Najnovije vijesti
Naslovnica / Crkveni obredi iz 1932. godine

Crkveni obredi iz 1932. godine

Povijest 7Spomenut ćemo se i prisjetiti obreda i običaja varoške crkve o kojima piše dr. Krsto Stošić u svojoj knjižici: Varoška župa u Šibeniku – povijesne crte iz 1932. Mnogi se od tih običaja danas više nitko od živućih i ne sjeća, ali neki su se ipak održali do dana današnjega, ili se prilagodili suvremenim prilikama života.

Po starom običaju 14. siječnja slavi se Ime Isusovo.  Na misama se pjevaju po zadnji put božićne pučke pjesme. Neki varošani tek taj dan skidaju božićno drvce. Na sv. Grgura (12. veljače), po starom običaju pjeva se misa za pokojnu braću i sestre varoške crkve. Na sv. Marka (25. travnja) obavlja se blagoslov polja u Bilicama i pjeva misa. Na sv. Ćirila i Metoda (5. srpnja) pjevaju se lekcije o životima svetaca, te se govore dvije glagolske mise. Obavlja se prva pričest djece iz Dubrave i Bilica te onih koji ne pohađaju školu. Kroz tri gradska blagdana sv. Jakova, Ane i Kristofora (25., 26. i 27. srpnja) pjevaju se svete mise. Za Veliku i Malu Gospu čine se svečane devetnice uz veliko sudjelovanje vjernika. Na dan Porođenja Marijina (8. rujna) crkva je svečano okićena, a na pročelju kao i zvoniku električna je rasvjeta. Uoči blagdana pjeva se večernja, pale se vatrometi u „šematorju“, a na Poljani svira gradska glazba. Na sam dan proslave pjevaju se lekcije, drži se pontifikal i mužari pucaju. Na podne se skine s velikog oltara Gospina slika, u zlatu okićena i postavlja se na sredini crkve, gdje stoji osam dana. Popodne je veličanstvena procesija s mnoštvom naroda i društava. Na povratku pred crkvom bude propovijed i blagoslov sa slikom, potom blagoslov s Presvetim u crkvi. Na sv. Jeronima i na sv. Mihovila pjeva se misa. U crkvi Sv. Mihovila na Vršinama pjeva se misa i čini blagoslov polja, potom se obave molitve nad grobovima.

Povijest 13

Na 23. listopada, slavi se blagdan Isusa Nazaranina. Pjevaju se lekcije i misa i obavi blagoslov te se dijele škapulari bratimima. Osim uobičajenih molitava na Dušni dan, na tri mjesta na nekadašnjem groblju „šamatorju“ moli se odriješenje za pokojne. Na sv. Martina (11. studenoga) župnik po utvrđenom pravu vrši službu Božju čitavi dan u kapeli tog sveca u biskupijskom sjemeništu, jer je ondje postojala crkvica Sv. Martina i prije zavoda, pod vlašću varoškog župnika. Pjevaju se lekcije i mise i drži blagoslov.

Po starom običaju na 17. prosinca noći od 23:30 – 00:30 slave zvona svih šibenskih crkava za osimnu prije Božića. Ukućani su na nogama i goste se, mnogi odu na Poljanu na šetnju, glazba svira a mužari iz puška pucaju. Na badnji dan popodne župnik blagoslivlja božićne ukrase: buketa maslina, ružmarina ili bršljana. Na zadnji dan stare godine preko mise čita se župna statistika, koliko je osoba umrlo i rodilo u prošloj godini.

Kroz došašće i korizmu pri ranoj tihoj misi pjeva se na hrvatskom jeziku poslanica i evanđelje. Svaki četvrtak u korizmi s narodom se pjeva povječerje, drži se propovijed i blagoslov s Pomiluj me, Bože. U korizmene nedjelje obavlja se križni put. Prisustvuju vjernici iz Dubrave ili Bilica, koji su došli prije podne da slušaju propovijed u stolnoj crkvi. U petak glušne nedjelje bratimi se upute u procesiji k stolnoj crkvi, da obave sat klanjanja presvetom Sakramentu. Pjeva se pomiluj i velike litanije. Bratovština Isusa Nazaranina čini to isto sutradan. Klanjanje od 40 sati u varoškoj crkvi počinje u podne na Cvjetnicu. Svi bratimi redom, po dvojica obučeni u tunikama čine sat klanjanja. Na Veliki četvrtak popodne pjevači pjevaju Gospin plač, sastavljen po o. Petru Kneževiću, koji pripovijeda o muci Gospodinovoj. Na Veliki petak glavna služba je u stolnoj crkvi, odakle polazi noćna procesija. U sve nedjelje preko godine vrši se blagoslov s Presvetim. Pobožnost mjeseca Gospina i listopada vrši se kao i drugdje.

Prošlo su 83 godine od izdanja don Krstine knjižice o povijesti varoške župe, a vidimo da se većina starih običaja očuvala do danas, iako su neki od njih prilagođeni današnjem načinu života, ili bolje reći skraćeni. Običaji koji su potpuno nestali vezani su većinom uz nestanak bratima, koji su i sudjelovali u svim običajima, tako da danas službeno imamo samo jednu župljanku, člana bratima Isusa Nazaranina. Još je jedan veliki razlog nestanka pojedinih običaja, dugo razdoblje komunizma u kojem su zabranjivane javne procesije, sudjelovanje društava, gradske glazbe, a i vjernika u javnom vršenju vjerskih obreda.

Pred nama je novo vrijeme i novi izazovi da održimo stare običaje, ponovno vratimo i poneki stari običaj u skladu s današnjom liturgijom s ciljem čašćenja naše varoške Gospe van Grada i njezinog sina našega Gospodina.

Odgovori