Najnovije vijesti
Naslovnica / IZ ŽIVOTA ŽUPE / PREMJEŠTAJI U ŠIBENIKU: Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir!

PREMJEŠTAJI U ŠIBENIKU: Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir!

PREMJEŠTAJI U ŠIBENIKU

Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir!

PIŠE: don STIPE PERKOV

Ovaj moj prilog započet ću s meni omiljenim tekstom sv. Pavla apostola, s razlogom: Stojte čvrsto! Opašite svoje bokove istinom, obucite oklop – pravednost, obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir! U svemu uzmite veliki štit – vjeru. Prihvatite kacigu – ono čime se spašava – i mač Duha, to jest riječ Božju Duha… i molite za mene da mi se, kad otvorim usta, dadne riječ da smjelo mognem saopćiti tajnu Radosne vijesti, koje sam poslanik u okovima: da u njezinoj službi mognem smjelo govoriti kako i treba da govorim.

Šibenski biskup mons. Tomislav Rogić proslavio je ove godine na blagdan sv. Jakova 3. godišnjicu biskupstva što nije puno a nije ni malo ako se uzme da je početak nekakav uzlet. Njegov je, izgleda, način i stil rada: tiha voda brege dere. To se može zaključiti i po ovogodišnjim premještajima u kojima se očekivalo, pričalo se, kako će biti iznenađenja tj. velikih premještaja župnika u Biskupiji. Od toga skoro ništa. Samo su se četvorica pomakla: iz Skradina u Njivice, iz Marine u Skradin, župnik Zatona dobio za „žuntu“ Raslinu, iz Vodica (kapelan) u Marinu i iz Njivica u biskupijski arhiv i Žirije i Kaprije. Ostali su bez župa don Roko Glasnović, biskupov tajnik i ekonom, don Marinko Mlakić, generalni vikar, a mladomisnik don Grgo Alviž imenovan je župnim vikarom u Vodicama.

Kod fratra je bilo drugačije, kod njih su bile opsežne promjene i radikalni premještaji. Novi provincijala fra Marko Mrše dao je prednost u pastoralu, kako i doliči, Šibeniku, središtu Biskupije i Županije, najpotrebnijem naviještanja u biskupiji. Godine 1966. kad su se otvarale nove župe u Šibeniku, fratri su dobili periferiji grada gdje nije bili ni crkava, ni župskih kuća i malo vjernika. Trebalo je vremena da se snađu i organiziraju u čemu im je pomoglo širenje grada prema sjeveru, Šubićevcu, Meterizama, Bilicama, Dubravi i Vidicima, čiji je prostor prije 1966. spadao pod župu Varoš. Starodrevna gradska Župa sv. Jakova i novoosnovana Župa Srca Isusova na Baldekinu, te dijecezanske župe ostale su u obruču fratarskih župa, osim Njivica gdje se očekivalo širenje grada, ali to se nije dogodilo. Poslije Domovinskog rata fratri su sagradili crkve i župne kuće u novoosnovanim župama i dok se oni šire, gradske se Župe sv. Križ i mnoge druge crkvice u starom gradu gase i zatvaraju, osim sv. Jakova.

Fratri, da bi jače zahvatili pastorizaciju grada, ubacuju u grad mlade snage prema evanđeoskoj:

Novo vino u nove mješine, što se i ostvaruje.

Na Šubićevac u Župu sv. Ante dolazi za župnika mladi i poletni fra Mario Radman, u isto vrijeme i za gvardijana samostana Šubićevac, što mu omogućuje župnu i redovničku vlast služenja. Nije mu trebalo puno vremena da pokrene cjelokupni vjerski život u župi te je privukao i one koji su bili sa strane. Ljudi su ga zavoljeli. Jednako su zahvaćeni evangelizacijom, katehezom i posvećivanjem mladi, djeca i stariji. Radi se u grupama: pjevači, ministranti, mladi, FRAMA, čitači, prvopričesnici, krizmanici, Treći red… Svake nedjelje prepuna crkva Sv. Ante radosno slavi euharistiju s puno ministranata oko oltara, raspjevani zbor sa strane, župnik proročki propovijeda Evanđelje, Božji narod sluša. Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov (Iz 12). Novost koja širi gradom.

