Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Dopuniti zakon ljubavlju (6. nedjelja kroz godinu – A)

Dopuniti zakon ljubavlju (6. nedjelja kroz godinu – A)

Današnje evanđeoske riječi zvuče zastrašujuće i prijeteće. Isus traži više od pukog izvršavanja zakona i propisa. Po Isusovoj reakciji dalo bi se naslutiti da su njegovi učenici i slušatelji očekivali da on dokine i obezvrijedi nagomilane zakone i zapovijedi, jer kako drugačije razumjeti njegove riječi: „Nemojte misliti da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao dokinuti, nego dopuniti.“ Čovjek je po svojoj naravi protiv zakona i propisa, a posebno protiv zabrana. Stvoritelj je čovjeka stvorio kao slobodno biće. Međutim, čovjek je svoju slobodu, po Bibliji, izgubio upravo jer je prekršio jednu jedinu Božju zabranu: da ne jede sa stabla spoznaje dobra i zla. Ishod nam je poznat. Čovjek je prekršio tu Božju zapovijed. Ni kasnije kroz povijest oslobođenja i izlaska iz egipatskoga ropstva Bog nije nametao šumu zakona i propisa. Bog je dao svom narodu preko Mojsija 10 zapovijedi, deset rečenica kojima su uređeni odnosi čovjeka, odnosno naroda prema Bogu i međuljudski odnosi. To je bilo sve. Ali, i te će zapovijedi, i prije nego li ih je Mojsije predstavio narodu, taj isti narod, kršiti i umjesto Bogu, klanjat će se zlatnom teletu. Mnoštvo zakona i propisa nagomilat će vođe naroda Božjem -Izabranom narodu kroz povijest Staroga zavjeta do besmisla, tako da će im Isus reći: držite do svojih predaja i običaja, a Božji ste zakon zapostavili. Gomilanje zakona i propisa nije dovelo do slobode čovjeka nego do zarobljavanja. Samo su izabrani, elita – farizeji i pismoznanci – vršili do u tančine sve propise i zakone.
I sada Isus, koji je došao da čovjeka oslobodi od svakoga zarobljavanja kaže da nije došao da dokine zakon i propise nego da ih dopuni. U čemu se sastoji Isusovo dopunjenje zakona? Dopunjenje zakona je u pravednosti, u ljubavi, u srcu. Koliko god bili važni propisi i zakoni i njihovo ispunjenje, još je važnija nutrina. U srcu se odvija pravednost i ljubav. Ali, isto tako iz srca izlazi svako zlo, odnosno sve ono što će se poslije dogoditi, bilo dobro bilo zlo, započelo je i razvilo se u srcu. Zato Isus kaže: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“
Isus traži nešto više. On traži srce, traži ljubav. On traži nadogradnju. Isus ne dokida staro nego ga želi oplemeniti, želi mu dati sadržaj. Isus nije za formalizam. Naravno da se nakon ovakvih misli pitamo, a tko je onda čist? Čije je srce čisto od svega ovoga zla koje Isus nabraja? Tko se to nije već srdio na svoga brata, sestru? Tko to nije nikada nikomu rekao: „glupane, luđače“? Tko se to nije nikada posvadio sa svojim bližnjim? Rijetki su oni koji nikada nisu pogledali ženu, muškarca s požudom? Što bi ostalo od našega tijela kada bi smo iskopavali ili odsijecali one dijelove tijela koji nas sablažnjavaju? Jesmo li krivi za naše sklonosti, za naše ljudske slabosti, za požude koje su u nama?
Isus nas želi dovesti do mjesta u kojem se sve to začinje, želi nas dovesti do srca. Tu, u srcu ne smijemo dopustiti misli ubojstva, prevare, preljuba, mržnje. Tu se moramo boriti protiv svakoga zla.
„Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne zaklinji se krivo. – A ja vam kažem: Ni ne pomišljajte na takve stvari!“ Isus poštuje zakon ali želi nove odnose i prema Bogu i prema čovjeku pa kaže: „ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“. Isus dobro zna da farizeji i pismoznanci provode zakonske propise, ali nedostaje duha i ljubavi. On traži više, traži veću pravednost. Isus traži ljubav. Isus stoji na strani ljubavi, na strani nebeskog Oca, stoji na strani čovjeka, a ne na strani slova. Isus će, da bi pomogao čovjeku, prekršiti zakon subote. Ali isto tako, Isus zna da bez zakonskih okvira društvo ne funkcionira pa kaže: nisam došao dokinuti zakon, nego nadopuniti i ispuniti. A čime se može zakon nadopuniti? Samo ljubavlju. S Isusom je na svijet došao novi zakon, a to je zakon ljubavi. On ne gleda samo na slovo zakona. Svaka Božja zapovijed služi čovjeku na dobro. Božje su zapovijedi kao ulične lampe koje nam služe da bez problema dođemo do svoga cilja. Pa ako i padnemo u grijeh može nas podići ljubav prema Bogu i bližnjemu. „Ako, dakle, prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom; idi i najprije se pomiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.“
Nama je možda lakše snaći se u zakonima i propisima. Zadovoljit ćemo se da smo ih izvršili ili da nismo materijalno počinili neki prijestup ili grijeh. Često se čuje kod nas izgovor: nisam ubio, nisam ukrao, nisam zapalio, dakle nisam sagriješio. Međutim, Isus traži više. On traži da zavlada zakon ljubavi i praštanja. I to baš onako kako je on ljubio i praštao. On je praštao svima. Nije bilo onoga komu nije oprostio. I svojim neprijateljima, ubojicama oprašta. Ali, jedno traži i od toga ne odustaje: „Petre, ljubiš li me?“ Nije Isus Petru stavljao njegovu izdaju pod nos, nego ga je pogledom podsjetio na ljubav. Petru je bio dovoljan Isusov pogled da oplače svoj grijeh.
Molimo i mi Isusa da nas blago pogleda kako bi smo sagledali sve naše grijehe i oplakali ih, a Isusu mogli reći: „Gospodine, ti znaš da te ljubim!“

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 5, 17-37

»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.