Najnovije vijesti
Naslovnica / Bratovštine u župi

Bratovštine u župi

dnevnik_bratimiBratovštine su dobrovoljna katolička udruženja vjernika laika, usko vezana uz određenu župnu zajednicu, koju bratovština pomaže u vjerskom i društveno-korisnom radu. Svaka bratovština ima vlastiti statut – matrikulu (kapitul ili konstitucija), koju potvrđuje lokalni biskup, svog sveca zaštitnika, članove – bratime i nošnju.

Povodi za osnivanje bratovština su najčešće bile velike nepogode, kojih je u srednjem vijeku bilo napretek, od epidemija kuge, ratova, požara, gladi, potresa i poplava, kad je ljude obuzimao strah i kad su jedino zajedničkim naporom mogli ublažiti teškoće koje bi ih zadesile. Prve bratovštine su njegovale zaražene kugom, održavale ubožnice i skloništa za nemoćne, stare i siročad, dakle bavili su se karitativnim radom. Za tako velike zadatke, po mjerilima onog vremena trebalo je imati ime nekog moćnog sveca zaštitnika, pa su oni uzimali imena Duha Svetoga, Blažene Djevice Marije, sv. Antuna, sv. Lazara, sv. Roka… Uz to još je nekoliko činjenica utjecalo na procvat bratovština u 13. st.; mistični pokreti (flagelanti) i pojava franjevaca i dominikanaca koji su osnivali nadbratovštine, koje su imale pravo osnivati svoje filijale.

Bratovštine su bile osobite popularne od 13. do 16. st., kad su i brojna stručna i staleška udruženja vojnika, glazbenika, slikara, kipara i zanatlija svih vrsta osnivala svoje bratovštine. Po Mletačkoj republici razvio se od 11. st. specifičan tip bratovštine zvane scuole. One su zapravo bile cehovska udruženja, raznih zanatlija ili stranih trgovaca po Veneciji koje su imale vlastite objekte. U 13. st. postojale su dvije vrste bratovština: obične (samo jedna) i nadbratovštine, koje su mogle osnivati svoje filijale po drugim mjestima s istim statutom.

Povijest bratovština

Laička vjerska udruženja postojala su od prvih dana kad je kršćanstvo legalizirano u Carigradu i Aleksandriji. U Francuskoj su prve bratovštine osnovane u 8. i 9. st., još za Karolinga. No prvu bratovštinu u modernom i današnjem smislu te riječi – Blažene Djevice Marije, osnovao je u Parizu biskup Odo (umro 1208.)  Da se uvede reda u bratovštine, koncil u Arlesu je 1234. odredio da njihovo djelovanje mora biti pod jurisdikcijom lokalnog biskupa, koji odobrava njihovo osnivanje, statut (matrikulu) i nadzire njihov rad. Upravitelje bratovštine – gastalde, postavljali su ili odobravali lokalni biskupi, ili crkveni redovi koji su ih osnivali. Tek nakon takvog imenovanja gastald je mogao dijeliti oproste (indulgencije, ali nije mogao druge delegirati bez posebne dozvole. Rad bratovština regulirao je kanonskim pravom papa Klement VIII. (7. prosinca 1604.), neke modifikacije je kasnije napravila Kongregacija za oprost i sv. relikvije. Zlatno doba bratovština bilo je između 15. i 18. st. kad su proširili svoju djelatnost na gotovo sve, uključujući: poljoprivredu, stočarstvo i trgovinu, a ne samo karitativni rad.

Članstvo

imenik_bratimaSvaka bratovština imala je vlastite regule (matrikulu) kojim je određivala tko može biti njezin član – bratim. Pojedine su bile namjenjene samo muškarcima, neke ženama, neke mladima, a neke su primale sve (dominikanska Nadbratovština od Ružarija) bez obzira na rasu, spol ili materijalni položaj. Prijem novih bratima mogao je vršiti samo gastald. Pridržavanje pravilima martikule, nije bilo obavezujuće, već se ostavljalo svakom bratimu na njegovu savjest, ukoliko se poneki bratim nije držao regula bratovštine, zbog tog ga ne bi isključili iz bratstva, ali tad nije mogao dobiti oprost. Čak i kad bi bratovština ostala bez svih svojih članova, nije se ugasila već se čekalo da se članstvo obnovi. Žene su bile prisutne već u najstarijim bratovštinama, premda je teško odrediti njihov stvarni položaj.

