Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Rodio se Bog i čovjek (Misa ponoćka)

Rodio se Bog i čovjek (Misa ponoćka)

Noćas slavimo veliko otajstvo, misterij, slavimo veliku ljubav Božju. Slavimo njegovo Utjelovljenje. „Rodio se Bog i čovjek usred štalice…“. Daleki Bog približio se čovjeku. Veliki Bog postaje Božić. Duhovni, Nevidljivi i Neopipljivi se utjelovio. Svemogući leži nemoćan, prepušten ljudskoj ljubavi i skrbi kao dijete u jaslama. Mjesto primalje i liječnika zauzeli su vol i magarac. Kralj svega stvorenoga leži u štali. Svjetlo svijeta rađa se u tami zimske noći.
„Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku“; piše najpoznatiji starozavjetni prorok Izaija i nastavlja: „Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: „Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira“.
Čitavu ovu teologiju, ovaj misterij utjelovljenja Božjega sveti je Franjo prvi prikazao u jaslicama na jedan ljudski, opipljivi i svagdašnji način života. Od Franjina vremena Božić je nezamisliv bez jaslica, bez figura anđela, Djeteta Isusa, majke Marije, Josipa, figura pastira, ovaca, vola, magarca, mudraca, neba i zvijezda. Svi mi rado stanemo ili kleknemo pred jaslice ovdje u našoj crkvi. Roditelji dovode svoju djecu pred jaslice i tumače im što one znače. Pred očima su nam Marija, Josip i Dijete. Mala štala s figurama pastira, anđela, zvijezda, mudraca, malih i velikih životinja. Vidimo svemir u malome. Božje utjelovljenje, Isusovo rođenje ne događa se na božanski, neshvatljivi način, nego na ljudski način. Majka rađa dijete u krvi, sa suzama od bola, u plaču djeteta, u brizi oca. Porod kao i svaki drugi ljudski porod.
Objavu događaja Bogorođenja ne čini sam Bog, nego anđeli. Ne javlja se ova velika i spasonosna vijest pismoznancima, nego pastirima. Ne događa se Božje rođenje u Hramu, nego u štali. Ne događa se u glavnom gradu, nego u malom i neznatnom Betlehemu. Ljudi su očekivali Kralja i Mesiju, a dolazi Dijete. Očekivali su svjetlo, sjaj i raskoš, a sve se događa u tami noći, u štali i jaslama. Ljudi su očekivali izabrano društvo, a ono pastiri, magarac, vol, stada ovaca i koza.
Da, braćo i sestre, Bog najveće svetinje, samog sebe, objavljuje ljudski, preko pastira: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“.
Tko su ti pastiri koji su prvi čuli ovu spasenjsku vijest? Danas zvuči pogrdno riječ čoban, čulo se u Hrvatskom saboru. Nije ni onda bilo bolje. Pastiri su bili najniži sloj društva, bez posebnog obrazovanja, ljudi bez nekih finih manira ponašanja, možda ljudi skloni međusobnim svađama oko pašnjaka, možda ljudi puni zavisti jednih prema drugima.
Bog se objavljuje čovjeku sa svim njegovim manama i dobrim stranama. On se objavljuje malom i grešnom čovjeku. Nije se objavio pismoznancima, kralju, političarima, svećenicima, nego pastirima, da ne kažem čobanima.
Tko je to Dijete u jaslama za nas? Danas ga gledamo kao najljepši Božji dar. Zamišljamo ga idealno, kao dobro dijete, dijete koje se ne tuži, ne plače. U našim očima, stojeći pred jaslicama, to dijete ne odrasta. Zaboravljamo da će to Dijete rasti, napustiti roditeljski dom i s tim prirediti roditeljima brigu i bol. Zaboravljamo da će to Dijete odrasti, upirati prstom u grijehe vlasti i vođe naroda, da će to Dijete dobiti trnovu krunu i križ, da će to Dijete kao odrastao čovjek umrijeti sramotnom smrću na križu. Što nam danas znače lijepo ukrašene božićne jaslice, i tko su mali, neznatni, neugledni i prezreni pastiri koji će naviještati da nam se danas rodio Spasitelj – Krist, Gospodin?
Naše sudjelovanje na ovoj misi ponoćki znak je da smo upravo mi mali i neznatni, neugledni pastiri koji će noćas, sutra i čitavog svog života naviještati radosnu vijest spasenja: Danas nam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. Ne očekujmo za to pohvalu i zahvalu od svijeta. Ne očekujmo za to život bez boli i križa. Ne očekujmo za to oslobođenje od tjelesne muke i smrti, nego već noćas počnimo živjeti život toga Djeteta kojeg je Bog vodio kao čovjeka, kao svoga Sina, preko muke, križa, smrti i uskrsnuća do pobjede svjetla nad tamom, milosti nad grijehom, ljubavi nad mržnjom, života nad smrću. To je slavlje Božića i vjere u Božju ljubav i obećanje. Stoga smijemo pjevati usred noći: „Rodio se Bog i čovjek usred štalice…i:
Anđeli čuj pjevaju, slava Bogu na nebu, a mir ljudma dobre volje na nizini tu…“

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 2, 1-14

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
»Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!«