Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Pripravite put Gospodinu (2. nedjelja došašća – C)

Pripravite put Gospodinu (2. nedjelja došašća – C)

Slušajući današnje evanđelje, druge nedjelje došašća, vidimo da politika i političari uvijek, manje ili više, određuju naš život, kako u vrijeme Ivana Krstitelja, tako i u ovo naše vrijeme. Kako drugačije razumjeti ova nabrajanja političkih i državnih dužnosnika Ivanova, odnosno Isusova vremena. Zašto evanđelist Luka spominje rimskoga cara, upravitelja Judeje, tetrarha Galileje? Zašto spominje velike svećenike onoga vremena? Jesu li oni toliko važni? Ne možemo sa sigurnošću odgovoriti zašto ih evanđelist Luka spominje. Po svoj prilici sv. Luka, pišući evanđelje za Pracrkvu, a pisao je puno kasnije, potanko opisuje Isusov život, njegovu smrt i uskrsnuće, njegovo uzašašće, kao i za Crkvu vrlo važni Duhovski događaj, i to sve zato da bi ondašnje kršćane uvjerio u povijesnu stvarnost te potvrdio da je sve ono što se događalo s Ivanom Krstiteljem, odnosno s Isusom Kristom – istina. Stoga nabraja spomenute vladare ondašnjeg vremena.. Sve te događaje Luka stavlja u jedan provjerljivi vremenski kontekst. To je povijest koja se može provjeriti, može se dokazati. Za nju postoje i pisani dokazi.
Ipak i prije svega, ma ne znam koliko bili važni ovi povijesni događaji i ljudi koje Luka spominje, evanđelist želi istaknuti ono bitnije i važnije, a to je da je sve ovo što se dogodilo i događa Božji zahvat, Božje djelo. Ništa se ne događa bez Božje volje. Bog je inicijator svega; i slanja svoga Sina Isusa Krista k ljudima na zemlju, dakle, njegova utjelovljenja, kao i onoga što će poduzeti Ivan Krstitelj, Isusov preteča. Zato Luka piše: „(…) dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. Nije to, dakle, Ivanova ideja, Ivanovo djelo. To je Božja volja. Na Božji poziv ide Ivan u svu jordansku okolicu propovijedati „obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha…“ A ono što Ivan treba raditi već se nalazi u Knjizi proroka Izaije. Ta Božja inicijativa nije nanovo otkrivena. Ona već postoji. Treba samo znati čitati znakove vremena. Treba znati kada i kako otvoriti uši za Božji poziv. Potrebno se vratiti na same početke, na početke ljudskoga života. Već tada Bog naviješta dolazak svoga Sina. A da bi on došao, da bi ga mogli primiti, treba poravnati put. Potrebno je puno toga učiniti, izgladiti, poravnati, ispraviti iskrivljeno: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“, čitamo u Knjizi Izaije proroka.
Ivan se odazvao Božjem glasu, Božjem pozivu. Ivan je otvorio svoje uši za Božji glas. Otišao je u pustinju, u samoću, da bi tu mogao nesmetano prepoznati Božji glas i njegov poziv. Ivan neće gledati tko je u to vrijeme na vlasti i jesu li vremena sazrela za takvo što. Ivan je prepoznao glas Božji u pustinji i on ga slijedi. On ne gleda je li možda opasno ići propovijedati i pozivati ljude na obraćenje. Ivanu je zadaća zadana. Ona se nalazi u Knjizi Izaije proroka, a glas u pustinji ga zove, a Ivan će ići i dalje od onoga što stoji u Knjizi Izaije proroka. On će ljudima otvoreno govoriti što im je činiti. Morate se odreći grijeha. Trebate se obratiti, postati drugačiji, bolji, morate biti više Božji. Ivan će neustrašivo uprti prstom u samog vladara, u Heroda i upozoriti ga na njegov grijeh: „Ne smiješ imati ženu brata svoga!“ I to će Ivana stajati glave. Ali, Ivan slijedi poziv Božji. Ne traži neko pogodnije vrijeme. Bog ga je poslao u to vrijeme i on se odaziva.
Što sve ovo nama danas znači? Čujemo li mi danas glas u „našoj pustinji“? Jesmo li se ovih dana došašća malo odmakli od gradske vreve da bi smo mogli čuti glas Božji? Jesmo li našli „kutak pustinje“ gdje možemo čuti glas Božji?
Pozvani smo, braćo i sestre, u ovo naše vrijeme činiti ono što je Ivan Krstitelj činio u svoje. On je svojim riječima, ali i životom poravnao put za Gospodina. Ispravljao je doline i gore, brežuljke i krivudave putove svoga života kao i života svojih slušatelja da bi Gospodin mogao doći. Pokušajmo to isto i mi, najprije osobno, a onda kao obitelj, ali i kao kršćanska zajednica. Nemojmo čekati neka bolja vremena za naše obraćenje. Ovo je naše vrijeme. Ispravljajmo naše krive putove, slegnimo brežuljke i izravnimo doline. Kanimo se grijeha i prihvatimo Božju milost i ljubav koja nam se sada i ovdje nudi.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 3, 1-6

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
»Glas viče u pustinji:
’Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«