Bratovšine po jadranskim gradovima

Bratovština su se na istočnoj obali Jadranskog mora počele širiti od 12. st, iz zapadne obale Jadrana gdje su se pojavile u 11. st, preko Trsta (1072.), Kopra (1086.), Zadra (1176., bratovština zlatara), Splita (1186.), Dubrovnika (1215.), Kotora (1298.), Korčule (1301.). Na vrhuncu njihova djelovanja svaki malo veći grad imao je desetke bratovština, Kopar s okolicom 101, Pula s okolicom 82, Rovinj 31, Poreč 24, Split oko 70, Zadar 65, Trogir oko 20, Dubrovnik 37, Šibenik desetak.

Vatikan je za pontifikata Inocenta III. osnovao Nadbratovštinu sv. Duha u Rimu, koji je osnovao slavni hospicij i podružnice po čitavom svijetu, pa i po Jadranu (Trogir, Šibenik i Baška na Krku).

Bratovštine u župi Gospe van Grada

1. Bratovština Isusa Nazaranina

U nekom gradu Afrike, zvanom Sv. Mihovil, u tvrđavi Marmara, bila je čudotvorna prilika Isusa Nazaranina, koju su kršćani štovali i pazili na nju kao na najdragocjenije blago. Dogodi se kobna nesreća kada Turci osvojiše grad i tvrđavu te odnesoše sa sobom sve svete slike iz crkve, kao i priliku Isusa Nazaranina. Kršćani su žalili za svetim slikama, a posebno za svetom prilikom. Ovo se dogodilo godine Gospodnje 1681. Doprla je ova vijest do redovnika Reda Presvetog Trojstva, ustanovljena za otkupljenje i izbavljenje kršćana iz ruku turskog sužanjstva. Oni odmah, snagom Duha Božjega, pohitiše u nevjerničko kraljevstvo, da spase svetu priliku i što više nevoljnih kršćana.

Godine 1682. – nakon teških muka i protivština, uz Božju pomoć – izbaviše iz turskog ropstva 200 kršćana i obljubljenu priliku Isusa Nazaranina. Kao uspomenu na izbavljenje iz turskog ropstva nosi ova prilika na prsima škapular od bijelog sukna s križem crvene i plave boje koji je obilježje Reda Presvetog Trojstva, jer su redovnici toga Reda nosili odjeću istog sukna s takvim križem. Sveta prilika je prenesena iz Afrike u Madrid, glavni grad španjolskog kraljevstva, gdje je dočekana od svega puka i samoga kralja i s najvećom bogobojaznošću unesena u stolnu crkvu. Ubrzo se pronio glas o čudotvornoj prilici i narod iz cijele kraljevine dolazio je da iskaže bogoljupstvo Isusu Nazaraninu. Mnoga su čudesa i milosti od Boga učinjena po ovoj svetoj prilici. Nije bilo bolesti, nemoći i muke tijela i duše, koje nisu izliječene po zazivanju ili pouzdanim utočištem njegovoj slavnoj prilici. Najtvrdokorniji grešnici, skrušili bi se i ganuli samim pogledom na ovu svetu priliku, prihvatili opet opsluživanje Božjeg zakona, tražeći utočište u pravoj kršćanskoj pokori.

I tako od štovanja čudotvorne prilike Isusa Nazaranina nastadoše bratovštine, pod istim imenom. U crkvi redovnika reda Sv. Trojstva, onih koji su izbavili svetu priliku iz turskih ruku, sada se nalazi ista prilika i to je i matica svih Bratovština Isusa Nazaranina.

Bratovština Presvetog Trojstva ima svoj škapular kojeg su dužni nositi svi bratimi i sestre i po njemu svaki bratim ima dijela u duhovnim blagodatima oproštenja i povlastica i svih zasluga ovog Bogu ugodnog Reda, a bratimi i sestre Isusa Nazaranina su ogranak ovog Reda. Ovaj je Red dika Crkvi jer on potpuno izvršava preporuku Spasitelja da ljubimo drugog kao što je on ljubio nas.

