Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Okrunjen trnovom krunom (Isus Krist Kralj svega stvorenja)

Okrunjen trnovom krunom (Isus Krist Kralj svega stvorenja)

Nedjelja je svetkovine Krista Kralja. Posljednja nedjelja u crkvenoj godini. Neki se pitaju kako to da Crkva slavi svetkovinu koja nosi naziv Kralja. Nije li to jedan zastarjeli naziv za svetkovinu tako nama važnu? Kakav kralj u vrijeme demokracijâ? Kako je uopće došlo do naziva današnje svetkovine? U nastanku naziva ove svetkovine ima sigurno natruha nostalgije za vremenima u kojima je Crkva imala veliki utjecaj u društvu. Međutim, ipak je današnja svetkovina povezana puno više s događajem na Kalvariji na kojoj je Isus bio „okrunjen“, nego s nostalgijom za nekim prošlim vremenima. Ali, nema kralja bez kraljevske krune! Samo, kakve krune? Na križu na Kalvariji i na svakom drugom križu stoji natpis: Isus Nazarećanin Kralj Židovski, titula koju je dao napisati Poncije Pilat i to kao rugalicu. Nije Isus okrunjen zlatnom krunom. On je okrunjen trnovom krunom. Crkva je s imenom ove svetkovine htjela izraziti vjeru da je Isus Krist Alfa i Omega – Prvi i Posljednji – Početak i Svršetak. Krist je Glava i Kruna svega. Zato je danas najmanje Crkvi potrebno isticati svoju moć, jer je u stvari i nema. Utemeljitelj Crkve, Isus Krist, bio je poslužitelj, a ne vladar pa i Crkvi više priliči da služi nego da kraljuje.
U našem, hrvatskom društvu, čuje se govoriti kako je klerikalizam, a pri tom se misli na Crkvu, odveć prisutan u društvu i politici. Neki će to istaknuti malo blaže pa kažu da naša država nije dovoljno sekularna, a morala bi po svojoj definiciji biti. Možda neki u Crkvi i teže k tome, da ona bude sveprisutna, da ovlada ovim društvom. Ali, mi zahvaljujemo Bogu da to nije tako. Bogu hvala što to uopće nije ostvarivo. Jer, najbolja vremena za Crkvu nisu bila ona u kojim je Crkva bila sveprisutna, u kojima je imala moć i bogatstvo. U takvim vremenima Crkva se znala nekršćanski ponašati. U vremenima moći i bogatstva nije bila vjerodostojna. Što je Crkva nemoćnije, to jače živi iz snage evanđelja i tako se oslanja na svoju nutarnju snagu, a to je evanđelje. Pogled u povijest pokazuje, posebno u našem društvu, da je u vrijeme progonstva, u vrijeme tiranija, naša Crkva bila najbliža evanđelju. Tada je bila vjerodostojnija. U mnogim krajevima svijeta danas se vode rasprave oko pitanja kakvu Crkvu mi želimo ili bolje rečeno kakva Crkva treba biti. Crkva mora biti Kristova, a to znači službenica Gospodnja.
Papa Franjo neumorno propovijeda da je Crkva pozvana služiti, a ne vladati. Iako mnogi, posebno klerici, predbacuju papi da je on uzrok tolikih napada na Crkvu danas, jer ju je otkrio i otvorio svima, pa i grijehe njezinih službenika. Papa želi Crkvu što sličniju njezinom Utemeljitelju. Zato treba papi odati priznanje da Crkva s njim na čelu sve više poprima one karakteristike koje su svojstvene evanđelju a ne glamuru ovoga svijeta. Crkvu, a to znači sve nas koji se zovemo i jesmo Crkva, a posebno njezini pastiri, mora resiti jednostavnost i Kristovo milosrđe prema svima, a posebno prema najmanjima. Danas bi Crkva trebala biti kao Marija – Službenica Božja. Crkva bi trebala biti na tragu evanđelja, baš kao Marija, i nositi Isusa Krista svim ljudima i to bez prisile. To nam pokazuje i sam Isus Krist kojeg danas slavimo pod imenom Krist Kralj, koji nema u ruci kraljevsko žezlo, nego obećanje spasenja svima onima koji ga mole: Isuse sjeti me se u kraljevstvu svome!- moli razbojnik razapet s Isusom na križu. Još danas bit ćeš sa mnom u raju! – odgovara Isus. Krist je kralj milosrđa i ljubavi, a ne ovozemaljske moći. On je mir i pomirenje naše. Na „prijestolju“ križa Isus oprašta svojim mučiteljima.
Upitajmo se jesmo li spremni oprostiti onima koji nas uvrijede i ponižavaju? Koliko i u čemu se kao vjernici razlikujemo od drugih, od onih koji nisu s nama u crkvenom zajedništvu? Unosimo li mir u naše obitelji, u društvo, u svijet? Isus se nije bojao reći razbojniku na križu, čovjeku koji se kaje za svoju prošlost: još danas bit ćeš sa mnom u raju. Jesmo li spremni obnoviti zajedništvo s onima koji su se od nas na bilo koji način odvojili? Isus Krist nam je pokazao kako se živi kao čovjek i pred Bogom i pred ljudima. On nije isticao sebe, nego uvijek svoga nebeskoga Oca, a za čovjeka, tj. za nas je učinio sve. A što znači sve učiniti za čovjeka, pokazat će nam riječi i molitva koju napisa Guido Groß, a uputio ju je Krist Kralju: „Ti, Kralju, koji si sišao u brige i strahove onih koji se bore da prežive. Ti, Kralju, koji si se spustio na stranu onih koji ne znaju kako dalje i koji tuguju. Ti, Kralju, koji si među gladnima i kao pravednici umiru s krikom na usnama. Ti, Kralju, koji si se slave odrekao da bi brat bio drugima i tako bio Kralj slave.“

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 23, 35-43

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«