Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Crkva je djelo Božje (Pedesetnica, Duhovi – A)

Crkva je djelo Božje (Pedesetnica, Duhovi – A)

S duhom je kao i s ljubavlju. Svi ga osjećaju, svi ga imaju, svi ga daju i primaju, a da ga opet nije moguće do kraja shvatiti ili definirati. I ako se tko usudi govoriti o duhu, to je toliko različito koliko je i govornika. Kad već govorimo o duhu, ne možemo a da ne spomenemo na što sve pri tom možemo misliti. Možemo misliti i govoriti o duhu vremena, o duhu zakona, o duhu mode, o duhu nekog jezika itd.
S duhom je kao i s ljubavlju. Da. Duh je ljubav. Kada to kažemo onda prvenstveno mislimo na Duha Svetoga koji se pojavljuje kao ljubav koja se dariva. Sv. Pavao u današnjoj poslanici Korinćanima piše: „Nitko ne može reći: „Gospodin Isus“, osim u Duhu Svetom. Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist.“ To je Pavlovo iskustvo Duha Svetoga.
Odakle taj Duh? Današnje evanđelje daje jasan odgovor: „Kad bi uvečer onoga dana, prvog u tjednu – a učenici u strahu od Židova zatvorili vrata – dođe Isus, te … ponovno reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.“ To rekavši, dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga“! Tako opisuje evanđelist Ivan događaj Duha Svetoga. Iz ovoga se vidi da Uskrs i Duhovi idu zajedno. Isus, koji je uskrsnuo od mrtvih, daje Duha svoga, daje onoga Duha kojeg Otac šalje, daje Duha Branitelja. Taj Duh je ljubav i poveznica između Boga, Sina i ljudi. Duh zbližava i hrabri učenika, odnosno Crkvu. Crkva događaj Duhova slavi pedeseti dan poslije Uskrsa iako je čudo Duhova istoga dana. Nama kao vjernicima, kao Crkvi, dobro dođe da ono što je nedjeljivo odijelimo jedno od drugoga i to zato da jasnije i bolje vidimo i naglasimo ulogu Duha Svetoga u svakom od nas koji smo kršteni vodom i Duhom Svetim – i osjetimo djelovanje Duha Svetoga u Crkvi koja se je rodila upravo na Duhove. Duh Sveti dariva svakoga od nas različitim darovima, a ovo su ti darovi: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Tu različitost ističe sv. Pavao u već spomenutoj poslanici Korinćanima u kojoj govori o različitim milostima, različitim sposobnostima i karizmama, o različitim službama u Crkvi, a sve to daje jedan te isti Duh. Onako, kako smo mi različiti jedan od drugoga, tako djeluje Duh Sveti na različite načine u svakom od nas. Svjesni svih ovih darova Duha Svetoga morali bismo se više zalagati za ono bitno u Crkvi, za „Duhovsku Crkvu“, za njezinu ulogu u ovom svijetu, za njezinu blizinu svakom čovjeku.
Zadnjih mjeseci, tjedana i dana nesretna koronakriza ogolila je stanje i nas kršćana i našeg poimanja Duhova i uloge Duha Svetoga u Crkvi. Neki crkveni prelati, pa i neki biskupi i svećenici, kao i neki vjernici raspravljaju o propisima, tradiciji, o navikama kod liturgijskih čina, zaboravljajući upravo ono duhovsko u Crkvi, zaboravljajući svu onu širinu i slobodu, zaboravljajući život koji nam je donio Isus Krist svojim uskrsnućem. Duh Sveti svojim silaskom nad apostole, tu malu zajednicu Kristovih sljedbenika, jača i hrabri. Ne vodi li nas rasprava o pričesti na jezik ili ruku u „vrijeme i duh“ farizeja i pismoznanaca koji su više pazili na neke vanjske znakove i ljudske propise nego li na ono Božje? Crkva je djelo Božje, djelo Duha Svetoga i to treba biti naglašenije nego li, je li nešto ruka ili jezik.
Slušajući rasprave koje se danas vode oko toga nebitnoga, pričest na jezik ili na ruku, čini mi se razmišljanje o Crkvi na pragu 20. i 21. stoljeća davno već pokojnog, velikog bečkog kardinala Königa, kao melem na ranu, kada on govori o Crkvi: „Crkva bi trebala biti uvijek ona koja poziva. Crkva mora biti uvijek otvorenih vrata. Ona mora zračiti toplinu i majčinstvo. Ona mora biti Crkva svih generacija. Crkva je Crkva pokojnih, Crkva živih i Crkva još nerođenih. Ona je Crkva onih koji su bili prije nas, Crkva za nas i s nama, kao i Crkva onih koji će doći nakon nas. Crkva koja će imati razumijevanja za sve i svakoga, Crkva koja sa svima suosjeća. Crkva onih koji misle, koji se raduju i koja pati s onima koji pate. Crkva koja će se smijati s onima koji se smiju i plakati s onima koji plaču. Crkvi ništa ne bi trebalo biti strano i tuđe. Crkva bi morala biti ljudska, Crkva za nas, i svakog čovjeka. Ona bi morala biti Majka koja zna čekati na svoju djecu. Crkva koja traži svoju djecu i ide za svojom djecom. Ona bi morala biti Crkva koja ide k ljudima. Da ide k ljudima na njihova radna mjesta, na mjesta gdje se ljudi zabavljaju, u tvornice i na stadione, da ide ljudima u njihove kuće i stanove. Ona bi morala biti Crkva blagdanskih slavlja, ali isto tako Crkva svagdašnje trivijalnosti. Ona bi morala biti Crkva koja ne pregovara i koja se ne cjenka, koja ne uvjetuje i ne traži predujam; Crkva koja ne politizira i ne moralizira; Crkva koja ne traži i ne izdaje svjedodžbe o dobrom vladanju. Ona bi morala biti Crkva i malenih, i siromašnih, neuspješnih, i izmučenih, opterećenih, propalih, i neuspjelih u životu, u zvanju i pozivu, neuspjelih u braku. Morala bi biti Crkva onih koji stoje u sjeni plačućih i tugujućih. Morala bi biti Crkva dostojnih i nedostojnih, svetaca, ali i grešnika. Crkva bi morala biti Crkva ne pobožnih izraza i želja, nego Crkva tihog i djelotvornog djelovanja. Crkva bi morala biti Crkva naroda.“ Nije li ovakva Crkva bliža onoj prvotnoj, duhovskoj? Nije li današnji papa Franjo zagovornik upravo ovakve Crkve Kristove? Molimo Duha Svetoga da nas oduševi za Božje, za ono bitno, te da i danas po Crkvi, po nama kršćanima oduševljava ljude za ljubav prema Bogu i svakom čovjeku.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 20, 19-23

Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«
To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«