Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Blagdan susreta (Svijećnica, Prikazanje Gospodinovo – A)

Blagdan susreta (Svijećnica, Prikazanje Gospodinovo – A)

Blagdan Svijećnice ili Prikazanja Gospodinova možemo nazvati i blagdanom susreta. To je susret sv. Obitelji s Bogom u hramu ali i susret generacija. Na jednoj je strani dijete Isus sa svojim roditeljima, Marijom i Josipom, a na drugoj bogobojazni starac Šimun i proročica Ana. Susret Boga i predstavnika ljudskih generacija. U Isusu svi takvi susreti čine jednu obitelj, jedan narod, ili još bolje rečeno, oni predstavljaju sve ljudske generacije koje bi trebale biti uvijek povezane.
U Isusu, kojeg Marija i Josip donose i prikazuju u hramu, dolazi Krist -Pomazanik, Mesija i Spasitelj. Šimun i Ana predstavljaju ljude – vjernike starijih generacija koji očekuju dolazak tako dugo priželjkivanoga Pomazanika Božjega. Upravo na ovaj blagdan Prikazanja Gospodinova, na blagdan susreta, očitava se Božja promisao kako svaka od tih generacija u Božjim očima ima svoje mjesto i smisao opstanaka u međusobnom zajedništvu, zajedništvu starijih i mlađih, djece i odraslih, kako u obitelji tako i u društvu i Crkvi. Iz evanđeoskoga izvještaja vidjeli smo da svi oni imaju jednu određenu i to vrlo važnu zadaću. Marija i Josip kao roditelji idu Bogu u hram prikazati svoje dijete i zahvaliti na tom velikom Božjem daru, na daru života. Bogu u znak zahvalnosti daruju što imaju, po Zakonu Gospodnjem, „dvije grlice ili dva golubića.“ Bog uzvraća tako što milost Božja ostaje na Djetetu.
Dvoje staraca, Šimun i Ana, također su u hramu s nadom i molbom da Bog pokaže svoju dobrotu i obećanje koje je davno dao preko proroka.
Starcu Šimunu je Duh Sveti za njegovu vjernost Bogu objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. I ovdje u hramu prima u naručje Pomazanika u obličju djeteta. Šimunu više ništa ne treba. Od radosti kliče da sad može u miru i umrijeti.
A stara proročica Ana bijaše u hramu u molitvi, što i priliči starijima, hvali Boga i „svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala je o Djetetu.“ Sada i ona može u miru napustiti ovaj svijet.
Isusovo prikazanje u hramu dočarava nam susret generacija, a njegovo rođenje prije 40 dana, susret svih društvenih staleža i rasa: priprostih pastira, mudrih kraljeva s istoka, vlastohlepca – zemaljskog kralja, koji će iz straha za svoj položaj ubiti nevinu dječicu. Znatiželjni su i starješine i učeni pismoznanci.
Radost rođenja ovoga Djeteta objavljuju anđeli pastirima na betlehemskim poljima govoreći im: Danas vam se rodio Spasitelj. Ovi mali, neznatni znakovi, kao što je rođenje jednog Djeteta, postaju spasonosni i veliki znakovi za sve narode, generacije i rase. Najprije za njegove roditelje koji će tek puno kasnije moći razumjeti sve one „male Božje znakove“ koji će se pokazati kao veliki znak Božje ljubavi prema svim ljudima. A onda i pastirima koji mogu mirno poći svojim stadima i pjevati Bogu zahvalnu pjesmu.
Zatim se objavljuje grupi mudraca – predstavnicima svih naroda – koji će morati preći dalek i opasan put do Djeteta, kojem će u zahvalu pokloniti svoje darove. Mudraci od tada više ne idu istim putem. Ljudi nakon susreta s Djetetom biraju drugi put. Sada sveti kraljevi mogu mirno svojim kućama, svojim narodima jer im se ispunila nada: vidjeti Spasitelja svijeta. Svaki koji je željan Boga ne žali puta. Takav je uvijek spreman na susret s čovjekom, na susret s Bogom, sa svim generacijama i narodima.
Bog u malim znakovima pokazuje veliku ljubav. U malom djetetu objavljuje se veliki Bog. A Isusovi roditelji za veliku Božju ljubav donose u hram male darove. Marija, Josip i Isus došli su u Jeruzalem, u hram, da čuju veliku istinu od malih i starih ljudi, starca Šimuna i starice Ane, da je došlo spasenje svijeta i da je svanula svjetlost na prosvjetljenje svih narod.
A tko to može shvatiti da se u nejakom djetetu, u susretu ljudskih generacija objavljuje Bog?
To mogu Bogu otvoreni ljudi. Najprije Marija koja će na riječi anđela, iako ne razumije sve, reći: Neka mi bude po riječi tvojoj. To može prihvatiti Bogu otvoreni Josip, iako mu se to sve priopćava samo u snu. To mogu prihvatiti ničim opterećeni priprosti betlehemski pastiri. U to može povjerovati bogobojazni starac Šimun jer mu i ime govori da je onaj koji sluša i čuje. U to može povjerovati i prihvatiti Ana, dugovječna udovica, čije ime znači: Bog je milostiv.
Samo, dakle, oni koji se pred Bogom priznaju i vide kao neznatni i mali, ali u Božjim očima veliki ljudi, može obasjeti velika svjetlost s neba. Ovakvim se ljudima Bog lako objavljuje. Na primjeru Marije i Josipa vidimo da Bogu nije važno koju ulogu igramo u društvu. Marija i Josip se vraćaju blagoslovljeni svojoj kući, u svoj svagdan. Šimun mirno ide ususret smrti. Ana s radošću pripovijeda o Djetetu.
Svima nama Bog nudi susret. Boga možemo susresti u svakom čovjeku, u svojoj obitelji, u obitelji koja se susreće u svojim generacijama. U susretu oca i majke, djece, bake i djedova.
Ali, nažalost, moramo priznati da je naše moderno društvo daleko od susreta obiteljskih generacija, a to je opasnost da nam nema tko djecu prihvaćati i njima govoriti o Bogu, o svjetlosti koja nas s neba obasjava, da nema tko o Djetetu iz Nazareta pričati. Molimo Boga da blagoslovi naše obitelji i oživi u njima susrete svih generacija, i da bude što manje osamljenih i uplakanih staraca i starica.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 2, 22-40

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.