Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Ne boj se, stado malo! (19. nedjelja kroz godinu – C)

Ne boj se, stado malo! (19. nedjelja kroz godinu – C)

Prekretnica u povijesti Božjeg izabranoga naroda – Izraelaca, bila je noć izlaska iz egipatskog ropstva. To je kamen međaš, to je polazna točka svakog njihova razmišljanja o Bogu i obraćanja Bogu. Uvijek i ponovo vraćaju se Izraelci na ovo divno djelo Božjeg milosrđa. Svake godine slavi se taj prijelaz iz ropstva u slobodu, iz Egipta u Obećanu zemlju. Bog će svoj narod pod vodstvom pastira Mojsija voditi u slobodu. To je Božje „malo stado“ kojem će uvijek slati pastire da ga vode na sočne pašnjake.
Današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti govori također o toj noći koja vodi u slobodu. Za taj prijelaz – Pashu narod je morao biti spreman, budan, opasanih bokova, da bi, kada ih Gospodin pohodi, mogli poći u slobodu.
U današnjem evanđelju i Isus upućuje na tu noć oslobođenja otaca iz egipatskoga ropstva služeći se slikom „malenoga stada“. Govori svojim učenicima: „Ne boj se, malo stado!“ Opominje ih da budu spremni: „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene… budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“ Noć u Bibliji igra veliku i zanimljivu ulogu. Dok čovjek spava Bog djeluje. Bog izvodi svoj narod iz noći u dan, iz ropstva u slobodu. U noći se događa život. Isus se noću rađa u betlehemskoj štalici. U noći Isus uskršava od mrtvih. Isus poziva na budnost, na spremnost. On nas poziva na susret sa Sinom Čovječjim. To su vrlo ozbiljne riječi i opomene. Stoga Petar i pita Isusa: Odnosi li se ova priča, Gospodine, samo na nas ili i na druge? Rijetko tko želi pripadati maloj grupi, jednoj manjini ili kao što Isus kaže „malenom stadu.“ Slika stada i pastira često se nalazi u Bibliji. To je slika iz svakidašnjega života nomadskog naroda. Povezanost stada i pastira veoma je bitna. Njihova veza je ljubav, briga ali i strah. Grabežljivi vuci vrebaju na svakom koraku. A ako još nije pravi pastir na čelu stada nego neki najamnik onda je stado posebno u opasnosti. Dugo vremena bili su Isusovi učenici malo stado. Samo mali broj učenika odvažio se ići za Isusom. I nakon događaja Isusove smrti, njegova uskrsnuća od mrtvih i događaja Duha Svetoga – Duhova, Kristovo stado bilo je još jako maleno. Bila je to zajednica Kristovih sljedbenika koji su bili proganjani i ubijani. Rimski vladari u prvim desetljećima pa i stoljećima, sve do Milanskog edikta, bili su vrlo okrutni prema malom Kristovom stadu, njegovoj Crkvi. Bilo je to vrijeme progonstva i mučeništva za malo Kristovo stado. Svom prvom malom stadu, svojim apostolima Isus kaže: „Ne boj se, malo stado: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.“ To je ta spremnost i budnost o kojoj Isus govori. Potrebno je biti slobodan, a nada sve budan. Zato Isus kaže: „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene…“ Ničim opterećeni. Petar je osjetio Isusovu ljubav prema svom malom stadu ali i muku na koju će naići malo stado. Zato Petar, da bi bio siguran, Isusa pita: „Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?“ Razumljivo je Petrovo pitanje. Jer bi bilo lakše pripadati većini. Ne bi trebali uvijek biti opasani ili stalno budni i u bdijenju. Međutim stado Kristovih učenika, ono pravo, istinsko stado, bilo je uvijek malo stado, pa i onda kada je velika i sveopća Crkva bila moćna i rasprostranjena na sve kontinente. Obično je bogata i sveopća Crkva bila više veliko stado jer se u nju ulazilo iz kojekakvih razloga. To se očitava na licu Crkve posebno danas kada su mnogi dijelovi „Velikoga Kristova stada“ pali pod teretom raznih skandala. Njemački kršćanski tjednik „Christ in der Gegenwart“ donosi statistiku za 2018. godinu u kojoj je iz Katoličke Crkve istupilo više od 216.000, a iz Evangeličke 220.000 članova. Kad se tomu nadoda više umrlih i istupa, nego krštenih i novih pristupa, može se zaokružiti brojka od 700.000 vjernika manje, nego u godini prije. Statistika kaže da je danas tek 53% posto kršćana obiju Crkava u odnosu na sveukupno stanovništvo. Prognoze su takve da ako se ovaj trend nastavi, u godini 2060. bit će još samo 22,000.000 kršćana u Njemačkoj. Sada ih je nešto više od 44 milijuna. Ne zaboravimo da u Njemačkoj živi trenutno više od 80 milijuna ljudi. Nazire se slika maloga stada.
Za Hrvatsku podataka nemamo. Možemo govoriti kako nam odgovara jer se mi, kao i u svemu ostalom, pa tako u Crkvi i u društvu, služimo paušalnim ocjenama.
Nakon ovih statističkih podataka nije li ona Kristova: „Ne boj se stado malo!“ aktualnija nego ikada dosada? Uvijek kada se oslanjamo samo na svoje snage gubimo, a kada se oslanjamo na Krista dobivamo. A na Krista se osloniti znači: biti svjestan svoje malenosti, svoje ovisnosti o Kristu. Biti malen ne znači biti nevidljiv. Kao Kristovo stado, kao Crkva moramo biti i prepoznatljivi, i to po našoj malenosti, a ne bahatosti, po našem izvoru i uzoru-Kristu, a ne po našoj moći i utjecaju.
Gospodine, odnosi li se to samo na nas ili i druge?
Sada je vrijeme budnosti, izdržljivosti i to sve do dana Kristova ponovnoga dolaska. Biti budan i spreman znači susresti se i moći poći s Gospodinom. Moramo biti spremni kao malo stado Kristovo, kao njegova Crkva, ali i na osobnoj razini, kao pojedinci: „jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“ Susret s Gospodinom je i dan naše smrti, a onda će On od onih kojima je mnogo povjerio mnogo i tražiti. Nama je Gospodin mnogo povjerio, povjerio nam je naš život i živote mnogih drugih.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 12, 32-48

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«