Najnovije vijesti

Brnistra

Brnistra

“Nemoj je dirat, nikad, dok cvate!”
rekla bi mati po sto puta.
Zašto je štiti, šta li joj znači
brnistra obična, mirisna, žuta?

I ka za dišpet, uvik san je brala,
ocvalin prućen vijenac bi plela,
pa s krunom na glavi, ponosno, važno,
tiho ko kraljevna na škrapu bi sjela.

Dugo je trebalo meni da shvatim
da majci nije do cvijeta stalo,
već se bojala: ako je berem,
da za granžiole ostat će malo.

I radi stupe brnistru se bralo,
i radi potke krpenih tapeta,
(što smo ih tkali u hladu murve).
O, gdje su ona vremena sveta

kada je brnistre ostajalo malo
za dane kad bura zavlada i tanca,
i kad bi samo grančicom njenom
za tili časak komin rasplanca.

Brnistra, kažu, običan je grm,
pregršt prutića što nebu se penje,
nježni ko vlati, tek iznad vlati!
Tko li to drži do visosti njene?!

A ja, dok gledam raskošnu je žutu,
kad ona i sunce zagrljeni zlate,
ljube se i griju, uvijek čujem majku:
“Nemoj je dirat, nikad, dok cvate!”

Vinka Anić