Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Biti u dosluhu s Bogom (Svetkovina Svete Obitelji – A)

Biti u dosluhu s Bogom (Svetkovina Svete Obitelji – A)

Danas na svetkovinu svete Obitelji, dok o njoj razmišljamo i dok je gledamo kao savršenu i idealnu, gotovo bez problema, ne možemo, a da ne pomislimo odmah na našu obitelj. Zašto pomišljamo odmah na našu obitelj? Jer radimo usporedbe i uviđamo velike razlike. Iako bi morali najprije vidjeti ono što nam je zajedničko, ipak gledamo ono što nas od svete Obitelji razlikuje. Po čemu se razlikuju naša i sveta Obitelj? Razlika je u tome što se naše obitelji prepoznaju po prezimenima, a obitelj Isusa, Marije i Josipa po svetosti. To je ta najveća razlika. A što čini svetu Obitelj posebnom i svetom? Sveta Obitelj je sveta po svetosti života njezinih troje članova koji su se u ljubavi držali zajedno, kao i u tome što su sve svoje probleme rješavali u „dosluhu“ s Ocem nebeskim. Marija se ne prepire s Božjim planovima, iako će joj biti puno toga nejasno, nego će na anđelove riječi reći: „Neka mi bude po riječi tvojoj.“ Josip neće razumjeti Marijinu trudnoću, ali će na nagovor anđela i u snu, na glas s neba, uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, a Djetetu će nadjenuti ime Isus. Dakle, sve u „dosluhu“ s Bogom. Bez čvrste međusobne veze u ljubavi i čvrstog oslonca na Boga nije moguća svetost. S čvrstom vezom u međusobnoj ljubavi i s pouzdanjem u Boga bilo je moguće prevladati sve poteškoće pa i vlastitu izbjegličku sudbinu. Sveta Obitelj bila je izbjeglička obitelj, morali su napustiti svoju domovinu i otići u nepoznato – u Egipat.
Kako bi bilo moguće Josipu riješiti zagonetku Marijine trudnoće da nije bio u „dosluhu“ s Bogom. Da se Josip kojim slučajem odvažio riješti ovaj problem sam, on bi Mariju potajno otpustio. Ali, ne, Josip nije nikada bez „dosluha“ s Bogom pa ni u snu. On će u snu dobit znak s neba da je to što je u Mariji začeto od Duha Svetoga. To Josip prihvaća i u ljubavi s Marijom idu kroz zajednički, budući život. Oni su, puni povjerenja u Boga, pošli na nagovor anđela u progonstvo, u Egipat. Ni ova odluka nije donesena bez „dosluha“ s Bogom. U evanđelju piše da se anđeo Gospodnji u snu javio Josipu i rekao: „uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.“
Možda će netko reći lako je bilo Josipu i Mariji rješavati tako teške slučajeve kada im se uvijek, pa taman to bilo u snu, javljao glas s neba. Da, to je točno. Ali i mi imamo glas s neba. To je naša savjest. Sve nas je Bog obdario tim „svetim glasom s neba“, samo što to često prečujemo, a ako i čujemo ignoriramo i vršimo volju svoju, koja obično ovako glasi: Ako ne možemo zajedno onda: „svak’ k sebi“!
„Slika svetosti“ naših hrvatskih obitelji najjasnije se vidi kod slavlja Prve pričesti i Krizme. U sve više slučajeva jedan član nedostaje i to onaj „jači“.
Imamo li mi toliko povjerenje u Boga i spremnost rješavati naše obiteljske probleme i poteškoće, u ljubavi i zajednički, u „dosluhu“ s Bogom?
Nažalost, sve je manje obitelji u kojima se moli. A bez molitve, bez blagoslova s Neba teško je izdržati u svim navalama problema i poteškoća na obitelj. Kada obitelj nije u skladu, tada ni narod, ni društvo nisu u skladu. Molitva, razgovor s Bogom najbolji je „alat“ za rješavanje svih problema i nesporazuma. Vjerujem da je moguće svaki nesporazum riješiti u obitelji, posebno one između supružnika, ako smo stalno u „dosluhu“ s Bogom. U „dosluhu“ s Bogom svaki je onaj koji moli, koji ne gazi svoju ni tuđu savjest.
Vratimo se svetoj Obitelji i njihovoj izbjegličkoj nevolji. Lijepo je bilo za svetu Obitelj dok su im pastiri donosili darove i klanjali se Djetetu. Lijepo je bilo dok su se Mudraci s Istoka klanjali i darivali Dijete. Ali ono što je bilo bolno, evanđelje svetog Mateja donosi vrlo sažeto, samo u nekoliko riječi, a to je bijeg od umorstva Djeteta. Dalek i prašnjav put u Egipat i natrag. Nedostatak vode i hrane evanđelje ne spominje i ništa ne govori. Je li ih netko napadao, jesu li nailazili na žičane ograde? Nema govora ni o tome što se sve tada govorilo o izbjeglicama. Ništa od toga ne znamo. Svojim povratkom u Domovinu morali su biti vrlo oprezni jer je opasnost i dalje vrebala. Opet je Obitelj upućena u snu, dakle, ne otvoreno i glasno, nego potiho, u snu, i u „dosluhu“ s Bogom idu u galilejski kraj imenom Nazaret. Drugim riječima: onaj tko je u molitvi, tko osluškuje glas Božji, svoju savjest, tko je u „dosluhu“ s Bogom, uvijek će izabrati neki kraj gdje će se moći zajedno i u ljubavi živjeti. Ali, ako Boga istjeramo iz naše obitelji, onda nas nema tko više braniti. Onda smo kao obitelj i kao narod na vjetrometini izloženi svim navalama Zloga.
Što je s našim obiteljima danas? Mnoge se raspadaju, a da pri tom nitko ne pita kako je onim najnevinijima – djeci. Koliko oni trpe što im roditelji nisu zajedno, to nitko i ne pita. Djece se sve manje rađa, vjernost nije više vrijednost, nestaje obiteljske molitve, manjak povjerenja jednih u druge i u Boga. Naslonili smo se samo na naše ljudske snage, a one su vrlo ograničene.
Ako želimo bolju budućnost, uzmimo za primjer svetu Obitelj koja je i u najtežim životnim situacijama sve svoje problema zajednički rješavala u zajedničkoj molitvi, u „dosluhu“ s Bogom.
Poučeni primjerom života svete Obitelji, prihvatimo njihov način života. A njihov život bio je život u zajedničkom držanju, u svim situacijama, i to, u ljubavi i punom povjerenju u Boga, u molitvi. Sve su radili u „dosluhu“ s Bogom.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 2,13-15.19-23

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.