Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Raditi u Božjem vinogradu (27. nedjelja kroz godinu – A)

Raditi u Božjem vinogradu (27. nedjelja kroz godinu – A)

Ovu Isusovu prispodobu iz današnjeg evanđelja o domaćinu koji je posadio i ogradio svoj vinograd, potom iznajmio vinogradarima i otputovao, obično se tumači u prenesenom značenju tako da je domaćin vinograda sam Bog, zasađeni i ograđeni vinograd Božji izraelski narod, a vinogradari bi bili predvodnici židovskog naroda, veliki svećenici i starješine narodne. U Starom zavjetu često nailazimo na temu vinograda, vina, loze. To je omiljena tema. I Isus će za sebe reći: Ja sam trs, a vi loze i rado se nadovezuje na Stari zavjet u kojem se govori o vinogradu. Vinograd je nešto posebno. Treba ga posaditi, i to ne na bilo kojem mjesto, nego baš na posebnim mjestima, mora biti izložen suncu, negdje na brijegu ili uz rijeke. Ništa mu ne smije nedostajati. U vinogradu se puno radi, a treba ga i ograditi. Nema dobroga vinograda bez posebne povezanosti i ljubavi s kojom je protkano sve što se u vinogradu radi, a sve se to čini radi zdravog i slatkoga grožđa, odnosno dobre kapljice vina. Čuli smo maloprije što piše prorok Izaija o vinogradu, a ovaj vinograd nije nitko drugi doli narod Božji, koji nije urodio slatkim grožđem nego vinjagom. Svom vinogradu, odnosno svome narodu Bog je dao sve. Dao mu je posebno mjesto na zemlji. Izabrao ga i doveo u zemlju u kojoj teče med i mlijeko. Dao mu je rijeku i brežuljke. Dao mu je radnike, odnosno svećenike i narodne starješine koji bi trebali voditi brigu da narod bude narod Božji koji donosi dobar plod. Ali, ploda nema. Sve je vinjaga. Tko je kriv što vinograd – narod Božji – nije urodio plodom, nego vinjagom? Krivi su oni kojima je Bog povjerio svoj ljubljeni vinograd – svoj izabrani narod.
Evo, sada vidimo zašto Isus ovu prispodobu iznosi upravo pred onima koji su najodgovorniji što domaćin ne dolazi do plodove svoga vinograda. Ovu priču Isus zaoštrava tako jako da kaže kako su vinogradari ne samo kradljivci nego i ubojice svih slugu, a to su ponajprije vrijedni sluge Božji – proroci koje se ubijalo i naposljetku ubit će i Sina domaćinova i na taj način sebi prisvojiti vinograd, odnosno Božji izabrani narod. Isus, uzimajući ovu prispodobu o Božjem vinogradu i zlim vinogradarima, postavlja pitanje svima onima koji vode narod Božji, jer oni su odgovorni što vinograd -narod nije u stanju donijeti urod koji Bog od njega očekuje. Isus predbacuje velikim svećenicima i narodnim starješinama, otimačinu. Oni prisvajaju sebi ono što nije njihovo. Zaboravili su da su samo vinogradari. Oni nisu domaćini, nego radnici i vinogradari. Vinogradari koji ne govore o radu u vinogradu, o plodovima, o berbi, nego sve čine da to bude njihovo. Ubijaju sluge svoga domaćina, a na kraju će ubiti i Gospodareva Sina.
Takav vinograd i takvi vinogradari Bogu ne trebaju. On će porušiti ogradu, proširiti i posaditi novi vinograd. Izabrat će druge vinogradare. Taj novi Božji vinograd je danas Crkva – mi kojoj je temelj baš onaj Kamen koji su odbacili stari graditelji, stari vinogradari. Temelj je Isus Krist, Sin Božji koji će sam biti ubijen od vinogradara Staroga vinograda.
Braćo i sestre, slušajući tekstove iz Staroga zavjeta, iz knjige proroka Izaije o vinogradu i vinjagi, dakle o starom Božjem izabranom narodu i priči o istom vinogradu koju Isus priča pred starješinama naroda i glavarima svećeničkim, u napasti smo misliti da se to nas ne tiče. Ponašamo se tako kao da se to odnosi na nekog drugoga koji je davno nekoć živio, a mi se toga samo danas sjećamo. Gledajući sebe, odnosno nas, današnju našu Crkvu, moramo sve ovo primijeniti na sebe i to svaki na svoje radno mjesto u tom Božjem vinogradu- Crkvi.
Svi mi ovdje okupljeni, bolje rečeno, čitava današnja Crkva, vinograd je Božji i svi se zajedno moramo upitati: što nama, danas, govori ova priča? Koju poruku ovom pričom Isus šalje meni i tebi? Nije dovoljno od godine do godine čitati i slušati ovu prispodobu kao da ona s nama nema ništa. Ovo je i naša priča. Ona je dio našega života. Gdje su plodovi moga kršćanskoga života i rada? Nije smisao kršćanskoga života kritizirati druge i drugačije, nego vjerno živjeti svoju ulogu koja mi je povjerena. Najlakše je govoriti kako su svi drugi krivi, kako se sve promijenilo, kako su mediji krivi i druge religije. Ne, za ono što u mojoj župi nije evanđeosko, što u mojoj Katoličkoj Crkvi ne valja i ja nosim dio krivice i kao vjernik i kao svećenik. Dakle, bilo bi najbolje da se svaki od nas upita: jesam li ja među zlim vinogradarima?
Rijetki su oni koji kažu: i ja sam sukrivac stanja u mojoj župi, u mojoj Katoličkoj Crkvi. I u ovo vrijeme pandemije koronavirusa mnogi se ne snalaze jer smo svi bili zatečeni pa nije čudo što je kod nekih zavladao strah. Ali, kolikogod mi bili ograničeni u svom djelovanju nitko nam ne brani da kao pojedinci ili obitelji pa i kao zajednica, poštujući sve propise, zalazimo u crkvu i molimo, Bogu zahvaljujemo za dar zdravlja ili ga molimo za naše zdravlje i da naš vinograd – Crkvu i čitavi svijet oslobodi ove pošasti. S druge strane neki niječu ovu pošast i njezine posljedice. I prvi i drugi zaboravljamo da smo Božji vinograd i da je svaki od nas i vinogradar, a zadatak je svih da vinograd urodi slatkim plodom, a ne vinjagom. Nismo pravi vinogradari ako napuštamo vinograd ili svoje radno mjesto u njemu i tražimo zaklon negdje drugdje. Sada, u ovoj situaciji, trebamo pokazati svu svoju ljubav prema vinogradu, prema župi, prema Crkvi koji su nam povjereni. Neka nam u svemu tome bude uzor sv. Franjo kojeg danas slavimo, koji se sa svom odlučnošću odazvao na Isusov poziv: Franjo, popravi moju Crkvu.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 21, 33-43

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«