Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Put u vječne stanove (5. uskrsna nedjelja – A)

Put u vječne stanove (5. uskrsna nedjelja – A)

Tekst upravo pročitanoga evanđelja dio je oproštajnog govora kojeg je Isus održao svojim učenicima na posljednjoj večeri. Isus dovršava svoju ovozemaljsku misiju i govori o svom odlasku k Ocu. Želi svoje učenike učvrstiti u vjeri jer zna da će učenicima biti teško nakon njegova rastanka s njima. Vidi strah učenika kod njegova uhićenja, u njegovoj muci i nošenju križa, a posebno kod njegove smrti na križu. Isus predviđa muku i sumnju učenika s vjerom u njegovo uskrsnuće. Sve to ima pred očima na svojoj posljednjoj večeri s njima. Zato ih ne opterećuje s nebitnim stvarima, nego odmah ide u samu srž stvari pa kaže: „Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujete u Boga i u mene vjerujte“! Važno mu je da učenici ostanu mirni kao i to da vjeruju u Boga i u njega i pored toga što će se za koji trenutak s njim događati. Htio im je reći: Sjetite se kako sam ja u svim situacijama ovozemaljskoga života vjerovao i živio svoju vjeru u nebeskog Oca, pa i ovome što će se ove noći dogoditi sa mnom. Ja sam vam primjer. Ne gledajte uokolo nego u mene jer: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“! Isus s ovim želi reći da nije potrebno trošiti vrijeme u traženju nekog drugog puta. Put je poznat. Isus je pravi put i ako to učenici prihvate, imat će pravi put, imat će istinu, a na koncu će dobiti i život.
Znati put vrlo je važno jer to jamči dolazak do cilja. Znati put znači spasiti život.
Bilo je to jednom davno kada me je jedan iskusni planinar pozvao na jedan dan u planinu koja je bila relativno visoka i obrasla velikim jelama i bukvama. Došli smo automobilom do podnožja, a onda smo se uputili penjati napornim vijugama-serpentinama naoružani štapovima i naprtnjačama. Nakon nekog vremena upitao sam svoga prijatelja kako ćemo mi doći natrag i naći auto ako budemo cijeli dan u ovoj šumi i išli ovako malim i strmim stazama kojih je više i vode u raznim pravcima. Apostol Toma bi pitao: „Kako možemo put znati?“ On mi odgovori: „Zaboravio sam ti reći da svaka staza ima svoj znak kojim je označena na pojedinim stablima, zato moramo posebno paziti na križanjima da ne uzmemo neki drugi, krivi znak. Moramo pratiti uvijek onaj znak koji smo uzeli na početku. Ne smijemo zamijeniti znak nego se moramo uvijek držati istoga i tako ćemo doći sigurno natrag, iako se nećemo vraćati istim putom. Vrh ove planine može se osvojiti s više strana i staze se negdje susreću i križaju zato ne smijemo iz vida izgubiti naš početni znak inače ćemo zalutati.“
Da apostoli ne bi zalutali u svijetu koji je pun različitih putova Isus kaže: „Ja sam put, istina i život!“ Samo ako idete sa mnom, ako pratite moj znak, a moj znak je jasan, to je križ, to je vršenje volje Oca nebeskoga, stići ćete do svoga cilja, do vječnih stanova u kraljevstvu nebeskome, stići ćete do istine i pravoga života. Filipu se to učinilo malo nejasno, a možda i teško pa je htio još jasniji odgovor te zamoli Isusa: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je“! Na to Isus odgovara pitajući za njihovu vjeru: „Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim. Otac, koji prebiva u meni, čini djela svoja!“
Ono što Isus živi to pruža svojim učenicima, to nudi svim ljudima. Isus želi spasenje svakom čovjeku. On želi da svi ljudi dođu u vječne stanove kod Oca nebeskoga koje Isus pripravlja. Isus svoja obećanja potkrepljuje djelima koja on čini snagom Oca nebeskoga koji je u Isusu i Isus u Ocu. I učenici bi, ako ne na temelju riječi, onda na temelju Isusovih djela trebali vjerovati. Zato on ističe svoje jedinstvo s Bogom i kaže da ne govori on nego Otac nebeski, jer i takva se djela mogu činiti samo ako je u jedinstvu s Ocem. Sve što Isus govori potkrjepljuje djelima i jedinstvom s Ocem. On živi svoje riječi i obećanja. Zato mu je bitna vjera njegovih učenika. On traži potpuno povjerenje. I svaki koji u Isusa vjeruje, koji se Isusu potpuno povjeri, obećava mu da će i on činiti ista djela koja čini on. A Isus čini takva djela jer je jedno s Ocem. Isus se nudi i kaže: „Ja sam put“! Isus nas poziva da idemo njegovim putem i da mu se u potpunosti predamo baš onako kako se on predao Ocu nebeskom. Ovaj Isusov: „Ja sam put!“ poziva nas da idemo s njim. Budući smo samo ljudi, Isusu je jasno da nam treba suputnik na putu života. Zato se Isus nudi svakomu od nas da ga primimo kao svoga suputnika. Isus se uputio nakon svoga uskrsnuća k onoj svojoj dvojici učenika u Emaus. On ide s njima njihov ljudski put, put koji je pun pitanja i sumnji, put traženja. Isus ide s čovjekom sve do trenutka ljudske spoznaje da je to On, Isus, Bog koji nas prati na našim životnim putovima. Zato nam je važno prepoznavanje znakova na putu. Od Filipa pa do danas čovjeku se uvijek čini da bi mu bilo lakše prihvatiti Isusa i njegov put ako bi mi još vidjeli i Oca: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je“! Želimo vidjeti Boga, želimo ga dotaknuti, onako kao „sumnjivi“ Toma. Ponekad ga želimo zatvoriti u svoje vizije, želje i potrebe. Boga želimo po svojoj mjeri. Međutim, Boga možemo susresti u Isusu. Isus je i došao na svijet da nam objavi Oca nebeskoga i da nas spasi, da nam pošalje Duha Svetoga koji će nas uvoditi u svu istinu. Sve se to već događa na našem krštenju. Tu počinje put na koji smo se uputili i odabrali znak našega puta, odabrali Kristov križ. Križ je uvijek znak našega puta. Isus se uputio kao čovjek Bogu s križem na ramenima kojeg je nosio za svakoga od nas. Po križu ga prepoznajemo, po njegovom križu idemo i u smrt da bi smo stigli u stanove koje nam je on pripremio kod Oca nebeskoga.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 14, 1-12

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«