Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Isusova mjera čovjeka (31. nedjelja kroz godinu – C)

Isusova mjera čovjeka (31. nedjelja kroz godinu – C)

Za svakog čovjeka imamo jednu (našu) mjeru. Ovaj je nizak rastom, a onaj visok. Onaj je debeo, ovaj mršav. Jedan je star, drugi je mlad. Još ih dijelimo na zdrave i bolesne, bogate i siromašne, učene i neuke. Ovaj je dobar, a onaj zao. I tako bismo mogli do u nedogled mjeriti ljude našom mjerom.
Današnje evanđelje donosi „mjeru“ jednog vrlo zanimljivog čovjeka. Evanđelist Luka u svom današnjem evanđelju opisuje čovjeka niska rasta, veoma bogata, kao čovjeka grešnika i još mu nadodaje njegovo zanimanje: on je i nadcarinik.
Govor je o našem dragom i simpatičnom Zakeju. Ljudi su ga opisali po njegovoj vanjštini. Naravno, da mi kao ljudi vidimo samo vanjštinu i po toj vanjštini mjerimo čovjeka.
Isus, kako smo čuli u evanđelju, ima jednu drugu mjeru. On ne mjeri čovjeka po njegovoj vanjštini. Isus uzima nutarnju mjeru. On gleda što je čovjeku u srcu. Gleda i vidi njegovo htijenje. Upravo je Isus, videći Zakeja na smokvi, pročitao njegovu nutrinu i njegovu želju, njegovo htijenje, a to je da Zakej želi biti nešto drugo od onoga kako ga ljudi mjere. On to nije što se o njemu priča. On je bogat, on je nadcarinik, on je grešnik, on je niska rasta. To je točno. Međutim, to nije sve. Ima nešto što ljudi ne vide. Ne vide njegovu veliku želju za promjenom. Nitko mu od ljudi koji su od njega zazirali nije mogao, nije htio pomoći u njegovoj želji. Nitko mu se nije htio približiti. To čini Isus ovim riječima: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“
To je za Zakeja bila prava „mjera“. Isus ga je dobro odmjerio. Znao je kako mu se približiti, kako mu pomoći. Zakej sav radostan silazi sa stabla. On nije više onaj stari, grabežljivi nadcarinik. Isus pokazuje pravu pedagogiju. Ne spočitava mu grijehe, nizak rast, njegovu službu, ne drži mu moralne propovijedi, nego mu obećava spasenje: „Danas je došlo spasenje ovoj kući…“. Isus ga prihvaća sa svim njegovim manama i dobrim stranama. Prihvaća ga upravo onakvoga kakav je. Prihvaća njegovu vanjštinu i njegovu nutrinu. Isusovim pristupom i prihvaćanjem Zakej je sagledao sebe. On postaje drugi čovjek. On se mijenja. Osjetio je da ga netko prihvaća i voli. Ne mora više nikome pokazivati svoju moć. Umjesto lopovluka, prevara i uzimanja novca od svojih sunarodnjaka kao carinik, Zakej vraća uzeto pa i više od toga te kaže: „Ako sam koga u čem prevario, vraćam četverostruko,“ i dodaje: „… polovicu svoga imanja dajem siromasima!“ Ne bi li i mi trebali tako prihvaćati jedni druge, posebno svoje najbliže, svoje ukućane? Možda se netko i promjeni kada osjeti našu ljubav i tople riječi?
Mnoštvo, koje je to gledalo mrmlja: „Čovjeku se grešniku svratio!“ Uvijek ja mrmljam kada vidim da netko ima neku drugačiju „mjeru“ od moje prema nekom čovjeku, prema nekoj ideji, političkoj stranci. Uzmimo samo današnjega papu Franju, koliki ga kritiziraju i protiv njega mrmljaju samo zato što ima drugu „mjeru“ o izbjeglicama, o rastavljenima i ponovno vjenčanima i o drugim problemima. Ali to nas ne smije smetati. Ne smije nas smetati što drugi traže neko drugo rješenje, što traže neku drugu „mjeru“ za svoj i tuđi život. Zakej je tražio nešto novo. Htio je biti drukčiji nego su ga ljudi gledali. Čuo je za Isusa i htio ga je vidjeti i to iz jedne perspektive iz koje obično ne gledamo ljude. Čovjeka se može bolje vidjeti i „uzeti mu mjeru“ ako nam netko ne zaklanja pogled. Moramo se popeti, izdignuti iznad „ćakula“. Zakej se obratio, jer ga je Isus prihvatio. Isus mu nije uzeo mjeru kojom su ga ljudi mjerili. Isus ga je spasio svojim prijateljskim pristupom. Nije li ovaj Isusov pristup čovjeku, koji je bio tako omražen, i nama primjer kako prilaziti ljudima koji su se našli na nekoj (po)grešnoj strani, pa da umjesto ogovaranja i naslađivanja iza leđa, čovjeku priđemo prijateljski; priđemo svome djetetu, mužu, ženi, susjedu. I to ne preko nekog drugoga, nego osobno bez velikih moralnih predika, nego baš po Isusovu primjeru. Jer svima nama se često događa da se jadno osjećamo kada nas ljudi ne prihvaćaju, kada nas izbjegavaju. Imamo osjećaj da su naši grijesi svima poznati i tada obično ne znamo kako dalje, kako promijeniti stvari. U tim situacijama bježimo od svih, bježimo i od samih sebe. Poučeni pričom o Zakeju, ne smijemo zaboraviti da je na našem putu s nama Isus. On baca svoj pogled na nas. Isus šeta s nama po našim životnim ulicama. On nas zove. On oprašta naše grijehe i to baš onako kako to Izaija zahvalno pjeva Bogu govoreći: „…za leđa si bacio sve moje grijehe.“ Inicijativa dolazi uvijek od Boga. On prilazi prvi. Isus se sam poziva u Zakejevu kuću jer je osjetio njegovu volju za promjenom, za obraćenjem. On želi s nama u našu kuću, u našu obitelj. Neće nam predbacivati ono što nam ljudi predbacuju. Nama je možda dovoljno promijeniti perspektivu gledanja, gledati tako da nam nitko pogled ne zaklanja ni prema Bogu, ni prema čovjeku. Dovoljno je uzeti drugu, Isusovu mjeru.
Priča o Zakeju govori nam da je Bog uvijek na putu, da svaki dan prolazi kroz naše mjesto, našom ulicom, ulicom naše obitelji. On želi k nama navratiti, ući u našu kuću. A da bi se to dogodilo potrebno je da dignemo naše glave iz našeg svagdana, da se „popnemo“ na uzvisinu, na molitvu kako bi vidjeli da Isus prolazi i da čujemo kako govori: „N. N., žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 19, 1-10

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«