Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Pođi za mnom! (3. nedjelja kroz godinu – A)

Pođi za mnom! (3. nedjelja kroz godinu – A)

S događajima koje opisuje današnje evanđelje možemo reći da se Stari zavjet zatvara, a otvara i započinje Novi. Ivan Krstitelj je posljednji prorok Staroga zavjeta koji živi na pragu Staroga i Novoga zavjeta i završava svoju zadaću. Pozivao je ljude na obraćenje, krštavao narod na rijeci Jordanu, pozivao na pripremanje puta za Mesiju, za Jaganjca Božjega, kojega je i krstio i sada prepušta „pozornicu“ Onomu kojeg je najavljivao i za kojeg kaže da je prije njega i da je veći od njega i da mu nije dostojan ni obuće driješiti. Ivan završava svoju ulogu tako da biva uhićen i kasnije će biti ubijen. Dogodilo mu se ono što i mnogim prorocima prije njega – mučenička smrt.
Iako je Ivanova uloga potpuno različita od Isusove, mirno možemo reći da Isus nastavlja tamo gdje je Ivan stao.
Isus izlazi na javnu scenu i započinje sa svojim propovijedima: „Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!“ Isus najavljuje ne bilo što, nego kraljevstvo Božje. On ne nameće sebe, ne govori o sebi. On govori o Božjem kraljevstvu, a nekima će, od onih koje je ozdravio, i zabranjivati da govore o njemu jer Isus stavlja u prvi plan kraljevstvo Božje. Za svoj prvi, javni nastup, ne uzima Jeruzalem, glavni grad, ni njegove ugledne građane, nego se „povuče u Galileju.“ Odlazi k jednostavnim ljudima i to u „Galileju pogansku“, dakle, tamo gdje žive ne samo Židovi nego i pogani, gdje je miješano stanovništvo. Isus s tim nagoviješta da svaki čovjek, svi ljudi, svi narodi zavrjeđuju Božju naklonost i ljubav, da Bog ne gleda na narodnu pripadnost. Isus – Sin Božji dolazi k čovjeku sa svim njegovim slabostima i svima upravlja poruku spasenja: „Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!“ Ovim riječima i izborom mjesta za svoj javni nastup, Isus jasno govori kako kraljevstvo Božje nije samo za jedan narod, nego baš za sve ljude, za sve narode, za one koji to hoće. Isus uključuje sve i poziva sve u kraljevstvo Božje. Isusovim nastupom Galileja dobiva drugo lice i postaje zanimljiva. Više se ne gleda na Galileju kao nešto odvratno i strano, nego bi mnogi tu rado bili i doživjeli Isusa i njegova čudesna djela. S Isusom nastaje nešto novo, donosi nadu i novi život. Mnoge će Isus i ozdraviti.
Međutim, Isus ne dolazi kao neki mađioničar koji želi svratiti pozornost na sebe i svoja djela. Njemu je važan čovjek, važan mu je onaj drugi, radi čovjeka je i došao na svijet. Zato on traži ljude. Znao je da će ih najlakše naći uz more. Obale su uvijek bile šetnice i mjesta za pogled u daljinu, na pučinu. Zato i Isus prolazi uz Galilejsko more i tu ugleda braću ribare Šimuna i Andriju, a malo dalje još dvojicu braće, također ribare, Ivana i Jakova, i pozva ih: „Pođite za mnom!“ Kakav je dojam Isus morao ostaviti na ove ribare, ove jednostavne ljude, koji su često sa sumnjom morali gledati prema oblacima i moru i pitati se hoće li biti mirno ili nevera, vidi se po tome da su spomenuti ribari isti čas ostavili svoje mreže i pošli za Isusom. Što ih je navelo da su odmah pošli za Isusom? Isusov odlučan poziv ili želja da se ostave mukotrpnog ribarskoga života? Ove iskusne ribare mogao je „zavesti i oduševiti“ samo netko tko zrači iskrenošću i odlučnošću za nečim novim i izazovnijim načinom života. Oni su Isusa i njegovu pojavu razumjeli više osjećajno nego razumski. Osjetili su da im se nešto nudi što do sada nitko nije nudio. Isusov nastup i ozbiljnost privukla je ove jednostavne ljude da idu za njim i da ostave sve svoje iza sebe iako im je bilo teško shvatiti što to uopće znači „ići za Isusom“. Ovi su se ljudi odvažili i pošli za njim, baš onako kako to ribar često čini, protiv svake računice.
Što su pomislili ovi ribari kada su čuli onaj Isusov: „…učinit ću vas ribarima ljudi!“? To nećemo nikada saznati. Ali, jedno moramo znati, a to je, da svaki poziv očekuje i odgovor. Jer, ako se ne odgovori, ako se vaga, bi li, ne bi li, obično se ostaje na mjestu. To vrijedi za svaki poziv. Isus traži odvažne ljude, a ova četvorica ribara pokazali su se veoma odvažnima. Ostavili su svoju sigurnost i odvažili se poći za Isusom. Mi se danas pitamo zašto je Isus izabrao ribare za apostole. Možda su se i oni pitali zašto ih poziva jer je Isus u Jeruzalemu imao obrazovanijih ljudi, svećenika, pismoznanaca, farizeja, političara. Međutim, Bog ne gleda na ljudsko zanimanje. On gleda na naše srce. Zove i čeka hoćemo li biti spremni otvoriti naše srce i odgovoriti na njegov poziv. Isus zove, zove ljude koji su otvoreni za nešto novo, koji će se odvažiti poći u nepoznato. Svojim pozivom Isus nije oduzeo slobodnu volju ribarima. Čovjek se može odazvati, a može se i ne odazvati. Bog ne prisiljava. On poštuje ljudsku slobodu. Mnoge je Isus pozivao, ali nisu se svi odazvali, imali su važnijega posla, imali su svoj plan od kojeg nisu bili spremni odustati.
Šimun, Andrija, Ivan i Jakov isti čas ostaviše mreže i lađe, a dvojica posljednjih, ostaviše još i svoga oca. Pošli su za Isusom iako im nije bilo sve jasno. Oni će puno kasnije, korak po korak, razumjeti što znači prihvatiti Isusov poziv. Tek će na Duhove, dakle, poslije uskrsnuća Kristova, shvatiti što znači ići za svojim učiteljem Isusom. Bit će to trnovit put. Bit će padova ali i dizanja. Bit će i straha i izdaja. Juda ga predaje neprijateljima. Petar niječe da ga poznaje. I pored toga, Isus upućuje poziv i takvima. Znao je Isus da poziv upućuje ljudima, dakle, grešnicima. Isus i danas zove, zove ljude koji su nesavršeni i grešni, zove na drugi način. Ne treba se bojati odazvati jer Isus ne gleda toliko na naše slabosti koliko na našu spremnost za ići za njim.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 4,12-23

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.