Najnovije vijesti
Naslovnica / Uncategorized / Effata, otvori se! (23. nedjelja kroz godinu – B)

Effata, otvori se! (23. nedjelja kroz godinu – B)

Evanđelje: Mk 7, 31-37

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

Svaka riječ ima svoju snagu i težinu. Riječ prenosi misao, želju, volju, poruku prema drugome. Još više, još sadržajnije može jedna rečenica, odnosno govor. Govor je veoma značajan, jer je sredstvo komunikcije. Govor nas povezuje s drugima. On je poveznica sa svijetom oko nas. Nažalost, govor nas može i udaljiti od druguh, ovisi o sadržaju govora. Svaki govor ima svoje lice i po tom je prepoznatljiv. Govor otkriva puno toga. Najprije otkriva onoga koji govori, a onda i onoga komu se govori. Govor otkriva nutarnje stanje govornika. Psihijatri kažu, da govor otkriva zdrastveno stanje čovjeka, da se preko govora može prepoznati depresivno stanje osobe. Stoga se preporuča pomno slušanje sugovornika, posebno onih koji su nama bliski, s kojima dijelimo život. Izgovaraju li odjednom negativne misli, pesimizam, bezvoljnost, neopravdani strah, crne misli, a da za to nema ozbiljnog i vidljivog razloga? To je zvono za uzbunu. Možda će netko reći, ako je to tako, da smo svi mi već u dubokoj depresiji jer svi naši razgovori u kafićima, na ulici, na tržnici zvuče vrlo negativno, posebno kada se govori o politici, radnim mjestima, plaćama, budućnosti u hrvatskom društvu. Da, to je društvena klima koja sigurno utječe na naše raspoloženja. Tu negativnu klimu šire i mediji. Sve je crna kronika. Negativno se prenaglašava, a pozitivno izostavlja.
Kako se izvući iz ovakvog stanja? Putovi su različiti. Jedan od putova je optimizam, vjera u bolje sutra, vjera u budućnost, samopouzdanje, a vjernicima je Biblija put. Božja riječ vjerniku puno znači. Ona je sigurno najbolji put do radosti, do života i do bolje budućnosti. Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju pokazuje put preplašenima pa kaže: „Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega… on sam hita da vas spasi!“ „Sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti, hromi će skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati“!, čuli smo maloprije spomenutoga proroka.
Ovo Božje obećanje, koje donosi prorok Izaija, ostvaruje se u današnjem evanđelju po Božjem Sinu Isusu Kristu.
Isus izgovara jednu riječ koja ima svoju težinu i sadržaj. Ona sadrži ono što čovjeku treba, kao i ono što bi on trebao učiniti. „Effata“ – Otvori se! Otvoriti se trebaju usne i uši, da čovjek može čuti i da se njega može čuti.
Da bi Boga i njegovu riječ mogli čuti moramo se maknuti iz svagdašnje vreve. Treba za to vrijeme i prostor. Isus to pokazuje na gluhom mucavcu iz evanđelja. Isus ga uzima iz mnoštva i ide s njim nasamo. Isus ga se dotiče. Stavlja svoje prste, svoju ruku na njega. Nije dovoljna, dakle, samo riječ, potrebno je i djelo. Isusu nije do čuda, ne želi istaknuti svoju moć pred mnoštvom i ne traži slavu, nego pomaže čovjeku u potrebi i ne želi da drugi to vide i čuju. S ovom svojom jedinom rječju: otvori se i dodirom gluhog mucavca, Isus oslobađa čovjeka njegovih spona i osamljenosti. On ga ovim činom vraća u zajednicu jednakih. Osposobio ga je za govor, za međuljudsku komunikaciju.
Ovo Isusovo „otvori se“, ne odnosi se samo na zatvorene usne i zatvorene uši, nego se to odnosi na čovjeka kao takvoga. Isus želi reći: Čovječe, otvori se Bogu. Ne boj se njegova dodira. Ne boj se njegove riječi. Bog driješi sve čvorove i otvara sve uši. Zato Crkva kod sakramenta krštenja, na samom početku života u zajedništvu vjernika u Crkvi, kao Kristovoj zajednici, čini ono što je Isus učinio gluhom mucavcu i izgovara ovu riječ „otvori se“, dodirujući usne i uši krštenika. Crkva hoće snagom Duha Božjega osposobiti čovjeka da može ispovijedati govorom svoju vjeru i svojim ušima primati riječ Božju. Riječi proroka Izaije: „Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega… on sam hita da vas spasi!“ , i Isusov: „otvori se!“, odnosi se i na nas i na naše riječi i na naša djela. Trebamo biti jaki u vjeri i djelima u ovim vremenima pesimizma, gluhoće i nijemosti za svakog čovjeka u potrebi. Kršćanin je čovjek radosti i pozvan je da živi i oko sebe širi radost. Svaki vjernik, koji se Bogu otvori, ni u najtežim životnim situacijama ne bježi od života nego pokušava s vjerom u Boga nositi svoj životni križ.
Ne zaboravimo da smo pozvani činiti ono što je Isus učinio gluhom mucavcu, a to je prići čovjeku u njegovoj nevolji, dati mu znak da smo s njim i staviti svoju ruku na njega kao znak naše solidarnosti. Ne činimo to da bi nas drugi vidjeli i čuli, nego zato da drugi osjeti preko nas Božju ruku, Božji dodir, blizinu i pomoć.

fra Josip Klarić