Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Bratska opomena (23. nedjelja kroz godinu – A)

Bratska opomena (23. nedjelja kroz godinu – A)

Današnje Isusove evanđeoske riječi koliko god one zvučale čudno i nestvarno, dolaze nam u pravom trenutku. Zašto? Jer se današnji grijesi svih nas, posebno Crkve, svećenika, a i svih drugih institucija i pojedinaca iznose na društvenim mrežama javno i brutalno, a što je još najgore vrve od lažnih optužbi. Hvala Bogu da imamo evanđelje, da imamo riječi samog Sina Božjega-Isusa Krista čiji je nauk, čije su riječi uvijek upućene čovjeku i njegovu konkretnom životu i to s ljubavlju i milosrđem. Isus misli na dobro čovjeka, misli na dobro i dostojanstvo svakog čovjeka pa i grešnika. Isus kaže da grešnika treba opomenuti, ali najprije nasamo, i to s ljubavlju i iskreno, a što je još važnije sve mora biti prožeto strpljivošću i istinom. Evanđelist Matej svoje evanđelje upućuje mladoj Kristovoj zajednici – Crkvi – pa ima pred očima život svih Kristovih sljedbenika, koji nisu sveci nego ljudi grešnici, vjernici vrlo različiti; različiti pogledom na svijet oko sebe, mentalitetom, tradicijom. Mnogi su isticali svoju vjeru, a da pri tom nisu pazili na svoj praktični život. Nažalost, to mnogi od nas čine i danas. Često naša vjera nema ništa s našim praktičnim vjerničkim životom. Kakav je to vjernik koji ne pazi na drugoga, na ljude oko sebe, na bližnje. Jer, naša vjera koliko god ona bila privatna, ona ima i društvenu dimenziju. Isto tako i grijeh se ne tiče samo grešnika nego i onih s kojima živi. Isus nas gleda kao ljude, a kao ljudi slabi smo i grešni pa zato savjetuje i potiče svakog od nas da opomene brata ili sestru koji griješe, da ih ukorimo, ali, tako da ih dobijemo, a ne odbacimo. Međutim, mi se pitamo: Kako ću ja drugoga opominjati a sam sam grešan? Imam li pravo reći drugome da je pogriješio? Dopustiti da me netko prekorava, opominje, da me podsjeti na pogrešku, na moj počinjeni grijeh?
Pogledajmo kako to izgleda u našem konkretnom životu. Vjerujem da smo svi doživjeli kako drugi čini neki nered, uvredu, nepravdu, jednom riječju kako griješi. Također vjerujem da smo svi doživjeli tuđu grešnost na vlastitoj koži, kao i to da smo i mi druge povrijedili. Što nam je činiti u takvim (ne)prilikama? Kako se ponašati? Svi mi imamo neki kodeks svoga ponašanja. Naravno, da uvredu, posebice, ako smo nedužni, nećemo tako lako podnijeti a još teže oprostiti, kao i ispričati se onomu za koga mislimo da je zaslužio salve uvreda koje smo mu uputili. Kako izići iz ove slijepe ulice? Ostati na onoj poznatoj: kako ti meni tako ja tebi? Ili poslušati Isusa i njegov savjet? Kolikogod nam izgledao Isusov savjet nemoguć, on je jedini ispravan, a i moguć je. Zašto i kako? Pa zato što najprije moram biti vrlo iskren i pristupiti s poštovanjem i ljubavlju onomu kojeg sam vidio da je pogriješio ili prema meni ili prema drugome i reći mu: čuj, to nije u redu, pogriješio si, ispravi to, ispričaj se. Ako je dotični vidio i doživio našu iskrenost i poštovanje, možemo ga dobiti i to će biti spasonosno za njega i za nas. U suprotnom, ako sam prešutio nečiju pogrešku, nečiji grijeh kojim se ogriješio o mene ili nekoga drugoga, uvući ću se u sebe i misliti o tom čovjeku sve najgore, s vremenom ga sve više mrziti, sklanjati mu se s puta, a da on možda nije ni svjestan svoje pogreške koju je počinio prema nama ili nekom drugome. Našom šutnjom njega ćemo ostaviti u njegovu grijehu, a mi ćemo sami sve dublje tonuti u mržnju i odbacivanje. Netko će se upitati, a što ako me dotični odbaci i ne prihvati prijekor ili opomenu, ako nas još uvrijedi? Ako nam se dogodi da nas dotični neće prihvatiti neka nam bude pred očima problem praštanja kod apostola Petra koji Isusa pita koliko puta da oprosti nekomu tko ga je uvrijedio. Isusov odgovor je Petru i nama isti: uvijek biti spremni oprostiti onomu tko nas uvrijedi. U Isusovoj molitvi Očenaša još jače dolazi do izražaja spremnost opraštanja koju bismo mi morali imati, a Isus je izjednačuje sa spremnošću Božjeg opraštanja. Ona glasi: „otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Bezuvjetno opraštanje našem bližnjemu baš onako kako nama Bog bezuvjetno oprašta. Da. Ali, ne traži li Isus ipak malo previše od nas? Isus traži od nas da brata ili sestru dobijemo a ne da izgubimo, a za to se isplati ići u rizik. Isus Krist daje primjer: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.“ Dakle, dobro je prekoriti, opomenuti našega bližnjega koji se ogriješio, radi njega samoga ali i radi nas. Jer ako smo ga prekorili radi grijeha koji je učinjen prema drugome ili prema nama a on uvidi i ispriča se dobili smo brata. A ako dotični i pored naše opomene ne uviđa svoju pogrešku i ne popravlja se, mi smo sebe sačuvali od grijeha nečinjenja, a dotičnoga poslali na put promišljanja koji možda ipak jednom urodi plodom. Važno je znati da je Isusu uvijek pred očima dobro svakog čovjeka pa i grešnika. On želi da svi uživaju u međusobnom i zajedništvu s njim. Isusu je stalo da nitko ne bude isključen iz zajednice vjernika, odnosno da sve moramo učiniti da dobijemo brata ili sestru. Najlakše je izbaciti. Treba se truditi čovjeka dobiti a ne izgubiti. Je li nam to moguće? Možda se do sada nismo ni trudili nekoga dobiti. Možda smo nekoga umjesto nasamo opomenuli javno i žigosali ga tako da smo ga zauvijek izgubili. Dakle, opominjimo i budimo spremni na opomenu. Zaključimo, da je prije svakog ukora ili opomene najbolje kroz molitvu zatražiti Božju pomoć, jer „…gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima,“ govori Isus. I „ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.“ Molimo Boga da našim činima braću i sestre ne gubimo nego dobivamo.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 18, 15-20

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«