Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Približilo se kraljevstvo nebesko (2. nedjelja došašća – A)

Približilo se kraljevstvo nebesko (2. nedjelja došašća – A)

Nezamislivo je došašće bez dva velikana Staroga zavjeta, bez proroka Izaije i Ivana Krstitelja, preteče Isusa Krista. Možemo reći da je čitavi Stari zavjet jedno dugo iščekivanje, iščekivanje dolaska Isusa Krista kojega Izaija i Ivan, svaki na svoj način, najavljuju, a Krstitelj ga ima sreću i susresti.
Vjerujem da smo se svi zapitali je li ovo moguće što piše prorok Izaija? Je li moguće da vuk i janje u miru idu zajedno, da ris i kozlić žive zajedno, da lav i tele pasu zajedno, da ih dijete vodi, da krava i medvjedica pasu zajedno, da lav jede slamu kao govedo? Da dijete ruku zavlači u leglo zmijinje?
Takav svijet i poredak u svijetu vidi prorok Izaija. To je vizija svijeta proroka Izaije koju će donijeti izdanak iz panja Jišajeva. Na tom „Izdanku“ počivat će duh Gospodnji, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega. Nije li ovo čista utopija? Da, braćo i sestre, ovo je za ljude utopija, ali za Boga nije.
Dobro je znao i Izaija da se ovo njegovo proroštvo, njegova vizija, neće nikada ostvariti na zemlji, ali je ipak zapisao ovu svoju nadu i vjeru. Vjerovao je, ne čovjeku i njegovu poretku, nego Bogu, a Bogu je sve moguće pa i ovo što nam se čini utopijom. Izaija je vjerovao da i „suhi panj“ Duhom Božjim može dati da isklija Mladica. Jer što je drugo bilo čovječanstvo doli suhi panj nakon grijeha naših praroditelja – Adama i Eve. I baš iz tog suhog panja, od čovjeka, isklijat će Mladica. Vjerovao je da Djevica može roditi. Vjerovao je da je to što Djevica nosi Plod Duha Svetoga, da je taj Plod „s nama Bog“ – Emanuel. Iz tog zamrlog čovječanstva isklijava Spasitelj svijeta uzimajući smrtno ljudsko tijelo koje će položiti na križ, ali isto tako, to smrtno i mrtvo tijelo Bog će uskrisiti i tako „suhom panju“ – čovječanstvu – vratiti i dati život i to život vječni. Vjerovao je Izaija Bogu i njegovim obećanjima. Vjerovao je, ne u čovjeka i njegovu moć, nego u Boga i Onoga koga će Bog poslati. Vjerovao je u svojoj viziji u Mesiju koji sve pomiruje.
Drugi velikan je isposnički lik Ivana Krstitelj. Sama njegova vanjština izaziva divljenje. A njegove riječi su oštre kao mač. Isus ga naziva najvećim rođenim od žene. Ivan citira riječi već opisanoga proroka Izaije: Glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Ivanove propovijedi i njegov izgled, njegov isposnički i pokornički život privlačio je mnoštvo naroda iz Jeruzalema, iz čitave Judeje i okolice Jordana i svi su dolazili k njemu na krštenje ispovijedajući svoje grijehe, piše evanđelist Matej.
Ivan je vidio da i farizeji i saduceji dolaze k njemu na krštenje, ali nije se bojao reći: Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? U ovim dvjema vjerničkim grupama prepoznao je Ivan Krstitelj svu njihovi samodopadnost. Prepoznao je njihovu umišljenost u vlastitu pravednost. Prepoznao je njihovu izoliranost od naroda i udaljenost od iskrene pobožnosti. I koliko god oni mislili da su pravedni, oni su jednostavno daleko od Boga. Ivan ih upozorava da se ne ponašaju samodopadno i da nije dovoljno što znaju da su Abrahamovo potomstvo, jer Bog može i od kamenja podići djecu Abrahamovu. Njihova djela, njihovo znanje bilo je bez sadržaja, bilo je bez ljubavi. Oni su sebe smatrali središtem, odnosno jednom središnjom točkom. Ali to središte, ta točka nije imala pravca ni prema Bogu ni prema čovjeku, nego samo prema samima sebi. Ivan prijeti: već je sjekira položena na korijen stabla! Ivan Krstitelj traži plodove obraćenja. Želi reći, da, vi jeste dio Božjeg izabranog naroda, ali to nije vaša zasluga. Bog je izabrao svoj narod. Gdje je odgovor na ljubav prema Bogu? Gdje je ljubav prema čovjeku? Gdje su djela obraćenja? Vi svoju pripadnost Božjem narodu koristite za svoju promociju. Krštenje i obraćenje idu zajedno. Jer ako se čovjek ne obrati, ako se ne odvrati od svoga zloga puta, propast će. Ivan naglašava da dolazi onaj koji će krstiti Duhom Svetim, a ne vodom kao on. A taj koji dolazi je velik. Ivan to svjedoči ovim riječima: „Ja nisam dostojan obuće mu nositi.“ Ivan je svojim propovijedima, krštenjem na Jordanu pokušao ljude pripremiti za dolazak onoga koji je veći od njega. To je i bila zadaća Ivana Krstitelja. Naravno da je Ivan očekivao plodove svoga rada. Kod običnoga puka vidio je plodove svoga propovijedanja, ali kod onih umišljenih i samodopadnih, kod onih koji misle da će se spasiti ako se budu držali propisa i tradicije, kod takvih Ivan ne vidi obraćenje. Ivan želi reći: Bog očekuje plodove. Ivan prijeti, kao što su to radili i svi proroci prije njega.
I nama, danas, nose ovi tekstovi jednu poruku, jer se znamo uljuljati u našu samodopadnost i pripadnost Crkvi. To nije dovoljno. Ne možemo ništa graditi na svojoj samodopadnosti i umišljenosti. Možemo graditi samo na ljubavi i milosrđu Božjem, na njegovoj dobroti. Učinimo sve da u nama u miru žive vuk i janje, da se ris i kozlić zajedno igraju. Jesmo li sa sobom u miru? Biti sa sobom izmiren, izmiren s drugima, znači, biti izmiren i s Bogom. Dolazi Božić, blagdan mira i ljubavi, pa nam je obraćenje svima potrebno. Koliko je onih s kojima ne pričamo? Jesmo li s naše strane učinili sve da se pomirimo? Pokušajmo tako živjeti da se vide djela naše pripadnosti Kristu i Crkvi, da se vide djela našega obraćenja.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 3, 1-12

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«