Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Bog traži čovjeka (24. nedjelja kroz godinu)

Bog traži čovjeka (24. nedjelja kroz godinu)

Današnja evanđeoska priča o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi, o izgubljenom sinu kao i o velikoj radosti pastira koji je ponovno našao izgubljenu ovcu, sreći i radosti žene koja je našla izgubljenu drahmu, veselju i radosti oca čiji se mlađi sin vratio, o nezahvalnosti i zavisti starijega sina, toliko nam je poznata da postoji opasnost kako nam ovaj divan evanđeoski tekst može tako brzo proći kroz glavu, a da sebe nigdje, ni u kojoj od navedenih osoba ne prepoznamo, nego se postavimo kao simpatizeri ili suci nad nekim od dionika ove priče. A Isus je mislio upravo na svakog od nas. Sv. Luka zapisao je ovo za nas. On nam piše priče s kojima nam želi približiti i pojasniti Božju ljubav prema svakom čovjeku, posebno obraćenom grešniku.
Prije priče o izgubljenom sinu i dobrom ocu koji se neizmjerno raduje povratku sina, Isus donosi dvije svagdašnje ljudske priče. Nema onoga tko nije nešto vrijedno izgubio u svom životu, bilo osobu, bilo koju stvar. Muž napusti ženu i djecu. Žena napusti muža i dijete. Sin ili kći bježe iz roditeljske kuće. Čovjek izgubi uloženi novac. To su bolni gubici. Žalost je velika kada se tako nešto dogodi. Eto, zato Isus govori o ljudskoj žalosti kada se nešto drago i vrijedno izgubi i čovjek je nemiran dok to ne pronađe, a kad to pronađe, kada se izgubljena osoba vrati, onda je radost velika i ona se želi podijeliti sa svojim prijateljima. Isus govori o izgubljenoj ovci i drahmi, o žalosti pastira, odnosno žalosti žene koja je izgubila drahmu kao i o njihovoj velikoj radosti kada su izgubljeno pronašli da bi još jače naglasio vrijednost svakog čovjeka u Božjim očima u priči o izgubljenom i ponovno nađenom sinu. Za Isusa ništa ljudsko nije banalno i nevrijedno. On shvaća pastira i njegovu ljubav prema svojim ovcama. On razumije ženu koja je izgubila vrijedni novčić i čini sve da ga ponovno nađe. On te ljude toliko razumije da njihovu radost zbog ponovno nađene ovce i pronađene drahme uspoređuje s nebeskom radošću anđela koja će, naravno, biti puno veća u nebu nad nama ljudima, obraćenim grešnicima.
Iako sva tri ova primjera: izgubljena ovca, izgubljena drahma kao i izgubljeni sin izražavaju isti smisao, a to je traženje izgubljenoga, te neizmjernu radost ponovo nađenoga, ne možemo, a da ne vidimo Isusov cilj s ovim pričama. Isusova nakana, a ona dolazi do punog izražaja u priči o izgubljenom sinu, bila je izraziti Božju ljubav prema čovjeku grešniku, Božju strpljivost sa svakim čovjekom i neumorno čekanje na svakog od nas da se obratimo od svojih grijeha.
I dok u priči o izgubljenoj ovci i drahmi vidimo tri sudionika: izgubljena ovca, izgubljena drahma, čovjek posjednik i prijatelji – u priči o izgubljenom sinu ih je više: izgubljeni sin, stariji sin, otac i veseli uzvanici u očevoj kući te sluga.
Mlađi sin traži svoje i ide iz sigurnosti u nepoznato. Nitko mu ne staje na put. Čovjek je slobodan. Uživa u svojoj slobodi živeći rasipno. Ali sve to kratko traje. Jer umjesto uzleta u visine, u zamišljeni raj izvan očeve kuće, pada među svinje koje sigurnije žive od njega. Sve je izgubio. Ne vidi budućnost. I onda sagledava čitavi svoj život. Sjetio se ljepote očeva doma. Priznaje da nije zavrijedio zvati se sinom. Kaje se i donosi odluku vratiti se ocu, obraća se s molbom da ga primi. Osim što će moliti oca za oprost, on najprije moli Boga, moli Nebo za milosrđe.
Čitavo ovo vrijeme sinovljeva izbivanja iz očeve kuće, dobri otac strpljivo čeka na povratak izgubljenoga sina. Sina povratnika grli i ljubi i od radosti pripravlja svečani objed na koji poziva svoje prijatelje da se vesele s njim jer mu se povratio izgubljeni sin.
Svi se raduju osim starijega sina, odnosno brata. On ne želi vidjeti brata, a još manje s njim se veseliti. On se poziva na svoju pravednost, a ocu predbacuje škrtost. Ali, pravednost bez ljubavi, bez nutarnje blizine i povezanosti s ocem ne znači mnogo. Stariji sin je stranac u očevoj kući.
Otac jednako ljubi oba sina. On se raduje povratku izgubljenoga i prima ga u svoju kuću, a starijemu odgovara: „Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je.“ Stariji sin nam pokazuje da bez ljubavi, bez prihvaćanja drugoga i drugačijega, bez volje za oproštenjem ne koristi biti u očevoj kući jer i oca i sve njegovo ne doživljava kao svoje. Bez ljubavi čovjek je u vlastitoj kući stranac.
Priča o dobrom ocu govori da Bog traži čovjeka. On ga strpljivo čeka i kada se vrati ne pita: gdje si bio, što si radio, zašto si ovo napravio, nego ga grli i s njim se veseli jer se vratio u život, vratio se u kuću očevu. Bogu je dovoljno da se čovjek sjeti Božje ljepote i dobrote i da se obrati, da se čovjek vrati.
Ne zaboravimo ni ulogu sluge u ovoj dramatičnoj priči. On se ponaša neutralno. Ne zauzima stav: „Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.“ Sluga sve zna, sve vidi ali ne dijeli ni radost oca – svoga gospodara, a ni srdžbu starijega sina. Vjerujem da se svi divimo ljubavi i milosrđu oca kao i povratku sina. On nam je najsimpatičniji.
A gdje smo mi? U kojoj se od ovih osoba prepoznajemo? U dobrom ocu? U rasipnom sinu? U starijem bratu? Ili u slugi koji se ponaša kao da se to njega ništa ne tiče? Osjećamo li da je sve naše što je Božje?

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 15, 1-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.
Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«
I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.
Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«