Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Obitelj, zajedništvo u ljubavi i svetosti (Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa)

Obitelj, zajedništvo u ljubavi i svetosti (Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa)

Prva nedjelja po Božiću svetkovina je Svete Obitelji. Danas slavimo obitelj Isusa, Marije i Josipa. Sveta je Obitelj dar Božića svima nama. Ova Obitelj posvetila je i posvećuje svaku našu obitelj. Stoga smo svi i kao pojedinci i kao obitelj pozvani na svetost.
Svi ćemo se složiti da je obitelj temelj svakog društva, svakog naroda, pa tako i temelj Crkve. Obitelj je mjesto našega rađanja i odrastanja, mjesto našega odgoja, mjesto ljubavi, spoznaje samoga sebe, učenja, upoznavanja drugoga i drugačijega. U obitelji učimo prihvaćati jedan drugoga. Obitelj je mjesto zajedništva sa svim ljudskim razlikama.
Budući da je Bog sve naše ljudsko, osim grijeha, htio s nama dijeliti, u Isusu je s nama podijelio i život u obitelji. Isus se rađa u obitelji Josipa i Marije. Rađa se kao siromašak u štali, među životinjama te time posvećuje svaku obitelj, svakog čovjeka i sve stvoreno, živu i neživu prirodu.
Isus je svojim rođenjem najprije posvetio svoju obitelj. Stoga je njegova obitelj Sveta Obitelj.
Što čini Isusovu obitelj svetom? Naravno čini je On, ali isto tako čine je njegovi roditelji. U svim izvanrednim situacijama, u svim poteškoćama, a takvih je bilo na pretek već na samo početku, njih je vezala međusobna ljubav kao i vjera i svijest da su u zajedništvu s Bogom, kao i svijest da sve svoje muke mogu nositi samo u potpunom povjerenju u Božju ljubav i dobrotu.
Današnje nam evanđelje pomaže dublje razmišljati o Svetoj Obitelji, ali isto tako da u svjetlu Svete Obitelji sagledamo i našu obitelj. Crkva nam stavlja pred oči Isusovu obitelj kao uzor i sliku svake ljudske obitelji. Budući da se radi o Svetoj Obitelji, mi je zamišljamo kao idealnu obitelj, obitelj bez nekih većih problema, jer ako im se nešto i dogodi, oni znaju da je to Božja volja, da tako mora biti. Je li bilo baš tako lako i jesu li baš sve znali? Ne, braćo i sestre, ni ova Sveta Obitelj nije sve znala. Jasno da je Isus kao Bog sve znao, ali i on je živio samo ljudski život ovdje na zemlji, predan u Božju volju koju će do kraja ispunjati. Josip i Marija su samo ljudi sa svim svojim ograničenjima. Ali i Josip i Marija su sveti. Sveti su u tome što su surađivali u Božjem planu. Nisu sve znali. Marija kaže: „Kako će to biti kada ja muža ne poznajem?“ Josip tek u snu dobiva odgovor na svoje pitanje i na svoju ljudsku muku, pitajući se: čije je ovo dijete? Da nisu sve znali govori nam današnje evanđelje u kojem nailazimo na rečenicu s kojom Marija, majka Isusova Isusa prekorava: „Sinko, zašto si nam to učinio?“ Još prije ovoga o čemu govori današnje evanđelje, ova je obitelj imala svojih muka. Ponovimo: Marija je trudna, a da Josip ne zna kako. Josip smišlja kako svoju zaručnicu Mariju potajno otpustiti. Isusova Obitelj morala je bježati u Egipat pred tiraninom Herodom. I kao da to nije bilo dosta, sada Isus sa svojih dvanaest godina roditeljima stvara problem za vrijeme hodočašća u Jeruzalem svojim odvajanjem od Marije i Josipa, svojim ostankom u Jeruzalemu. Isus im još predbacuje: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ S ovim pitanjem Isus daje odgovor svakom roditelju. Roditelj svome djetetu treba dati mogućnost da odraste, da smije i da je potrebno nakon obiteljske „škole“ sazrijevanja i odrastanja, potražiti vlastiti put. Roditelj nije posjednik svoga djeteta, nego mu treba dati mogućnost vlastitog ostvarenja. U uvodu u ovo kratko razmišljanje rekli smo kako je obitelj mjesto učenja o životu i ljubavi, mjesto razumijevanja i prihvaćanja drugoga i drugačijega. Svi članovi obitelji su različite i neponovljive jedinke sa svim svojim posebnostima. Bog je stvorio svakog čovjeka sa svim njegovim posebnostima, pa tako i sa razlikama. Razlike nisu smetnja zajedničkom životu. Naprotiv, razlike mogu biti i trebale bi biti temelj zajedništva, i to ne samo u obitelji nego i u društvu.
Današnji je čovjek toliko individualiziran da je vrlo teško govoriti o zajedništvu, posebno o obiteljskom. Svjedočimo relativno velikom broju sklopljenih brakova, ali isto tako vidimo veliki broj rastava. Sve je više samohranih majki i očeva. Sve je više djece koja su razapeta između rastavljenih roditelja. Danas mnogi radije govore o partnerstvu nego o braku i obitelji. Zašto je to tako? Možda zato što i takvi ljudi drže do obitelji kao jedne normalne veze koju nije lako uvijek držati, pa se radije opredjeljuju za nešto što ih manje veže – za partnerstvo.
Ima li nade u pomak na bolje i kako doći do pomoći za one koji se trude živjeti obiteljski život? Vjerujemo da ima. Sveta Obitelj može nam u tome pomoći. To nije prazno obećanje, nego istinska pomoć ako prihvatimo put Isusove, Marijine i Josipove obitelji. Njihov put je bio otvorenost jednog prema drugome, a posebno osluškivanje Božjeg glasa, kao i ljubav prema drugom. Kako drugačije razumjeti Isusov odgovor majci Mariji: „Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ Marija će upamtiti ove riječi svoga Sina. Stoga će evanđelje za Mariju reći: „A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.“
Božju riječ pohraniti u srce, o njoj razmišljati, put je do veće milosti i mudrosti pred ljudima i pred Bogom.
Nema idealne obitelji. Obitelj je zajedništvo žene, muža, djece sa svim ljudskim mukama, za one koji se trude biti otvoreni jedni za drugoga i za Boga. Tako možemo posvetiti sebe i svoju obitelj kao i društvo i Crkvu u kojoj obitelj živi.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 2, 41-52

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.