Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Božanski je služiti (29. nedjelja kroz godinu – B)

Božanski je služiti (29. nedjelja kroz godinu – B)

Evanđelje: Mk 10, 35-45

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

U našem narodu vlada uvjerenje da se ništa ne može ostvariti bez neke čvrste „veze“ ili preporuke. I za najbanalnije stvari tražimo vezu ili posrednika. Dvojica Isusovih učenika, Jakov i Ivan također pokušavaju nešto preko veze. Imali su čvrstu vezu, imali su samog „Šefa“. Htjeli su iskoristiti poznanstvo i blizinu s Isusom prije nego to učini netko drugi od Isusovih učenika. Traže, ni manje ni više, nego prva mjesta, odmah do „Šefa“, i to jedan s lijeva, a drugi s desna. Preko veze do vlasti i moći, do ugleda.
Slušajući ovo izviješće iz evanđelja, čini nam se kao da se to događa danas, a ne prije više od 2000 godina. Spomenuta dvojica učenika ponašaju se kao da su na nekom stranačkom, političkom skupu naših dana i mole svoga vođu da ih nagradi s prvim, nekim od ministarskih mjesta. Čista borba za vlast i čast i pri tom ne biraju sredstva. Ovu dvojicu učenika nije morio sram pred njihovim prijateljima i još im to čine iza leđa.
Međutim, Isus ne ide preko tuđih leđa i ništa ne radi nekomu iza leđa. Sve je kod njega, današnjim rječnikom rečeno: “transparentno”. On govori o svemu sasvim otvoreno, govori da svi čuju i razumiju. Isus se u svemu razlikuje od ostalih. Ni poznanstvo ne pomaže kod Isusa. Neće ući u kraljevstvo nebesko onaj koji govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca moga nebeskoga, kaže Isus. Ivanu i Jakovu jasno kaže: vi ne znate što tražite. Vi ste na krivoj adresi. Vama su u glavi ovozemaljska moć i vlast. Isus ide konkretnim primjerom da bi ga učenici bolje shvatili pa im kaže: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću“. To ja ne podržavam. Neka ne bude tako među vama. Kod vas mora biti drugačije. Vi ne smijete težiti za vlašću ako želite biti moji učenici. Služite jedan drugome. Nisam ni ja došao da mi se služi, nego da služim. Moj život je služiti Ocu nebeskome i čovjeku. Isusovo služenje čovjeku došlo je do izražaja na Veliki četvrtak kada učenicima pere noge. Vrši, dakle, službu sluge, a ne nekoga moćnika. Eto, to traži od svih svojih pa tako i od svojih učenika: Ovo što ja činim vama, činite i vi jedan drugome. „I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“ Nije moj učenik onaj koji želi vladati nad drugima. Vi ste braća. Vi ste jednaki. Vi trebate služiti jedan drugome.
Božja logika je drugačija od naše ljudske. On se, Svemogući Bog, tako i toliko ponizio da je došao k čovjeku u obličju čovjeka i postao brat svima i to baš u Isusu Kristu, u svome Sinu.
Jesmo li spremni prihvatiti Božju logiku i kako nam padaju ove Isusove riječi iz današnjega evanđelja? Možemo li prihvatiti Isusov savjet i umjesto da težimo biti najveći, budemo poslužitelji; umjesto prvih mjesta biti sluge drugima?
Hvala Bogu da ima i danas puno onih koji i pored silnih borbi za prva mjesta, kako u društvu tako i u Crkvi, drugima služe i poslužuju ih i to baš onako kako je to Isus činio. Bez takvih nema ni Crkve ni društva.
Ovih dana čuju se negativni tonovi o radu medicinskoga osoblja u bolnicama. Možda se radi jedne ili jednoga baca ljaga na sve. A nije baš tako sve crno i negativno. Jer nigdje kao u bolnici ne služi čovjek čovjeku. Netko će reći to im je zanimanje ili zvanje, za to su plaćeni. Da, točno. Ali, to su zvanja i zanimanja koja osim znanja i plaće iziskuju i žrtvu, i služenje i ljubav. Tu žrtvu i ljubav, to ljudsko služenje mnogi su od nas doživjeli. Tako je u staračkim domovima, u dječjim jaslicama i vrtićima, u školi, tako je u radu s ljudima s posebnim potrebama, tako je svugdje gdje se radi o pomoći i služenju čovjeku u potrebi, počevši od obitelji. I svi koji čovjeku služe i koji potrebitoga poslužuju rade to, bili oni toga svjesni ili ne, u ime Isusa Krista. Jer sve ono što učinite i najmanjima od ovih mojih, meni činite, kaže Isus.

fra Josip Klarić