Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Evo Jaganjca Božjega (2. nedjelja kroz godinu – A)

Evo Jaganjca Božjega (2. nedjelja kroz godinu – A)

Često se predstavljamo drugima. Najprije se predstavimo kada uspostavljamo kontakt s nepoznatom osobom. Međutim, ako dolazimo u nečije ime, onda ćemo spomenuti i ime onoga u čije smo ime došli. Nekada nas predstavljaju drugi, iako smo i mi prisutni. To se događa prilikom predstavljanja novoga učitelja ili učiteljice u školi; prilikom dolaska novog liječnika ili liječnice u bolnicu, ili župnika u novu župu, voditelja neke tvrtke, odnosno svih onih koji će negdje raditi za javno dobro. Naravno da se nekada i liječnik i učitelj i novi župnik kao i novi djelatnik negdje u trgovini i mnogi drugi, moraju predstavljati sami iako je ljepše i vjerodostojnije kada ih netko drugi predstavlja.
Vrlo je neodgovorno kada novi župnik i svi drugi koje smo spomenuli moraju sami sebe predstavljati javnosti, novoj župi ili kolegama kojima dolaze. Zašto je to neodgovorno? Pa zato što takvi ljudi, ljudi u službi javnog dobra nikada ne dolaze u svoje ime, nego oni uvijek dolaze u ime društva, u ime neke ustanove ili organizacije ili Crkve. Takvi su ljudi predstavnici neke udruge, vjerske zajednice, odnosno društva. Bilo kako bilo, predstavljanje je više i važnije nego što se misli i vidi na prvi pogled.
Možda se može reći da i današnje evanđelje, na jedan određeni način, govori o predstavljanju jedne osobe. Naime, Ivan Krstitelj, narodu veoma poznat, predstavlja Isusa pa kaže: „Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta!“ Isus nije sam stao pred narod i rekao: „Ja sam Jaganjac Božji, ja sam Sin Božji, primite me kao takvoga.“ Ne. Isus to ne govori. On se tako ne predstavlja. Njega Ivan predstavlja. Isus će, naravno, kasnije kada ga narod bude bolje poznavao, reći za sebe da je poslan od Oca nebeskoga, da je on put, istina i život, da je kralj (ne od ovoga svijeta) itd. S ovim Ivanovim predstavljanjem Isusa počinje jedno novo vrijeme. Sva tri današnja liturgijska čitanja Isusa predstavljaju upravo kao takvoga, kao onoga koji dolazi u ime Božje. I Izaija i sv. Pavao kao i sv. Ivan navještaju nam i predstavljaju Krista. Navijestiti i predstaviti obećanog Mesiju, Pomazanika Božjega, bila je u Starom zavjetu uloga proroka. Jedan od najistaknutiji bio je prorok Izaija koji naviješta Mesiju kao Slugu Božjega. Vidjeli smo da proroci ne govore u svoje ime. Ni Ivan Krstitelj ne govori u svoje ime. Zato Ivan kaže: „onaj koji me posla vodom krstiti, reče mi.“ Dakle, i Krstitelj i proroci govore u Božje ime. Izaija u svojim proročkim vizijama ima pred očima Mesiju kao Slugu Božjega. Predstavlja ga kao onog koji će spasiti sve narode, čitavi svijet. A kada se nekoga predstavlja onda netko mora i svjedočiti za njega.
Ivan Krstitelj svjedoči za Isusa na temelju Duha Božjega, na temelju Duha Svetoga. Ivan svjedoči ovim riječima: „Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti, reče mi: Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“ Ivanovo je poslanje svjedočiti i predstaviti Isusa: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“
Ivan predstavlja i svjedoči za Isusa. On objavljuje i Isusovo poslanje, a Isusovo poslanje je krstiti Duhom Svetim i oslobađati ljude od grijeha. Ivan vidi kako Duh Sveti silazi i ostaje na Isusu. Ivan priznaje i ispovijeda vjeru da je Isus izabranik Božji, da je Sin Božji. Ivan svjedoči da je Isus Sluga Božji.
Puno prije Ivana, gotovo iste misli, donosi prorok Izaija, a čuli smo ih u današnjem prvom čitanju. Izaija uzima riječi Gospodnje u svoja usta i govori za Slugu Božjega, kojeg će Bog postaviti za svjetlost narodima i bit će spas Božji do nakraj zemlje. Crkva u Sluzi Božjem kod Izaije prepoznaje Isusa.
Tko može i smije nekoga predstavljati ili za nekoga svjedočiti?
Predstavljači moraju imati ugled u zajednici, društvu ili instituciji u čije ime dolaze. Pretpostavljam da ste nekada sudjelovali u uvođenju novog župnika u neku župu gdje ste mogli vidjeti da predstavnik biskupije pročita imenovanje koje nosi ime i pečat biskupa dotične biskupije. Dakle, ni predstavljač, a ni župnik ne dolaze u svoje ime, nego u ime Crkve. Vidjeli smo to isto i kod proroka Izaije, kod Ivana Krstitelja, kako oni ne govore u svoje ime, nego se pozivaju na samoga Gospodina Boga, odnosno Duha Svetoga.
I mi smo se okupili u vjeri da je Isus Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta i da njegovo ime znači: Bog spašava, Bog oslobađa. Stoga trebamo biti radosni što pripadamo Crkvi koja vjeruje u Isusa Krista koji je došao da spasi sve ljude svijeta. Na Isusa je sišao Duh i ostao na njemu. I na nama je taj isti Duh Božji po našem krštenju i potvrdi. A gdje je Duh Božji tu je i ljubav i prema Bogu i prema čovjeku. Tamo gdje nema ljubavi, gdje vlada egoizam, gdje vlada samo ono materijalno, gdje se mrzi drugi i drugačiji, odatle Duh Sveti bježi. Isusov Duh budi u nama želju da prihvaćamo jedni druge, da prihvaćamo druge i drugačije. Ako ljubimo Boga i svoga bližnjega, dakle, svakoga čovjeka, Duh je Sveti i na nama.
Upitajmo se na kraju ovoga razmišljanja: Jesmo li spremni danas mi predstavljati i svjedočiti Isusa Krista i njegovo evanđelje?

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 1,29-34

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«
I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«