O mnogim drugim pastoralnim i kulturnim događanjima možete doznati s bogate župne stranice www.subicevac.hr

U župu Meterize poslije oboljelog fra Mirka Klarića došao je fra Ante Bešlić, mladi redovnik, oduševljeni pastoralac, prije ređenja kao đakon bio je na praksi u župi Šubićevac, mogao je takav spremno prihvatiti susjednu Župu sv. Jeronima, Meterize, koje su nova četvrt grada Šibenika, naseljena uglavnom mlađim obiteljima i hrvatskim braniteljima. U središtu četvrti imaju novu crkvu i novu školu. U crkvi se okuplja nedjeljom i blagdanima zajednica vjernika željna svjedoka vjere što nalaze u svome župniku. Da ne ponavljam, ono što je rečeno za fra Maria i njegovu župu, može se doslovno primijeniti i na fra Antu, brata i kolegu nešto starijeg i time iskusnijeg fra Maria.

U susjednim Bilicama novi je župnik fra Lazar Perica, on kao malo zakašnjelo zvanje, tim oduševljeniji, o kojem malo znam, ali se čuje da je i on uz bok fra Maria, fra Ante, tandem, zajedno na istom evanđeoskom zadatku, jedan uz drugoga. Složno rade, potpomažu se, zajedno i stanuju, što je pozitivna, čak bitna, karakteristika redovnika. Zato je Šubićevac samostan, u kojem su još i dva redovnika starije dobi, dežurni u ispovjedaonicama. Kako je lijepo i ugodno kad braća stanuju zajedno.

Župa Bilice ima svoju staru crkvu i groblje na Pomišlju, obnovljenu, groblje prošireno, put do crkve kao da vodi do katedrale. Nekoliko zadnjih župnika dosta su se trudili da župu Bilice izvuku iz anonimnosti i potvrde je na biskupijskoj razini, najprije u Šibeniku, onda u dekanata i biskupiji. Fra Lazar, prokušani redovnik u zrelim godinama idealan je da to učini i to čini, ne samo radi forme već radi spašavanja ljudi u turbulentnim vremenima.

U župi Gospe od Zdravlja u Dubravi je fra Žarko Maretić, nestor, zreo u godinama ali mlad duhom. Njegovim dolaskom u ovu župu, župna crkva postala je slična Porcijunkuli. Evo i grad mu se približava preko Šubićevca i susjedna braća s njim, što je preduvjet za idealnu redovničku zajednicu gdje se jednako cijene starija i mlađa braća. Bilo je primjedbi da fratri župnici više vole samotnički život u župi nego zajednički u samostanu. Navedeni primjeri demantiraju te primjedbe.

Tako, za Dubravu se više ne čuje samo na blagdan Gospe od zdravlja i po Vrtnom centru već i po župi i župniku i fra Žarku, dokazanom redovniku Reda sv. Franje Asiškog, željnog redovničkog zajedništva.

Puše, dakle, burin sa sjevera i tjera sumaglicu s grada, kojoj se ne da župa Varoš, Gospe v. grada, i odatle pirka svježi vjetar Duha usred grada po braći fra Filipu župniku, fra Jerku Kolovratu, župnom vikaru, fra Josipu Klariću, pastoralnom suradniku i č. s. Antoniji Šilović, pastoralnoj suradnici. Kod njih je uvijek gužva, jer su u središtu, srcu grada, oko njih su kretanja ljudi i događanja, zato je Gospina crkva non-stop otvorena. Na takvom je položaju da moraju žuriti u hram, jer žao im je naroda, a narod su najčešće ovce bez pastira, traže Pastira, i nalaze ga u maloj braći Asiškog Sveca. Netko hoće ispovijed, netko pričest, hoće savjet, dogovaraju termin za vjenčanje, krštenje, traže krsni ili neko drugi list, mnogi ostaju na dnevnoj misi ili ujutro ili popodne… Da, frekventno je u Gospe.

Koliko su aktualni i što sve rade, pokreću možete vidjeti i nadahnuti se na njihovoj super modernoj Web stranici: www.zupagospavangrada-sibenik.hr, tu je i njihov Facebook.

Iako nije župa, crkva Sv. Frane i samostan konventualaca, s gvardijanom fra Ivanom Bradarićem i trojicom braće, vraćaju slavu starom samostanu. Tu se svako malo nešto zbiva, bilo u crkvi, izvan crkve, u samostanu ili hodočašću, s trodnevnicama, devetnicama pred blagdane vezane uz tu crkvu. Svakako plijene pozornost vjernika ne samo iz Šibenika već i okolice, osobito nedjeljom i blagdanima. Tu je i nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, dogodine samostan slavi 50. obljetnicu proglašenja svetim prvog hrvatskog sveca s bogatim programom na razini države Hrvatske.