Svi iz ovog Reda sveci i blaženici na nebu, naši su odvjetnici moćni kod Boga, oni mole za nas a njihove molitve donijet će nam obilne milosti i blagoslov Božji. Potpuno oproštenje grijeha svi bratimi primaju na dan ulaska u bratovštinu, kad stavljaju na sebe blagoslovljeni škapular, ako se ispovjede i pričeimenikste u isti dan. Potpuno oproštenje se može dobiti i na svetkovinu sv. Janje, na čistu srijedu, Veliki četvrtak, Malu Gospu, na dan Isusa Nazaranina.

Bratovština Isusa Nazaranina ima svoj pravilnik od 23. listopada 1848., a bila je ustanovljena godinu prije. Njezin je oltar, sv. Križa, dobio svagdanji oprost za pokojne 7. lipnja 1850. Ova je bratovština nabavila dva nova zvona 1870. od poznate tvornice Fratelli de Polo u Mletcima s natpisom: Ecclesia B. V. M. Suburbii terrafermae Sibenici A. D. 1870., koje je biskup A. J. Fosco blagoslovio imenom Isusa Nazaranina i blažene Djevice Marije.

2. Gospina bratovština

U župnom arhivu postoji „matricula slosena v arvaschi giesih“, u čakavštini, koja nam svjedoči, da je Gospina bratovština ustanovljena 20. kolovoza 1452. u Varošu i na Pomišlju (Bilicama). Početak njezinog pravilnika glasi: „Ona matricula alliti zaconi od matricule giesu ucigneni i utuardgeni od scupne Bratschie Blasene vazda Diuicce Marie vanca grada i od Pomisglia na 20 miseza agusta 1452, coy scupno napomochy (?) i obraniteglize carschiansche, coy zaconi alivan capituli ginagiu nassa Bratschia suacom pomgliom obsluscuati a to giest na slauu suete uire carschianske i spassengie dus nassih“.

Sadašnji je rukopis matrikule iz 1679., kad je dodan jedno poglavlje, tako da ih ima sveukupno 27. Popis bratima počinje od 1680. i prvi na popisu je biskup I. D. Calegari, a završava 1792. Ispred matrikule navedeni su oprosti (indulgence). Prva je od pape Inocenta XI. od 24. svibnja 1680. za sedam godina i odnosi se na Gospu od začeća. Druga je iz 1682. od istog pape za sedam godina, a odnosi se na mise svakog petka, na Dušni dan i njegovu osminu. Treća je od istog pape i odnosi se na Veliku Gospu.

bratovstinaTako se određuje: kako se primaju bratimi i upisuju u matrikulu; kako će sin biti upisan umjesto oca, brat umjesto brata, kako će biti upisana žena, kako se bratimi prihvaćaju službe na dvije godine, ako ne dolazi u crkvu na mladu nedjelju, kako pokapati siromahe, kako idu bratimi na sprovod, o misi za pokojnog brata, o čitanju matrikule na Dušni dan i sv. Petra u prisutnosti svih, o misama za bratime… U jednom spisu od 20. siječnja 1796. nalazi se naredba, da se svaki brat kazni za libru voska, ne dođe li na pogreb brata, a 4. prosinca iste godine određuje se, da se kroz osminu pjeva misa za pokojnog brata uz prisutnost sviju, a u predvečerje neka zvone mrtvačka zvona. Ovaj stari pravilnik prerađen je u novi 1868.. koji još uvijek vrijedi.

3. Bratovština sv. Sakramenta

Bratovština sv. Sakramenta je odobrena od Kurije 24. veljače 1868. i bratimi su nosili tunike s crvenim križem na prsima. Bratovština je iste godine 16. prosinca imenovala počasnim članovima biskupa Zafrona i slavnog Nikolu Tommasea, koji se zauzeo da crkvena vlast odobri ovu bratovštinu.

 

Odgovori