Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Naviještati radost Uskrsa (Uskrs – C)

Naviještati radost Uskrsa (Uskrs – C)

Najveće iznenađenje, najveću tajnu naše vjere slavimo danas. Slavimo uskrsnuće Isusa Krista. Njegovo uskrsnuće temelj je naše vjere. Tekst današnjeg prvoga čitanja iz Djela apostolskih riječi su apostola Petra koji u najkraćim crtama opisuje Isusov život od krštenja, njegova javnog djelovanja i propovijedanja, Isusovih čudesa, njegove smrti na križu do dana kada ga je Bog treći dan uskrisio. Petar i od Boga za to predodređeni svjedoče da je Bog Isusa koji je umro na križu, treći dan uskrisio.
Možda se netko pita: zašto Bog traži ljude za svjedoke najvažnijega događaja u ljudskoj povijesti i povijesti spasenja? Zašto Bog najveću tajnu naše vjere povjerava ljudima i to onima koji su se razbježali prilikom Isusova uhićenja? Zašto Bog za uskrsnuće svoga Sina treba takve svjedoke koji su od straha tvrdili da ga ne poznaju? Nije li Bog za ovako veliko djelo, za ovo nečuveno čudo mogao uzeti bezgrešne anđele, svjedoke s neba? Ne! Bog se služi čovjekom. Bog ima toliko povjerenja u čovjeka da mu je povjerio svoga Sina na čuvanje. Još više, dao je da se rodi od čovjeka. Čovjek ga rađa, odgaja i čuva. Čovjek svjedoči i njegovo uskrsnuće. Bog gradi na čovjeku jer je njegova slika, jer želi da djelo njegova stvaranja bude spašeno.
Današnje evanđelje spominje Magdalenu, nama tako dragu osobu koja je prva svjedokinja Kristova uskrsnuća. U povijesti spasenja žena igra važnu ulogu. Žena, Marija, prva je saznala tajnu da će se Sin Božji roditi od žene. Žena, Magdalena, prvi je svjedok Kristovog uskrsnuća.
Obje su se ove žene uputile. Marija je po anđelovu navještenju i objavi da će roditi Sina, sva radosna pošla u gorje, svojoj rodici Elizabeti priopćiti radosnu vijest s neba. Trebalo je tu radost objaviti. Podijeljena radost je dvostruka radost. Trebalo je to objaviti i zaručniku Josipu. Nije samo Marija dobila veliko povjerenje od Boga. Josip, njezin zaručnik, dobiva također veliko povjerenje od Boga i igra vrlo važnu ulogu u odrastanju Sina Božjega.
Magdalena će morati također na put, ali tužna i uplakana do groba i to vrlo rano, još za mraka da bi pomazala tijelo svoga Gospodina. Međutim, Magdalena nalazi odvaljen kamen s groba. Nalazi prazan grob. Onaj koji traži, dobit će – kaže Isus. Magdalena traži i dobiva. Kamen je odvaljen. Put je slobodan. Grob je otvoren. Nije ga smrt zapečatila. Ovo je nečuveno. To se ne može zadržati za sebe. To je trebalo javiti najbližima. Magdalena to i čini. Ide Petru i učeniku kojeg je Isus ljubio. Petar i Magdalena bit će jednaki svjedoci Kristova uskrsnuća. Njih dvoje bit će prenositelji te radosne vijesti pobjede života nad smrću. A ovaj „drugi učenik“ – Ivan koji ide s Petrom sve je to zapisao i svjedok je ovoga čuda, pobjede života nad smrću. I on će potrčati do groba. „Trčaše obojica zajedno“ i pogledaše u prazan grob. Našli su samo povoje i ubrus. Magdalena, Petar i Ivan ne čekaju, ne sjede prekrštenih ruku, oni se upućuju. Magdalena stoji pred praznim grobom, pa iako zamišljena, zbunjena, ona se ipak divi, možda i sumnja ali ona se nadasve nada. Vjerovala je da Dobrota mora pobijediti zloću. Vjerovala je onome kojeg je toliko puta slušala. Njezinu vjeru nije mogla ni smrt uništiti. Vjerovala je da s Isusom nastaje novi svijet, novi život. Jer onaj koji traži – nalazi.
Ivan za sebe reče: „Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.“
Da, braćo i sestre, neki su vidjeli i povjerovali. Tu milost imali su samo od Boga predodređeni. Ali, njihovom svjedočanstvu povjerovali su mnogi. Životom su svjedočili vjeru da je Bog uništio smrt. Životom su svjedočili da smrt nema posljednju riječ.
Koju poruku nama šalje Uskrs? Poruka je ista nama danas kao što je bila Magdaleni, Petru i Ivanu nekoć. Prenositi radosnu vijest uskrsnuća Isusa Krista onako kao što je to činila Magdalena. Pošla je javiti Petru i onom drugom učeniku kojeg je Isus ljubio. Bog ljubi svakog čovjeka, a naš je zadatak poći takvima i javiti da je grob prazan, da je Isus uskrsnuo, da smrt nema posljednju riječ. Pozvani smo danas svi naviještati radost Uskrsa i propovijedati i živjeti vjeru koja glasi: Krist je uskrsnuo, On je živ. Krist je pobijedio smrt. S vjerom u uskrslog Krista, s vjerom u uskrsnuće mrtvih bit će nam lakše nositi životne križeve, bolesti, nerazumijevanja, odbacivanja, pa i sa samom smrću lakše ćemo se susresti jer vjerujemo da Bog ima zadnju riječ, a ne smrt – jer je uskrsnuo Onaj koji je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život… Ja sam put, istina i život.“
Krist je živ! Krist je uskrsnuo! Amen. Aleluja!

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 20, 1-9

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.