Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Predokus neba (2. korizmena nedjelja – A)

Predokus neba (2. korizmena nedjelja – A)

Doživljaj trojice Isusovih učenika na visokoj gori koji opisuje sv. Matej, vrhunac je ljudske sreće. To je nešto što čovjek svojim silama ne može dosegnuti. To mu može samo Bog darovati. Biti na zemlji, a biti obasjan nebeskim sjajem je neopisivo.
Evanđelje od prošle nedjelje koje opisuje Isusov boravak u pustinji u koju ga je odveo Duh i u kojoj će ga sotona iskušavati, sušta je suprotnost današnjem evanđeoskom izvještaju.
Upada nam u oči da Isus sa sobom nikog od svojih učenika nije poveo u pustinju. Očito nije htio izlagati svoje prijatelje iskušenjima u koja je sam upao. Možda je htio poštedjeti svoje učenike kušnje i gladovanja u pustinji misleći da će toga u svom ovozemaljskom životu imati ionako u izobilju.
U današnjem evanđeoskom izvještaju, međutim, slušamo kako je Isus svoju trojicu prijatelja poveo sa sobom. Poveo ih je na visoku goru da dožive ljepotu i sreću koju nebo pruža onima koji se znaju odlijepiti od ovozemaljskoga i prizemnoga. Očito je to nagrada za njihov odaziv, za njihovu spremnost ostaviti sve i poći za Isusom, i to u nepoznato. Ovaj dar s neba pomoći će apostolima da izdrže teške trenutke kojih će biti u vremenu kada Isus ne bude fizički više s njima. Ali, to još ne znači da oni neće padati u iskušenja. Baš Petar koji je ovdje jedini glasan, bit će kušan prilikom Isusova uhićenja, čak će zanijekati poznanstvo s njim. Čudesni doživljaj na brdu neće lišiti učenike njihove svagdanje muke, ali će moći od ovog Božjeg dara živjeti i svaku muku prevladati. Kad već spominjemo brdo, nije na odmet prisjetiti se da brdo inače igra veliku ulogu u Bibliji. Spomenimo samo neke važne događaje iz Isusova života koji su povezani s visokom gorom, odnosno s brdom. Jedno od takvih mjesta je Maslinska gora kamo je Isus često zalazio sa svojim učenicima na molitvu. To je gora na kojoj se Isus pred Judinu izdaju i njegovo uhićenje znojio krvavim znojem u molitvi koju je upućivao nebeskom Ocu. Zatim brdo Golgota, mjesto Isusove smrti. Prošle nedjelje slušali smo kako je napasnik Isusa poveo na vrlo visoku goru da ga kuša. Brdo blaženstava i gora visoka o kojoj je danas govor, brdo preobraženja, gdje će trojica Isusovih učenika doživjeti čudesan susret s Mojsijem i Ilijom je mjesto koje će učenicima biti putokaz u njihovu životu. Isusove riječi s takvih mjesta i događaji na njima ostat će učenicima u dubokom sjećanju tako da će sve to neki od njih i zapisati kako bi mogli i drugi živjeti i nadahnjivati se Isusovom naukom i njegovim životom. Ali, koliko god bilo učenicima neopisivo lijepo na brdu preobraženja ipak je „Glas“ iz oblaka: „Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“, značajniji i za apostole i za sve one koji će na njihovu riječ povjerovati kao i za sve nas, od bilo kakve ljepote. Ovaj „Glas“ potvrđuje da je Isus Sin Božji. „Glas“ je potvrda ispravnosti Isusova puta, a za apostole putokaz na putu s Isusom sve do strašne Golgote, bolje rečeno sve do uskrsnoga jutra kada će im se Krist sam ukazati i ponovno reći: „Ustanite, ne bojte se!“ Isusovo lice zasjalo je kao sunce i njegove haljine bijele kao svjetlost. Ovo je bio za trojicu učenika samo predokus i nagovještaj Isusova uskrsnuća od mrtvih.
Nezaboravan doživljaj učenika na brdu Preobraženja najljepše je i sasvim ljudski izrazio Petar: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji Jednu.“
Koliko li smo samo puta mi zajedno s Petrom rekli: daj Bože da samo ovako ostane? Međutim, ostati se ne može, treba sići u svoj svagdan.
Petra i drugu dvojicu učenika Isus poziva da siđu u svoj svagdan. Još moraju biti na putu. Još ih čeka puno iskušenja, suza, neuspjeha, muke, padova i dizanja. Život nije samo brdo sreće nego i borba s iskušenjima koja će nas uvijek pratiti sve do „naše Golgote“. To nas ne smije obeshrabriti jer će i nas s vremena na vrijeme Isus pozivati i voditi na „naša brda preobraženja“, na lijepe i sretne ljudske, vjerničke trenutke. Ima ih i bit će lijepih i neopisivih trenutaka u našem ovozemaljskom životu ali, koliko god bilo lijepo i neopisivo ne činimo sebi nikakvih sjenica jer nas put koji smo s Isusom započeli vodi preko Golgote do potpunoga zajedništva s Gospodinom u nebu. S brda se uvijek mora sići u dolinu. A kako nas iskustvo uči, doline su često ispunjene maglom. Zaklanjaju nam se čisti i bistri pogledi. Magle u našem životu je napretek. Ne vidimo čovjeka pored sebe. Svaki od nas je u nekoj svojoj sjenici.
Za Petra, Ivana i Jakova, Tabor je bio samo jedan sretni, ali kratki i prolazni doživljaj. Bog im je dopustio da dožive predokus neba s Isusom za kojim idu. To je bio trenutni doživljaj Božje blizine. Ali, takvi trenutci ovdje na zemlji traju jako kratko i ne može ih se zadržati. Za takve trenutke nije moguće sagraditi sjenice ili kuće. Svagdan dolazi sigurno, a to znači, da dolazi muka i sumnja, padovi i nerazumijevanja. Jednom riječju: moramo ovdje na zemlji živjeti ljudski život.
Koju nam poruku šalje današnje evanđelje?
Isus i nas zove svake nedjelje da budemo na brdu njegova preobraženja, na misi u kojoj možemo doživjeti ljepotu i trenutak sreće kako bismo mogli u našem svagdanu, u tjednu lakše nositi naše životne križeve sve do smrti, u vjeri da ćemo nakon smrti zauvijek biti obasjani Kristovim svjetlom.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 17 , 1-9

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«