Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Božja susretljivost (16. nedljelja kroz godinu – C)

Božja susretljivost (16. nedljelja kroz godinu – C)

Kao ljudi imamo poteškoća  vjerovati u nadnaravno, onostrano, na susrete s Bogom u našem svagdanu. Nama se čini kao da Boga uopće ne interesira naš rad, naša muka. Naš život čini nam se toliko banalnim i jednostavnim, mučnim i napornim da Boga ne možemo ni zamisliti u tom našem svagdanu. Žega dana i briga za preživljavanje su nas toliko zaokupili da ne možemo prepoznati Boga koji nas susreće baš tu, u našem radu i životu.  Zašto? Možda zato što smo zamijenili uloge. Boga ne vidimo i ne susrećemo u malim stvarima, jer mi težimo za višim mjestima. Boga želimo sresti u nestvarnom životu. Tražimo ga tamo gdje smo ga mi postavili, a ne tamo gdje je on. On je s čovjekom na njegovom poslu, u njegovoj muci, u ljudskoj radosti pa i u ljudskim snovima, a mi smo se podigli na visoko pa ga ne vidimo.
Kako Bog susreće čovjeka? Što čovjek očekuje i kako on zamišlja Božju objavu i susret s Njim?
Bog dolazi iznenada, nenajavljen, pa možemo reći sasvim ljudski – kao čovjek čovjeku. To svjedoči  današnje prvo čitanje iz Knjige Postanka. Abraham se odmara od naporna posla. Nomadi su uvijek na putu sa svojom stokom. Traže nove pašnjake. Možda je Abraham u podnevnom predahu razmišljao kako povećati svoja stada. Možda se želi još s nekim udružiti  kako bi mu bilo lakše i sigurnije čuvati svoja stada. Iznenada se pojavljuju tri čovjeka. Abraham vidi u njima  ispunjenje  svojih snova. S njima će, ako se udruži, misli Abraham, biti lakše. Idem ih odmah počastiti. Velika je vrućina, a tko zna koliko su dugo već na putu, možda su i gladni. Iznosi  vodu da utaže žeđ u podnevnoj žezi. Abraham uključuje i svoju ženu Saru u ovu priču. Ona je iskusna i spretna domaćica. Ona će ispeći kruh, a Abraham smišlja pravi ručak te zapovijeda slugi svojem da spremi tele. Dobar ručak najbolja je prigoda za plodonosne razgovore, za sklapanje prijateljstva i ugovora. Goste, međutim, ne interesira suradnja u zajedničkim pothvatima  sa stadima. Oni  pitaju  gdje se nalazi Sara, žena Abrahamova.  Oni traže čovjeka. I Sara igra veliku ulogu u ovom susretu. Na veliki dar Abrahama i Sare, na njihovo srdačno gostoprimstvo, na žrtvu oko ručka, gosti uzvraćaju još većim i bogatijim darom. Za godinu dana Sara će imati sina. Na lijepu ljudsku gestu Bog odgovara novim životom. Bog susreće i u ovom slučaju čovjeka na ljudski način, na mjestu gdje je čovjek.
Sličan slučaj opisuje i današnje evanđelje. Naime, sv. Luka opisuje Isusov dolazak Marti koja ga je pozvala u svoju kuću. Marta je slična Abrahamu. Ona sprema ručak za dragog Gosta. Ali, i u ovoj su priči, osim visokoga Gosta, dvije osobe, ljudi sa svim svojim ljudskim dobrim i manje dobrim stranama, dvije sestre, Marta i Marija. A tamo gdje su dva čovjeka tamo nastaje prepirka, zavist, ogovaranje, dolazi do izražaja sve ono tipično ljudsko. Osim toga, Marta će pozvati svoga Gosta da opomene njezinu sestru Mariju koja samo sjedi i sluša što Isus govori. Marta je čovjek i ponaša se ljudski. Zašto bi se samo ona trudila oko ručka? Ona u Isusu vidi  dobrog čovjeka koji je zaslužio da se obje sestre potrude počastiti tako dragog Gosta. Isus svojom vanjštinom ne pokazuje svoju božansku stranu. On se vlada ljudski, obilazi svoje prijatelje, poznanike i odaziva se na pozive dragih ljudi i na taj način približava ljudima kraljevstvo nebesko. I dok čovjek, sličan Abrahamu, sličan Marti i Mariji, misli da poslužuje samo ljude kao drage goste, u obje ove priče zadire sam Bog. Kod Marte i Marije u osobi Isusa Krista. Isus koristi ljudsko nerazumijevanje Marte i Marije, pa umjesto da sudi ili osuđuje jednu ili drugu, on pokazuje što je dobro, što je bolje, što je najvažnije u našem životu, pokazuje onu „bolju stranu“ za kojom bi svi trebali težiti. Kako Isus reagira na Martinu molbu da upozori Mariju da se i ona uključi u rad oko spremanja ručka?  Isus nije prečuo ljudsku muku i molbu. Nije omalovažio trud i muku Marte, ne omalovažava ljudski svagdan i brigu oko ručka, nego ukazuje  na ono što je dobro i ispravno, što je važnije, na ono što je neprolazno.
Isus kao Sin Božji na ljudski način susreće ljude. Već od svoga rođenja kada se rađa kao malo dijete, razgovara o ljudskom radu, sluša ljudske muke i kroz ljudski razgovor naviješta ono najvažnije – kraljevstvo Božje. Bog prihvaća ljudski rad, brigu i muku oko ručka, pa preko čovjeka i sudjeluje  na ljudskim gozbama, dijeli našu muku ali i radost kao i naše pritužbe kod kojih ne osuđuje, nego upire prstom u ono „bolje“.
Koju nam poruku upućuju današnja misna čitanja? Poruka je jasna: Bog susreće  ljude na ljudski način. Susreće nas i druži se s nama u našem svagdanu, kod našega rada, susreće nas uvijek kada se trudimo biti na raspolaganju drugom čovjeku. S nama je Bog uvijek kada ugostimo drugoga, posebno one koji su na putu, koji su potrebni naše korice kruha ili čaše hladne vode. I drugu poruku nam šalju današnja čitanja, a ona glasi: Uvijek se truditi izabirati dobro, ono bolje i biti spremni slušati riječ Božju. Ako budemo činili dobro drugima i slušali ono dobro i birali još bolje, nećemo morati čekati godinu dana  na još veći Božji „dar“, a to je „dar života vječnoga.“ I konačno ne stavljajmo sebe na mjesto Boga jer Ga onda nećemo moći sresti. Bogu je najdraže prijestolje naše ljudsko srce.
fra Josip Klarić
Evanđelje: Lk 10, 38-42
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«