Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Reći Bogu “Da” (26. nedjelja kroz godinu – A)

Reći Bogu “Da” (26. nedjelja kroz godinu – A)

U ovo vrijeme korona-pandemije često smo ili pročitali izreku koja otprilike ovako glasi: „Ništa više nije i neće biti kao što je bilo!“ Na određeni način i današnje evanđelje nam govori „ništa više nije kao što je bilo.“ A to znači da dolazi do korjenitih promjena. Ne smijemo ostati isti. Moramo se mijenjati jer i život je jedan proces. Život se mijenja, teče kao rijeka i ide dalje. Uvijek se događa nešto novo. Međutim, neki od nas, a tako je bilo i u Isusovo vrijeme, žele da sve ostane onako kako je bilo. U Isusovo vrijeme svećenički glavari i narodne starješine mislili su da se ne trebaju mijenjati, da ne trebaju obraćenje, da im ne treba kajanje, predomišljanje nego sebe drže savršenima i svetima, a carinike, bludnice i druge na rubovima društva, kao izgubljene. Upravo radi takvoga njihova stava Isus donosi vrlo rječitu priču koju nam Crkva u današnjem evanđelju stavlja pred oči, priču koja govori o čovjeku koji je imao dva sina koje on šalje u vinograd. Jedan je brzo obećao ali nije otišao, a drugi je jasno rekao: „neću“, ali se predomislio i poslušao oca i otišao u vinograd. Ovu priču Isus iznosi pred glavarima svećeničkim i starješinama narodnim koji su sebe držali kao istinske vjernike obdržavajući sve propise i zakone. Međutim, sve je to bila vanjština. Oni su živjeli slično onom sinu koji je rekao: „Evo me, gospodaru!“, ali nije poslušao.
Ovu čisto svakidašnju i odveć ljudsku priču koja se događa veoma često između djece i roditelja, Isus koristi da bi naglasio koji su to oni koji istinski vrše volju Božju iako možda izvana nisu, barem ne u očima farizeja, narodnih starješina i svećeničkih glavara, a to su carinici, bludnice kao i drugi na rubovima društva. Ovi odbačeni i prezreni od društvene elite, povjerovali su Ivanu Krstitelju i obratili se. Isus ih ističe kao primjer onih koji će prije u kraljevstvo Božje nego li oni, tzv. pravedni koji se nisu obratili, koji Boga slave samo usnama.
Slušajući ovu prispodobu o dvojici sinova koje otac šalje u svoj vinograd gdje mu jedan kaže: „Da“ i ne ide i drugi kaže: „Ne“ pa ipak nakon promišljanja ode, farizeji, narodni starješine i svećenički poglavari shvatili su da se s Isusom uistinu nešto mijenja i dobiva drugi karakter. Razumjeli su da Isus stavlja neke druge ispred njih i, naravno, da im se to ne dopada. Njih vidi kao one koji nisu spremni na promjenu života, nisu spremni na obraćenje te kao takvi ostaju ono što su bili, slave Boga samo usnama, odnosno govore „da“, a ne čine.
Za carinike, bludnice i druge na rubovima društva u očima društvene i religiozne elite prezrene i odbačene, život se mijenja, jer su na putu traženja, promišljanja, preispitivanja svoje prošlosti kao i istinske čežnje za obraćenjem. Oni su Ivanu povjerovali i obratili se.
Za obraćenike kao što su u ovom slučaju carinici i bludnice, u Isusovim očima život se mijenja i „ništa nije više kao što je bilo.“ Za njih se život promijenio i to na bolje. Da, „ništa više nije i neće biti kao što je bilo“ jer su se predomislili, obratili i poslušali glas Božji.
Ne zaboravimo da kraljevstvu Božjem mogu biti bliži oni koji u našim očima to ne zaslužuju jer nisu kao mi, nisu svake nedjelje u crkvi, jer ne primaju pričest na jezik ili na ruke, jer ih ne vidimo na našim velikim vjerskim skupovima. Da, takvi koji se bore sa sobom i sa svojom vjerom, koji promišljaju i na kraju se predomisle i obrate, takvi su kraljevstvu Božjem bliži nego oni koji za sebe tvrde da su „pravi vjernici odani tradiciji i navikama svojih otaca“. Takvi ostaju često samo na riječima, na lijepim manirima.
Braćo i sestre, svima nama treba obraćenje, a za to nam Bog dariva i pruža uvijek novi početak. Nikad nije kasno pa ni nakon našega „Ne“ jer se možemo predomisliti i poći u Očev vinograd. U današnjim misnim čitanjima, posebno u evanđelju, govori se o pozivima koje Bog upućuje svima nama, svojim kćerima i sinovima, da idemo u njegov vinograd. Stoga bismo morali Bogu biti zahvalni za uvijek i ponovno darovanu priliku koju nam Bog pruža. Zahvaliti Bogu za svaki korak koji vodi k obraćenju, koje s Božjom pomoći i činimo, pa barem to nekada bilo i posrćući i padajući i vičući ne, ali se predomislimo i odemo. Važno je znati dići se i pokušati ponovo izvršiti volju nebeskoga Oca.
Ovo je prilika najprije nama svećenicima, biskupima, a onda i svim vjernicima, da se zapitamo, kako oživjeti ovu priču o dvojici braće i kako odgovoriti na Božji poziv kada nas šalje On, Gospodar, u svoj vinograd.
Na kraju ne smijemo zaboraviti da nitko nije tako svet da mu ne bi trebalo obraćenje i predomišljanje. Isus nas je s ovom pričom htio probuditi i upozoriti da ne ostajemo samo na riječima, nego da moramo naše obraćenje pokazati djelom. Ne zaboravimo ni to da je Isus ovu priču ispričao i zato da kaže kako među nama ljudima nema pravednika. Svi su ljudi grešnici i svima treba obraćenje. Oba ova sina su grešnici jer jedan i drugi lažu. Stoga ne stavljajmo sebe iznad drugoga i ne govorimo da smo bolji nego drugi. Svaki od nas ima što promišljati i puno toga za što bi se morao predomisliti i poslušati Oca svoga nebeskoga i poći u njegov vinograd.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 21, 28-32

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«