Ako tome još dodamo franjevačku Župu sv. Petra i Pavla, također konventualaca na Vidicima, koju je biskup Badurina odcijepio od župe Srca Isusova, na istoku grada, onda je jasno da je grad Šibenik u obruču, okružen ili optočen, ne žicom već ogrlicom franjevačkih župa ili… neka svatko shvati kako hoće, svakako braća franjevci su okolo na granici kao graničari.

U tom lancu još je na jugoistočnoj strani grada franjevačka župa Krapanj-Brodarica na temelju samostana Provincije sv. Jeronima, Zadar u koju je pristigao novi župnik fra Frano Delić, nakon dugogodišnjeg i bolesnog župnika fra Ante Budimira. Bit će i tu novosti. Promjena župnika redovito unosi u župu novu svježinu i dinamiku pastoralnog rada. Nadamo se da će se to osjetiti i na pohađanju brodaričke djece na školski vjeronauk kojih prošlih godina nije išlo pola na taj vjeronauk.

U gradu su tri dijecezanske župe: katedrala, Njivice, Baldekin i još jedna fratarska, župa Svete Nedjeljice. Prve dvije nisu upečatljivije, osim što je katedrala važna po tome što je biskupova crkva i što se u njoj povremeno događaju veća slavlja koja predvodi biskup i to duhovno uzdiže župu sv. Jakova, indirektno i grad; sama župa po broju vjernika je zanemariva, puno više po duhovno-kulturnim događajima i turizmu. Katedralni župnik je kanonik prečasni Krešimir Mateša, Vodičanin, na čijoj je brizi, osim katedrale, 6 starih crkava, uglavnom zatvorenih za službu Božju.

Baldekin, župa Srca Isusova, koju je osnovao biskup Arnerić 1966., u kojoj je bio prvi župnik don Ante Marinov, poznati šibenski kateheta, graditelj i pokretač pretkoncilskih ideja. Sagradio župnu kuću na Baldekinu, on je to zvao župni centar, u kojem je smjestio crkvu, samostan časnih sestara i dječji vrtić. O toga danas je ostala samo derutna župna kuća sa zapuštenim okolišem. Tik uz župnu kuću sagrađena je nova crkva po nacrtu arhitekta Nikole Bašića koja se nije nikome svidjela a najmanje sadašnjem župniku don Tomislavu Puljiću. Ima pravo na svoj ukus, ne sviđa mu se, a za pravo reći ni meni, više sliči na brodsku štivu za rasuti teret nego na crkvu. Je li to povod da se ova crkva i kuća zapuste i napuste te sagradi nova, stotinjak metara dalje, za koju don Tomislav ima građevinsku česticu i dozvole, neka odluči glava šibenske Crkve – biskup Rogić. On za sada odbija takvu mogućnost, kao raskošnost. Don Tomislav ne odustaje, ostao je na Baldekinu usprkos najavama da odlazi, valjda ostaje do mirovine (još 5 godina) a hoće li do tada izmoliti gradnju nove crkve u župi, ostaje da se vidi. Novci, kaže on, nisu važni. Ima ih, barem za početak izgradnje te velebnog projekta u čijem su sklopu crkva, kripta, župna kuće i veliki parking, objekt smješten ispod meteorološke postaje, gdje je velika borova šuma.

Baldekin je najmnogoljudnija župa Šibenske biskupije s oko 7000 stanovnika koja nije nikada dovoljno zaživjela s Crkvom, osim manjeg broja vjernika doseljenih iz Zagore. Tek u Domovinskom ratu veći se broj „zakašnjelih“ vjernika krstio i pridružio Crkvi, ali, čini se, ne za dugo.

Hoće li sadašnji župnik don Tomislav, koji je dosta učinio duhovno i materijalno u župama Ljubitovici i Ražinama, učiniti i u Šibeniku, možda hoće, ali mora svladati velike prepreke, ne samo na terenu župe i pastoralu, već i u hijerarhiji, što će biti teško, jer ispred sebe ima biskupa Rogića.  Ako će se „bosti“, biskup je u prednosti.

Šteta je, moje je mišljenje, što župa Srca Isusova nema stalnog župnog vikara, ipak je Baldekin najveća gradska i biskupijska župa na čijem su terenu dvije škole i veleučilište. Ne samo don Tomislavu, već je župi i gradu potreban još jedan svećenik, baš na Baldekinu. Grad bi trebao imati prednost u pastoralu kao što su to uočili fratri, zapravo provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja mnogopoštovani fra Marko Mrše, režiser šibenske mlade postave župnika u Meterizama, Bilicama i Šubićevcu.

Provincijalu stoga pohvala i čestitke.

Tekst preuzet iz: Mihovil. Glasilo Šibenske biskupije 24 (2019.) 38, 20.-23.