Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Radovati se tuđoj sreći (25. nedjelja kroz godinu – A)

Radovati se tuđoj sreći (25. nedjelja kroz godinu – A)

Kada bi bilo moguće otkriti misli svih nas koji smo upravo čuli ovo današnje evanđelje, vjerujem da bi one bile vrlo različite, ali u jednom bi, mislim, bili svi istog mišljenja, a to je, da je ovo ipak jedna nepravda koju svjesno čini poslodavac. Jer kako mogu biti s istom svotom novca nagrađeni svi radnici, oni koji su radili od početka radnog vremena kao i oni koji su radili nekoliko sati kraće, odnosno oni koji su radili možda samo pola dana, a posebno oni posljednji koji su počeli raditi tak pri kraju radnog dana.
Svako malo nas Isus iznenađuje sa svojim prispodobama, svojim pričama o kraljevstvu Božjem. Jedan od takvih govora je i današnje evanđelje. S jedne strane, ovakvi Isusovi govori nas zbunjuju, a s druge strane nas tjeraju na promišljanje i zaključak da Isus misli, govori i djeluje sasvim drugačije od svih nas. Ali, i pored toga, vjerujem, da nema onoga ovdje od nas koga ne bi današnja Isusova prispodoba zbunila. Zbunjuje nas nepravda. Jedan radi cijeli dan, a drugi samo jedan sat i na kraju svi dobivaju istu plaću. Da se to nama dogodilo, što bi mi napravili? Protestirali? Što je Isus htio s ovom provokativnom prispodobom?
Na prvi pogled stvarno izgleda da se ovdje radi o nepravdi. Međutim, ako samo malo zastanemo i promislimo zašto Isus donosi ovu priču o domaćinu-vinogradaru i radnicima koje on unajmljuje i s kojima on dogovara pravičnu plaću za ono za što oni rade, vidjet ćemo da ovdje nije govor o pravdi ili nepravdi nego o nečem drugom, i to vrlo važnom aspektu Isusova govora i prispodobe o kraljevstvu Božjem. Isus s ovom pričom ne hvali nepravdu jer ona nije ni počinjena. Vinogradar je dao onima s kojima se pogađao točno onoliko koliko su se bili pogodili. Dakle, nema govora o nepravdi, jer nije ni počinjena. Ovdje je više govor o darežljivosti domaćina. Domaćin-vinogradar je sa svima bio u kontaktu. Sa svima je popričao. Sve njih je pitao bi li oni radili i svi su u svoje vrijeme rekli: da, idemo raditi. Ne smijemo zaboraviti da je Isus donio ovu prispodobu kako bi približio svojim slušateljima kraljevstvo Božje i „domaćina-vinogradara“, dakle, predstavio svog nebeskoga Oca koji je više nego pravedan. On je darežljiv. On daje svima. Sve ih je pozvao i sve ih nagrađuje i to ne s bilo čim nego s kraljevstvom Božjim. Kraljevstvo Božje ne poznaje satove rada, nego samo jesmo li se odazvali na Božji poziv koji on uvijek upućuje. Upućuje nam ga u našoj ranoj mladosti, u našim srednjim i zrelim godinama kao i u našoj starosti, pa možda i u posljednjim trenucima našeg ovozemaljskoga života. Tu se vidi Božja strpljivost, njegova upornost kao i njegova spremnost, pa i nemir te uvijek i ponovo „izlaziti na trgove“, dakle dolaziti k ljudima, svojim stvorenjima i pozivati ih da dođemo u njegov „vinograd“, u njegovo kraljevstvo. A svaki onaj koji se odazove dobiva sve, ne samo onoliko koliko je „zaslužio“, ili po nekoj našoj, ljudskoj mjeri, nego onoliko koliko mu treba, a to je kraljevstvo Božje. Čovjek to ne zaslužuje svojim radom, svojim dnevnicama, nego prvenstveno darežljivošću Božjom i našom voljom da taj dar primimo ili ga odbijemo.
Isus je s ovom pričom dočarao ljudsku narav koja je puna svega osim ljubavi. Svojim govorom i ovom prispodobom Isus je pogodio svakog od nas u srce koje ne pokazuje radost nad tuđom srećom. Umjesto radosti da su svi dobili onoliko koliko im treba, došla je do izražaja ljudska zavist! Zavidi se onima koji su kasnije došli i dobili jednaku plaću, koja je svima bila potrebna za preživjeti. I koliko god mi mislili da su radnici prvog sata bili ljuti na vinogradara, ipak je njima bilo puno teže to što su svi oni primili istu plaću. Zavist je strašno zlo koje zarobljava ljudsko srce. Ne trpim da moj susjed ima isti stan kao ja, isti auto kao ja isto obrazovanje ili bilo što drugo. Ja moram biti ispred. Jedan veliki dio naše nesreće i nezadovoljstva se sastoji upravo u našoj zavisti. Zavist je strašno zlo. U ovo zlo dali su se uvući oni koji su radili od jutarnjih sati jer nisu toliko gledali na svoju zaradu koliko na tuđu, a onda je teško biti objektivan, a još teže shvatiti da mi nikada nećemo moći dovoljno naglasiti koliko je Bog drugačiji od nas ljudi. Kroz čitavu Bibliju provlači se slika dobrog i milosrdnoga Boga, slika Boga koji je milosrđe i ljubav. Božje milosrđe i ljubav se na poseban način očitovala u Isusu Kristu Sinu Božjemu koji će s raznim prispodobama pokušati istaknuti tu Božju veličinu, njegovu ljubav i skrb za sva svoja stvorenja, a posebice za čovjeka kojega poziva u svako doba dana da dođe u njegov „vinograd“ koji je kraljevstvo Božje.
Među poukama koje možemo uzeti iz današnje prispodobe o kraljevstvu Božjem možemo među inima uzeti posebno onu da se kanimo zavisti jer ona potire sve ono dobro što smo činili „čitavi dan“, odnosno čitavi život. Zašto prigovaramo onima koji dobro čine, a zavidimo onima koji dobiju koliko i mi. Isus naglašava slobodu ovoga domaćina koji može činiti sa svojim što hoće. Ali, eto, takvi smo mi ljudi da i Bogu zabranjujemo biti darežljiv i želimo ga svesti na našu ljudsku mjeru, na našu „ljudsku pravednost“ koja odiše zavišću. Hvala Bogu, da On ne pita koliko si radio i zaradio nego koliko trebaš i da je Božji dar svima isti, ako poziv prihvatimo, kraljevstvo Božje.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 20, 1-16a

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«