Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Borite se da uđete na uska vrata! (21. nedjelja kroz godinu – C)

Borite se da uđete na uska vrata! (21. nedjelja kroz godinu – C)

Ništa nas ne može uozbiljiti kao pitanje smisla života: zašto smrt i ima li života nakon smrti, i ako ima hoćemo li se spasiti? Ta se rasprava vodila i u Isusovo vrijeme. Saducejima je bio važan ovaj ovozemni, opipljivi, konkretni život. Iako su bili religiozni, nijekali su zagrobni život. Farizeji, ta famozna grupa koju je Isus žestoko kritizirao, vjerovali su u život nakon smrti. Pitanje života, smrti i život nakon smrti ostaje vječno pitanje za svakog čovjeka. Hoćemo li mi biti među spašenima?
„Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ Ovo pitanje uputio je Isusu jedan od onih koji su ga pratili.
Isus se nije ustručavao davati odgovore na pitanja, ali ovdje nije odgovorio izravno, nego je opet počeo govoriti o obraćenju, o promjeni načina života, pa kaže: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“
Kako razumjeti ovo Isusovo: „Borite se da uđete na uska vrata“ i „mnogi će tražiti da uđu, ali neće moći.“? Isus traži našu aktivnost: borite se. Borite se. To je poziv na napor koji je puno više od neke mlake aktivnosti. Nije dovoljno biti član Crkve. Nije dovoljno biti kršten i od prigode do prigode doći nedjeljom u Božji hram. Neće biti dovoljno pozivati se na našu pripadnost ovom ili onom narodu, ovoj ili onoj Crkvi. Isus traži potpuni angažman i to u zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku. Isusov prvenstveni program života na zemlji je vršenje volje Očeve, a ona se sastoji u naviještanju i objavljivanju Boga Oca, njegove ljubavi i milosrđa prema čovjeku, a za nas ljude zapovijed ljubavi prema Bogu i čovjeku. To je Isusov program i program za nas ljude ovdje na zemlji. Da bi Isus približio svoje misli svakom čovjeku, da bi pojasnio pojam kraljevstva Božjega – samo koji redak ispred današnjeg evanđeoskog teksta, u istom trinaestom poglavlju Lukina evanđelja, Isus govori o kraljevstvu Božjem uspoređujući ga s gorušičinim zrnom i kvascem. On se služi slikama iz svagdašnjeg života. Pri tom ne traži nešto veliko da bi govorio o kraljevstvu Božjem, nego ga uspoređuje s malim i neznatnim gorušičinim zrnom koje je kadro izrasti u stablo da se u njemu i ptice nebeske mogu gnijezditi. Isto tako i malo kvasca može uskisati i tri mjere brašna. Drugim riječima, to su ta mala vrata koja vode u vječni život. To su ta mala djela, male i neznatne stvari. Iz navedenih primjera možemo iščitati kako ne trebaju naša djela biti velebna, nego da se borimo svaki dan i to cijeloga svoga života biti plodni dobrim djelima, biti malo gorušičino zrno, mala mjera kvasca, mala pomoć ovom ili onom malom čovjeku. Jer vječni život nije ni ovako ni onako naše djelo ili zasluga. To je čisti Božji dar. Ali taj dar treba željeti, treba za njim težiti, traži se naše sudjelovanje, a ne samo pasivno promatranje i zazivanje: Gospodine, otvori! Mi smo se poznavali, bio sam tvoj svećenik, o tebi sam propovijedao. Tvoj sam vjernik, kršćanin-katolik, bio sam i na vjeronauku. Kad već spominjemo poznavanje, često se sjetim jednog slučaja u kojem dolazi do upoznavanja i sklapanja prijateljstva između dva čovjeka već u zrelijim godinama, koje je trajalo vrlo kratko. Naime, jedan od njih dobio je neki visoki položaj. Nakon toga, ovaj s visokog položaja, nikada nije pokazivao prijatelju da su se oni jednom upoznali, sprijateljili. Njegove geste bile su takve kao da se nikada nisu vidjeli. Je li to bilo prijateljstvo? Nije. To je bilo površno poznavanje, pripadnost istoj skupini po zvanju ili zanimanju. Iskreno prijateljstvo i blizina su odlučujući. Ako, dakle, činimo ono što možemo da budemo uvijek s Isusom, ako se trudimo biti njegovi prijatelji, a ne smo da površno poznajemo njegove zapovijedi, ako iskreno poput razbojnika na križu Isusa molimo da nas se sjeti u svome kraljevstvu, možemo se nadati da nam neće reći da nas ne poznaje, nego da će nam otvoriti. Vjerujemo da početak života s Bogom, odnosno vječni život, ne počinje teko nakon naše smrti, nego već ovdje i sada. S takvim životom, neće smrt biti kraj ili početak, nego nastavak istoga života, života vječnoga s Bogom. Naravno, ovdje na zemlji još u mukama, u strahu, kao grešnici ali s vjerom da je Isus naša vrata kroz koja se ulazi u kraljevstvo Božje.
Borite se! Možda nam neće biti lako ući na velika vrata, jer smo često padali pod teretom naših slabosti, ali mala su vrata uvijek tu i otvorena su za svakog onoga koji se trudi. A oni koji se ne trude, koji žive kao da nema Boga, koji će se pozivati samo na poznanstvo, naići će na zatvorena vrata i neće moći ući ni na mala ni na velika, nego će ojađeni gledati u nebu sve one do kojih u svom životu nisu držali: siromahe, odbačene, tuđince, pripadnike drugih naroda i religija. Koliko god mi slabi i grešni bili, pozvani smo slijediti Isusa i to u ljubavi koja se živi i prema Bogu i prema čovjeku. Isusu nije dovoljno zazivanje njegova imena.
Nastojimo li našim djelovanjem, našim nastupima kao kršćani i vjernici ovu našu sredinu, našu obitelj, ovaj naš svijet zanositi, oduševiti za Boga i njegovo kraljevstvo? Isus traži ono malo gorušičino zrno, ono malo kvasca, traži naša sitna svagdanja djela ljubavi koja će širiti kraljevstvo Božje, čija su nama vrata uvijek otvorena, ako s vjerom i pouzdanjem idemo ususret Kristu koji je i pored naši grijeha i ljudske slabosti – naša vrata koja vode u život vječni.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 13, 22-30

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«