Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Otajstvo Boga (Svetkovina Presvetog Trojstva – A)

Otajstvo Boga (Svetkovina Presvetog Trojstva – A)

Svetu misu započeli smo u ime Presvetoga Trojstva, u ime Trojedinoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. I ne samo da započinjemo misu u ime Trojedinoga Boga nego se svaki dan, i to više puta križamo, također u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Najveću tajnu naše vjere ili bolje rečeno, otajstvo naše vjere, mi tako izgovaramo kao da nam je sve jasno i kao da je to samo po sebi razumljivo da je Bog jedan, a tri osobe.
Sjećam se jednog susreta na kojem sam kao mladi svećenik slušao raspravu nekoliko svećenika i profesora teologije o najvećim tajnama naše vjere, pa se među ostalim raspravljalo i o otajstvu Presvetoga Trojstva. I nakon dugih rasprava jedan od njih, da bi skratio raspravu, reče: Meni je Presveto Trojstvo vrlo shvatljivo i razumljivo. Ne znam što je tu vama nejasno. To je vrlo jasno: Jedan je Bog, a tri su Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Što je tu nerazumljivo? Gdje vi tu vidite problem? Boga nismo izmislili mi ljudi. Boga nisu objavili ljudi. Bog se sam objavio, a Isus Sin Božji objavio ga je kao Oca, Sina i Duha Svetoga, reče već stariji profesor filozofije. Naravno, ovdje se radi o jednoj ljudskoj raspravi koja nam pokazuje da nikada čovjek neće moći shvatiti tajnu Presvetoga Trojstva jer kada bi to mogao, onda bi čovjek bio ravan Bogu, a to očito nije. Kao ljudi i vjernici služimo se svojim razumom, ali naš je razum ograničen, kao i sve naše ljudsko, te nam ne preostaje ništa drugo doli kao vjernici reći: U Boga vjerujem. Vjerujem u sve ono što je Isus Krist govorio o svome i našem Ocu nebeskom kao i sve ono što je govorio i objavljivao o sebi i Duhu Svetome.
Ali, kao ljudi, kao razumska bića, želimo shvatiti sve oko sebe, želimo znati kako je sve ovo nastalo, posebice kako je i kada nastao ovaj svijet, kako je nastao naš život. Otkada je čovjek čovjek on ispituje sebe i svijet oko sebe i želi naći odgovor, iako će uvijek ostati u domeni teorije. Stoga mi je razumljiva i vrlo dopadljiva izjava jednog znanstvenika – prirodoslovca, nažalost zaboravio sam mu ime, koji kaže da je svijet kao čaša iz koje on pije. „Prve gutljaje pijem kao znanstvenik – ateist, misleći da je sve nastalo samo od sebe, ali na dnu čaše ipak me čeka Bog.“
Biblijski Bog je drugačiji od našega shvaćanja. On se ljudima objavljuje na razne načine. Biblija nam npr. opisuje objavu Božju Mojsiju. U toj objavi Bog izgovara i svoje ime: Jahve – Ja jesam – Ja sam koji jesam. Nije to Mojsije dokučio. To je Bog objavio njemu i preko njega čitavom svom izabranom narodu. Biblijski se Bog objavljuje kao ljubav, kao milosrđe, kao onaj koji oprašta ljudske grijehe i zablude. Božje milosrđe iskusio je njegov izabrani narod hodajući kroz pustinju na putu u Obećanu zemlju, iako je narod rugoborio protiv Boga. Ali, tu Bog nije stao. Njemu to nije bilo dovoljno. On ide tako daleko da sam postaje čovjek. U Isusu Bog uzima ljudsko tijelo i rađa se kao Bogočovjek. I u Isusu se Bog pokazuje kao sama i čista ljubav, kao milosrđe i kao Spasitelj. Isus će nam objaviti Boga kao Oca, a Duha Svetoga kao Branitelja, a za sebe kaže da je Sin i to oduvijek. Naravno, da je nama ljudima nemoguće shvatiti tajnu Presvetoga Trojstva. Možda nitko od ljudi nije tako lijepo opisao Boga kao Presveto Trojstvo i Božji odnos prema ljudima, a s tako malo riječi, kao sv. Pavao u današnjoj svojoj poslanici Korinćanima: „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“ Bog je, dakle, odnos, zajedništvo, ljubav, veza. Bog je u Isusu postao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Isus je Bogočovjek, pravi Bog i pravi čovjek. Bog želi zajedništvo s čovjekom, odnosno On živi zajedništvo sa svojim stvorenjem. Božje bi se zajedništvo trebalo oslikavati u ljudskom zajedništvu. Isus u svojoj Velikosvećeničkoj molitvi ide tako daleko da moli za svoje učenike: „da budu jedno kao što smo mi jedno…!“
Čovjek je stvoren na sliku Božju. Na sliku Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Bog je Otac, koji je sve iz ljubavi stvorio. U Isusu, Sinu svome pokazao je svu svoju ljubav prema čovjeku. Duhu Sveti, Duh Branitelj djeluje i vodi čovjeka, vodi Crkvu do punine zajedništva s Bogom. Bog je Bog za nas i Bog s nama, Emanuel. Već u Starom zavjetu Bog pokazuje svu svoju ljubav prema čovjeku pa i onda kada se čovjek odmeće od Boga. U Knjizi Izlaska iz koje je uzeto i današnje prvo čitanje doslovno piše: „Bog je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“. Bog izvodi svoj narod iz egipatskoga ropstva i vodi ga u obećanu zemlju, iako su narod tvrde šije. I danas Bog ide s nama. Bog je toliko želio biti blizak čovjeku, ići s čovjekom, da je to Sv. Ivan u svom evanđelju ovako opisao: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Sve što je Bog učinio, učinio je to iz ljubavi prema nama.
Upitajmo se svaki za sebe: trudim li se dovoljno da živim ono zajedništvo za koje je Isus molio na svojoj Posljednjoj večeri sa svojom obitelji, s drugim ljudima – s Crkvom i s Trojedinim Bogom? A ako ne, imamo još uvijek vremena jer nikada nije kasno nanovo započeti živjeti zajedništvo s Trojedinim Bogom koje se očituje u ljubavi prema čovjeku, kako onom u mojoj obitelji, tako u onom svakom drugom.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 3, 16-18

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«