Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Molitva kao stav (7. uskrsna nedjelja – A)

Molitva kao stav (7. uskrsna nedjelja – A)

Odlika svih naših privatnih molitava je ta da su sasvim različite, što je i razumljivo jer su molitelji različiti. Ne znam jeste li ikada mislili o tome što sada moli onaj koji kleči pored vas. Jeste li ikada imali želju saznati sadržaj te molitve i biste li sami htjeli odati sadržaj osobne molitve. Naravno da radije pričamo o našim zajedničkim molitvama nego o osobnim molitvama jer nam je i njihov sadržaj poznat i tu nema nikakvih tajni.
Molitva je duboka ljudska potreba. Njom se obraćamo svome Stvoritelju i nalazimo je u svim religijama svijeta. Za molitvu znamo reći da je to razgovor s Bogom u kojem iznosimo zahvale, kao i molbe Bogu. Međutim, ima situacija koje su teške, koje prelaze naše sile, u kojima se čovjek ne snalazi pa kaže: ja ne mogu više ni moliti.
Prije nekoliko dana pročitao sam jedan vrlo zanimljiv članak u kojem čovjek opisuje događaj povezan s ovom našom famoznom koronom od koje je obolio jedan njegov prijatelj te prispio u bolnicu na intezivni odjel i na respirator. Žena njegova prijatelja koja samo plače, piše: „Molite za nas!“ Prijatelj je kao molitvu preporučio ovoj uplakanoj ženi i njezinom oboljelom mužu poznati psalam 23. i to tako što je kiticu po kiticu psalma prepisivao s malim preinakama koje odgovaraju situaciji u kojoj se našao ovaj bračni par: „Gospodin je pastir „Antin“, ni u čemu neće oskudijevati; na poljanama zelenim on mu daje odmora i vodi ga bistroj vodi. On mu dušu krijepi i vodi ga pravom stazom radi imena svojega. I ako bi već prolazio tamnom dolinom ne boji se nesreće. Jer ti si s nama. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su nama. Trpezu pred nas prostireš na oči neprijateljima našim. Glavu našu uljem mažeš i prelijeva se čaša. Dobrota i milosrđe pratit će nas dok smo živi. Ostat ćemo u kući Gospodnjoj zauvijek. Amen.“
Drugi dan bilo je bolesniku bolje, a tri dana kasnije rekoše liječnici da je izvan životne opasnosti. Nije mi nakana isticati događaj kao čudo nego više na koji način čovjek može moliti. Ovaj nam je psalam jako dobro poznat i jedna njegova kitica može se u posljednje vrijeme naći na osmrtnicama kao vjernički moto: „Pa da mi je i dolinom smrti poći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.“
Iz ovoga navedenoga primjera možemo naučiti da ne molimo samo za bolesnika nego da molimo s bolesnikom. Naravno, ima puno drugih lijepih i sadržajnih molitava, ima puno osobnih molitava koje su vrlo sadržajne. Ali, složit ćemo se da ovaj psalam 23. možemo uvijek prilagoditi za svakoga i u svim situacijama jer sadržava uistinu sve; sadržava našu vjeru u Gospodina; sadržava zahvalu za darove koje nam je Gospodin dao, dar života ispunjen radošću kao i vjeru u vječni život s Bogom. Ova molitva čovjeka opušta i daje mu snagu kao i svijest da je uvijek s Bogom.
O molitvi nam govore i Djela apostolska iz kojih je uzeto današnje prvo čitanje u kojem se govori kako učenici Isusovi, a s njima i neke žene kao i majka Isusova, Marija, zajednički mole. I oni su u teškoj situaciji. Ne znaju što ih čeka. Svi su oni jako prestrašeni. Boje se iste sudbine koja je zadesila Isusa. Bore se za goli život. Učenici zdušno mole da im Gospodin pošalje obećanoga Branitelja, Duha Svetoga, jer im snage i hrabrosti treba. Treba im pomoć s neba.
I u današnjem evanđelju čuli smo molitvu koju Isus upućuje u teškim trenucima svoga ovozemnoga života kojem se bliži kraj. Iz ove molitve vidimo kako Isus sve svoje stavlja u ruke Očeve. Naravno da je teško uspoređivati Isusove molitve, molitve njegovih učenika i molitvu iz psalma 23. kojeg smo citirali. Isus u svojoj oproštajnoj molitvi ne moli samo za sebe. On moli i za svoje prijatelje koje će za koji trenutak napustiti. Svaka Isusova molitva jedan je trokut: Otac i učenici i On. Braćo i sestre, puno nam govori i molitva koju će Isus izgovarati samo nekoliko sati nakon ove svoje oproštajne molitve u dvorani Posljednje večere, molitvu u kojoj Isus moli u Getsemanskom vrtu da ga mimoiđe muka koja mu prijeti. Moli Oca da ga, ako je to moguće, oslobodi muke. Isus ovim pokazuje svoju ljudsku narav, pokazuje se kao čovjek koji se boji muke i smrti. To i nama daje pravo i snagu da se uvijek Bogu možemo utjecati kao i naučiti da Isus ne ostaje kod svoje volje nego i u najtežoj životnoj priči kaže: „Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.“ S Bogom razgovarati, Boga pitati, i to je molitva. Molitva je izvor snage pa i onda kada u strahu zdvajamo, pa i onda kada ne osjećamo blizinu Božju. U molitvi smijemo prikazati sve, ama baš sve ono što mi nešto znači u životu. Mogu izreći zahvalu, povjerenje, brige. Moliti znači da priznajem i prihvaćam da je moj život prvenstveno dar i da sam pred Bogom uvijek praznih ruku. Molitva znači da sve svoje brige i sva svoja pitanja znam stavljati u ruke Božje i njegovu volju.
Današnje razmišljanje o molitvi vodi nas u još jednom vrlo važnom pravcu. A to je da naučimo moliti i onda kada nismo ni u kakvoj nevolji. Isus se često povlačio u osamu i molio, bio u razgovoru s Ocem nebeskim, dakle, ne samo u nevolji, nego uvijek – molitva kao stav. I ako budemo tako naučili moliti, neće nam biti teško moliti u teškim životnim situacijama. Isus u ovoj molitvi pokazuje svu svoju ljubav prema učenicima i svima onima koji će po njima doći do vjere u jedinoga Boga, a to znači i prema svima nama. Pokušajmo živjeti i moliti u tom „svetom trokutu“: Bog, moj bližnji i ja.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 17, 1-11a

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«