, da im imena budu zapisana na nebesima.
Što je učenicima najvažnije, onoj sedamdesetdvojici i čime su se oni oduševili, čime su se pohvalili Isusu pri svome povratku? „Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!“ Važna im je nadmoć, čudo. Isus ih opominje: „Dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima… Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.“ Nije cilj ni moć, ni torba, ni obuća, ni čuda. Cilj je imati upisano svoje ime u nebu. Cilj je kraljevstvo Božje. To se broji, to ostaje, a sve drugo prolazi.
Nažalost, i Crkva se znala kroz svoju povijest hvaliti svojom moći i nadmoći, „čudima“ koja je stvarala. Nije li i danas tako? Ono ljudsko u Crkvi često nadjača i potamni ono božansko. Nije rijetkost u Crkvi danas, posebno na ovim našim prostorima, da umjesto uključivanja vjernika laika u evangelizaciju, dakle, onu drugu sedamdesetdvojicu učenika, svećenici isključuju. Kada ovo spominjem onda mislim na roditelje koje nismo i koji se ne daju dovoljno uključiti u pripremu djece na Prvu pričest. Jer ako je itko pozvan pripremati djecu na sakramente onda su to roditelji. Ako mislimo da nisu roditelji za to osposobljeni, onda ih moramo osposobljavati. Koji bi to bio blagoslov za Crkvu kada bi svake godine u pojedinoj župi bilo moguće osposobiti nekoliko (može i dva, a ne sedamdesetdva) roditelja za dotičnu grupu prvopričesnika koji bi radili u malim grupicama (do petero djece) i tako iz godine u godinu. Upitajmo se je li moguće raditi jednoj osobi (svećeniku, č. sestri ili vjeroučitelju) s grupom od 30 i više djece ili mladih? Uloga roditelja u pripremanju djece na Prvu pričest ili mladih na sakrament potvrde svela se na roditeljsku večer na kojoj se nešto malo govori o sadržaju kateheza, a puno više o tehničkim detaljima slavlja tako važnih događaja u župi i obitelji. A nije tako bilo uvijek. Nekada su u nekim našim krajevima roditelji sami pripremali djecu na svete sakramente, a svećenik bi samo provjeravao njihovo znanje i spremnost.
Današnje evanđelje nas poziva da promišljamo i odgovorimo na pitanje: Što je nama važno? Tko su danas učenici Kristovi? Jesmo li mi dio one sedamdesetdvojice? Opiremo li se poslanju koje nam Isus daje?

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 10, 1-12.17-20

U ono vrijeme:
Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«