Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Biti Božje svjetlo (5. nedjelja kroz godinu – A)

Biti Božje svjetlo (5. nedjelja kroz godinu – A)

U našem svagdanjem govoru ima izraza koji su jako sadržajni i bremeniti. Obično su to izrazi poštovanja i ljubavi prema djeci, prema mužu, ženi, prema dragim osobama, kao što su: „ ljubavi moja!“ „zlato moje“! „sunce moje“! Naravno, ima i drugih izraza empatije, ljubavi, privrženosti, prijateljstva… U jednoj hrvatskoj klapskoj pjesmi „Lumin“ (klapa Rišpet) čuje se, među ostalim,  vrlo lijepi pripjev: „…ti si meni svitlo, ti si meni lumin“, a onda, da bi pjesnik iskazao što mu osoba znači, pojašnjava s ovim riječima:  „bez tebe ne mogu, bez tebe ne umin…“ Pjesnik je ovom pjesmom htio istaknuti važnost drage osobe u svom životu. Riječima „svitlo i lumin“ sve je rekao. Rekao je da mu draga osoba otvara oči, da s tom osobom bolje i dalje vidi, jednostavno da mu je draga, da je to osoba njegova života, da je jedno s njom. Ne pjeva pjesnik da bi draga osoba trebala ili morala biti svjetlost, nego ona to je, zato on pjeva „ti si meni svitlo … ti si meni lumin.“
Svjetlost razbija tamu, osvjetljava put, otkriva stvarnost, daje toplinu, omogućuje rast… Bez svjetla nema života.
I u današnjem evanđelju govori se o svjetlu. Isus svojim učenicima kaže: „Vi ste svjetlost svijeta.“ Isus ne govori  jednoj osobi nego svima. Svi su oni, cijelom svijetu „svitlo i lumin“.  Ni Isus ne govori vi biste trebali ili morali biti svjetlost svijeta, nego izričito kaže: „Vi ste svjetlost svijeta.“ Dakle, učenici to jesu. To im je  program života. Je li Isus pretjerao u svojoj ocjeni? Mogu li ljudi, mogu li učenici Isusovi, danas mi, biti svjetlost svijeta?  Sami po sebi, vrlo teško i nikako. Ali s Isusom koji za sebe kaže: „Ja sam svjetlost svijeta!“, s Njim koji je Bogočovjek, s Njim i po Njemu, da, možemo biti.  U čemu se očituje i vidi   da smo svjetlost svijeta? U pjesmi „Lumin“ očito je o čemu se radi. Govor je o uzajamnoj zaljubljenosti i ljubavi. Čovjek je našao srodnu dušu. A mi kao vjernici, kao kršćani, možemo biti svjetlost svijeta o kojoj Isus govori samo ako smo jedno s Isusom. Samo ako našem djelovanju bude mjera Isusova zapovijed ljubavi. Jer mjera svih mjera za Isusa je ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Na toj razini učenici su svjetlost svijeta, slično svome učitelju, koji za sebe kaže: „Ja sam svjetlost svijeta!“ Ako sam, dakle, ja svjetlost svijeta onda ste to i vi,  reći će Isus. Ja sam jedno s vama. Moje zajedništvo s vama mora biti vidljivo kao što je grad na gori vidljiv. „Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.“ Onaj koji je moj, on je vidljiv, njega se vidi i osjeća, on je orijentir, on je svjetionik na pučini svijeta. Ne može netko biti moj i biti skriven. Koja korist od takvoga? Koja korist od svijeće ako je pokrivena? Komu će takva svijeća pokazati put? Komu će odagnati strah u tami? Samo otkrivena svijeća daje puno svjetlosti i pruža ono za što je i stvorena. Djelom čovjek mora pokazati da je dragoj osobi svjetlost, mora biti čovjek ne samo riječi, nego prije svega, čovjek djela. Isus jasno kaže svojim učenicima: Vi ste svjetlost svijeta. Još je Isus nadodao nešto za svoje učenike što će biti ne samo vidljivo, nego i osjetljivo. Oni su ukusni začin zemlji. Isusovi učenici moraju biti začin u bljutavom svijetu pa kaže: „vi ste sol zemlje!“ Ne govori Isus vi to trebate biti, nego vi to jeste.
Isus ne traži riječi, on traži prije svega dobra djela. Koja i kakva su to djela koja će pokazati da smo svjetlost svijeta? Ne moramo daleko ići da bi pokazali  dobra djela. To možemo činiti svaki dan u svojoj obitelji, na svom radnom mjestu, na ulici, u školi, na svakom koraku moguće je učiniti neko dobro djelo. Nekada je to dobra i utješna riječ. Sitna pažnja prema bolesnoj, starijoj i potrebitoj osobi. Dati ruku, kaže naš narod. Naravno da su tu mogućnosti neograničene. Čuli smo što sve piše u prvom današnjem čitanju u Knjizi proroka Izaije. Izaija piše: „Ovo govori Gospodin: Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi“. Naša vjera mora biti plodna dobrim djelima. Vjera bez djela je mrtva, kaže sv. Jakov. Nismo sami sebi svrhom. Čovjek je odnos, odnos prema Bogu i prema čovjeku. Svjetlost nije radi sebe. Ona služi drugima.
„Vi ste sol zemlje!“ Naravno, ni sol nije sama sebi svrhom. Ona ja začin hrani  koja daje ukus.
Jesam li ja nekom začin u njegovu bljutavu i teškom životu? Nisam  li ja nekom prije preslan i prepapren?
Isus ima puno bolje mišljenje o svima nama nego mi sami o sebi. Isus se usudi to reći za svoje učenike. To Isus govori i za nas ovdje okupljene. Vi ste svjetlost svijeta. Vi ste sol zemlje. Da, svi vi koji ovo slušate. Svi vi koji dajete kruha gladnima, primate beskućnika, odijevate  gologa. Vi ste sol zemlje, vi koji živite zapovijed ljubavi. Vi činite ovaj svijet boljim. Vi ste sol zemlje.
Ali,  ostanite skromni, ostanite moji, jer samo kao moji možete biti zdrava sol i začin s mjerom. Vrijednost soli očita je  kada se ne vidi. Ne smije je biti ni previše ni premalo. Sol nije radi same sebe. Ako nikomu i ničemu ne služi, ona s vremenom obljutavi. Slika soli koju Isus uzima i s kojom se služi, kada želi opisati našu ulogu u društvu, uistinu je zanimljiva i vrlo rječita. Tek prava mjera soli čini hranu – svijet – ukusnijim. Takav bi morao biti svaki od nas u svojoj obitelji, u ovom našem društvu. To postati i biti može onaj koji je s neba, Isusovim svjetlom obasjan. Pa pokušajmo biti Božje „svitlo“, Božji „lumin“ u današnjem svijetu, u hrvatskom društvu, u Crkvi.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 5, 13-16

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«