Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Pođi za mnom! (13. nedjelja kroz godinu – C)

Pođi za mnom! (13. nedjelja kroz godinu – C)

Običaj je u Crkvi na ili oko svetkovine sv. Petra i Pavla slaviti svećenička ređenja. Mnogi svećenici ovih dana slave svoje jubileje: 25., 50., 60., a poneki i dijamantni. Papa, biskupi, kao i čitava Crkva Božja, ovih dana posebno moli za duhovna zvanja. Današnje misno slavlje donosi odgovarajuće biblijske tekstove koji govore o Božjim pozivima čovjeku. Vrlo rječito to svjedoči čitanje iz Prve knjige o Kraljevima, kao i evanđelje po Luki. Bog želi čovjeka kao suradnika i služi se raznim metodama da bi ga pridobio. Bog zapravo zapovijeda proroku Iliji da pomaže Elizeja za proroka umjesto sebe.
Isus također zapovijeda jednom od svojih pratitelja govoreći: „Pođi za mnom!“
Bog upućuje pozive čovjeku. On to čini različito i svakomu se obraća na svoj način. Nema nekog zadanog pravila. Jednog uzima s njegova radnog mjesta, Elizeja, koji obrađuje svoju zemlju. Bog poziva sam ili preko drugoga čovjeka. U evanđelju Isus zove nekoga iz svoje pratnje dok su bili na proputovanju za Jeruzalem, da ga slijedi. Bog svojim pozivom iznenađuje. Pozvani se često pitaju zašto mene, a druge iznenađuje zašto baš njih.
Isusov poziv: „Pođi za mnom“ iznenadio je čovjeka koji je bio u Isusovoj pratnji. Čovjek nije računao s takvim pozivom. On je imao svoj plan, možda je sanjao neku drugu budućnost. Prvo što mu je palo na pamet, možda da odbije Isusa, bilo je da mu Isus dopusti oca pokopati. Ne treba se čuditi ovom čovjeku. Trebalo je donijeti odluku – i to odmah. Često se čovjek nalazi između svojih planova i snova i planova Božjih. Neki lutaju godinama da bi donijeli odluku. Međutim, iz ovog, za nas veoma tvrdog Isusova stava, dade se razabrati da čovjek ako se osjeća pozvanim ne treba oklijevati, jer neodlučnost ne vodi do cilja. Isus hoće da se čovjek odluči, da zna prekinuti ako je na nekoga ili na nešto vezan, da zna ostaviti, odnosno pustiti manje da dobije više. Jer samo onaj koji pusti, koji ostavi, može gledati naprijed, može naviještati kraljevstvo Božje. U današnjem evanđelju nailazimo i na treći primjer, na primjer „dragovoljca“, koji se Isusu nudi: „Za tobom ću kamo god ti pošao.“ Začuđujuća je Isusova reakcija: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ Zašto Isus umjesto oduševljenja da ga netko želi slijediti, donosi ovako obeshrabrujuće misli? Ne znamo. Možda zato da pojasni situaciju u kojoj se upravo našao. Naime, Isusa nisu htjeli primiti u nekom samarijanskom selu samo zato što je bio na putu prema neprijateljskom Jeruzalemu. U jednu takvu životnu situaciju može i onaj koji ga želi slijedi sutra dospjeti pa na to mora biti spreman. I ne samo da mora prihvatiti odbijenicu, nego ne smije biti ni ljut na one koji ga odbijaju, a ne daj Bože da bi još upotrijebio silu protiv onih koji ga odbijaju. Isus je prekorio svoju dvojicu učenika koji bi najradije bili spalili to selo koje je odbilo Isusa. Bog čeka. Bog zna i zaobići prepreku. Ako me tu ne primaju idem u neko drugo mjesto. Svakako, Bog poziva, bilo neposredno, bilo posredno.
Danas se govori kako je manjak svećeničkih i redovničkih zvanja. I to je točno. Ali, ako pogledamo malo bolje današnje liturgijske tekstove, vidjet ćemo gdje je problem. Nije problem samo u broju, nego u kakvoći. Problem je u nama koji smo pozvani i koji smo se odazvali. Jesmo li pustili drugima da rade svoje poslove ili još mislimo da to na nas spada? Jesmo li prekinuli s prošlošću da bi smo Isusa slijedili? Jesmo li ostavili ono nevažno? Držimo li ruku na plugu, a još uvijek gledamo unatrag?
Elizej je odmah, čim je Ilija bacio na njega plašt, potrčao za Ilijom. Svoju odlučnost poći za Ilijinim pozivom, pokazao je tako što je radikalno prekinuo s onim što ga je vezalo. A to je bilo njegovo materijalno bogatstvo, njegovi volovi. On ih žrtvuje i to na vatri od volujskih jarmova. Prekida odmah, sada i ovdje sa svim što ga je vezalo. Ide za Ilijom. Prorok može biti samo slobodan čovjek. Naravno, i proroci su samo ljudi. I svećenici su samo ljudi i ponašaju se ljudski. Elizej je htio zagrliti roditelje. I onaj kojem Isus kaže: Pođi za mnom i on je htio prije pokopati oca. I „dragovoljac“ koji se nudi Isusu, i on je samo čovjek i ne zna što ga čeka, pa ga Isus na to priprema svojim primjerom. Svi smo samo ljudi. Ali Bog nas želi baš kao ljude, samo ne polovične, nego čitave. Hoće nas kao one koji čuju njegov poziv i odazivaju se i to čitavom dušom, čitavim srcem, ma koliko god bili slabi i nedostojni.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 9, 51-62

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«