Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Najveća zapovijed (31. nedjelja kroz godinu – B)

Najveća zapovijed (31. nedjelja kroz godinu – B)

Danas se često govori o prioritetima. Što je najbitnije, najvažnije, što mi mora biti na prvom mjestu. Nije to uvijek lako. Puno toga trebamo i moramo, i mučimo se vidjeti i izvući ono najvažnije. Nekada se jednostavno ne možemo odlučiti. Nedostaje nam odvažnost, a ponekad i nećemo uočiti razliku između jednoga i drugoga i u toj dvojbi obično ne napravimo ništa.
Djeci i mladima ukazuju roditelji i učitelji na ono najbitnije, na prioritete. Odrasli iz svoga iskustva povlače zaključke i ukazuju na ono što je u životu uistinu važno. Međutim, ukazivati drugima, pa i vlastitoj djeci na njihove prioritete ne ide baš lako, jer djeca nisu uvijek spremna slušati. I ne samo da djeca i mladi nerado slušaju o onome što im stariji govore nego ni mi stariji nismo oduševljeni tuđim savjetima o našim prioritetima. Pa ako i čujemo što nam drugi govore, mi obično ne slušamo. Koliko puta nam se dogodi da smo nazočni na nekom predavanju ili propovijedi, nekom političkom ili znanstvenom skupu, ili da u razgovoru čujemo našega sugovornika, ali ga ne slušamo. Govorimo jedni s drugima i čujemo se, a da se ne slušamo. To nam se događa često u životu. Očito je, dakle, da htjeti i moći odrediti prioritete, razlikovati i prihvatiti ono bitno od manje važnoga, za to je potrebno znati slušati. O važnosti slušanja govore i naša današnja liturgijska čitanja. Knjiga Ponovljenoga zakona kaže: „Slušaj, Izraele!“ A što to treba slušati Izrael, odnosno narod? Treba znati i slušati najvažniju zapovijed, a ona glasi: Da je „Gospodin, Bog jedan jedini i da ga treba ljubiti svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.“
U evanđelju, također, čitamo o važnosti slušanja. Isus, na pitanje jednog pismoznanca: „Koja je zapovijed prva od sviju?“ citira upravo ovaj tekst iz Ponovljenoga zakona i kaže: „Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.“ Druga je, proširuje i nadopunjuje Isus: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga… Nema druge zapovijedi veće od tih.“ Zanimljivo je da pismoznanac pita Isusa. Pita onaj koji, barem pretpostavljamo, dobro poznaje Bibliju. Možda se čudimo njegovu pitanju. Međutim, ne trebamo se čuditi. I pismoznanac ima svojih poteškoća u razlikovanju bitnoga od manje važnoga. I on se nalazi u dvojbi koje su najvažnije zapovijedi jer ih je mnogo. Propisa i zapovijedi bilo je toliko da se čovjek jednostavno ne snalazi. Zato pismoznanac prilazi Isusu ozbiljno i traži savjet. Isus, da bi pomogao čovjeku, ne izmišlja ništa novo, nego ga jednostavno upućuje na ono što već ima, što poznaje i što je bitno. Isus mu citira prioritete i kaže: Slušaj, ovo je važno. A da bi shvatio što je važno, bitno je slušati. Slušaj što ti Pisma govore. Nije dovoljno nešto znati i čuti, bitno je slušati: „Slušaj, Izraele!“ i nastavi Isus citirati riječi iz Ponovljenoga zakona i na kraju razgovora mu reče, ako budeš vršio te dvije zapovijedi: „Nisi daleko od kraljevstva Božjega!“ Ulaznica, dakle, za kraljevstvo Božje je ljubav prema Bogu i čovjeku. Za razliku od nas, Isus kratko, „u dvi riči sve bi stalo“, kako kaže jedna pjesma, pokazuje ono bitno i važno, ono najvažnije što dovodi do vječnoga života, odnosno do kraljevstava Božjega. „Dvi riči“ su dvije ljubavi. Jedna prema Bogu, a druga prema čovjeku. Osim znati, treba slušati, poslušati, stati, razmisliti, razmišljati o Božjoj riječi i njegovim dvjema zapovijedima i živjeti ih već ovdje na zemlji. Ove dvije i prve zapovijedi, zapovijedi ljubavi su najvažnije. Da bi mogli vidjeti što je važno treba znati slušati. Slušati riječ Božju i pustiti je u svoje srce i um, u svoju dušu i cijelo svoje biće. Istinsko slušanje riječi Božje dovodi do ljubavi, do Boga, a Bog je ljubav i tko istinski ljubi Boga ljubi i čovjeka. Zaključak se nameće sam po sebi i glasi: Treba slušati svoga sugovornika, svoje dijete, svoje roditelje, svoga bračnoga druga i to dovodi do spoznaje da je ljubav prema Bogu i bližnjemu najvažnija. Nije dovoljno čuti, treba slušati i saslušati, jer nam uvijek, bilo Bog bilo naš bližnji, želi nešto važno priopćiti.

fra Josip Klarić

 

Evanđelje: Mk 12, 28b-34

U ono vrijeme:
Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.