Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Sačuvati ljudsko dostojanstvo (11. nedjelja kroz godinu – A)

Sačuvati ljudsko dostojanstvo (11. nedjelja kroz godinu – A)

U našoj Šibenskoj biskupiji već nekoliko godina moli se molitva za svećenička i redovnička zvanja, koja glasi: „Bože, Oče naš, odaberi mlade u našoj biskupiji Šibenskoj za svećenike, redovnike i redovnice tvoje Crkve. Isuse Kriste, pozovi ih i pošalji da služe tvome narodu. Duše Sveti, ojačaj ih da se odazovu. Marijo, Majko Crkve, tvojoj ih ljubavi preporučujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen!“
To je vrlo kratka ali sadržajna molitva upućena Trojedinome Bogu i zagovoru Blažene Djevice Marije.
Možemo reći da je to središnja tema i današnjega evanđelja. Kada je Isus vidio silno mnoštvo svijeta koje je došlo da ga vidi i sluša, koje je došlo potražiti utjehu i pravac u svom životu, vratiti svoje ljudsko dostojanstvo, osjetio je da mnoštvo besciljno luta i vidio da tom mnoštvu treba netko tko će ga povesti pravim putem. Međutim, vođe neće moći biti tzv. samozvanci. Vođe treba izmoliti. Ovdje nije dovoljna samo volja ljudi, ovdje je važna i Božja volja, Božji poziv, Božja intervencija pa kaže: „Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju.“ Ovdje se ne radi o nekom zanimanju. Ovdje je riječ o zvanju i pozivu. Takvi neće nastupati u svoje ime. Oni će nastupati u ime onoga tko ih je pozvao i odabrao. I svi takvi koji nastupaju u ime Božje, dakle, oni koji su pozvani i koji su se odazvali dobit će punomoć od samoga Boga. Licencu daje Bog. S Božjom snagom moći će izgoniti nečiste duhove, liječiti bolesnike i svaku drugu nemoć. Možda će se netko upitati, baš radi ovog, da će izgoniti zloduhe, liječiti bolesnike i svaku drugu nemoć, a gdje su danas takvi kršćani, svećenici, biskupi koji to mogu, a ako ne mogu zašto ne mogu. Iako nikad dovoljno, međutim, ima i danas takvih, i svećenika i biskupa i kršćana koji su se potpuno predali u svom pozivu Bogu i svome bližnjemu, pa i u ovoj pandemiji. Neki su žrtvovali svoje zdravlje pa i život za čovjeka.
Vratimo se Isusovom obećanju da će njegovi učenici izgoniti zloduhe, liječiti bolesnike i svaku drugu nemoć. Ima li te pojavnosti danas? Naravno da ima, ali pri tom moramo biti precizni. Jer ovdje se ne radi o očuvanju života, o ozdravljenjima, nego o liječenju, a liječenje je proces i nešto drugo od ozdravljenja i čuda. Čuda čini samo Bog, on je čudotvorac. Ali, isto tako daje čovjeku punomoć da druge u njegovo ime tješi, liječi, oslobađa tereta grijeha. Bogu nisu strani posrednici ni u Starom ni u Novom savezu. Naravno, jedini i pravi posrednik Boga i ljudi je Sin Božji – Isus Krist, koji također ima svoje posrednike, a to su opet ljudi s imenom i prezimenom, apostoli čija imena navodi današnje evanđelje, a danas su to biskup, svećenik, navjestitelji radosne vijesti, djelitelji Božjih otajstava koji doslovno liječe ljude od njihove bolesti i nemoći po sakramentima pomirenja, euharistije, bolesničkoga pomazanja i drugim sakramenatima kao i posjetom bolesnicima i svakom drugom utješnom riječi evanđelja, kao i svaki drugi kršćanin u materijalnoj pomoći koja je najvidljivija u karitativnoj djelatnosti Crkve. Međutim, danas ako nešto nije opipljivo, tjelesno i vidljivo ne vrijedi toliko u očima modernoga čovjeka. Može se reći da danas nedostaje ona duhovna dimenzija. Ona se izgubila kod svih nas, pa i kod onih koji bi je morali imati po svome zvanju i pozivu. Danas postoji krilatica: najvažnije je zdravlje, a ovih se mjeseci i tjedana pandemije k tomu još nadodalo: važno je sačuvati život.
Zdravlje je veoma važno, ali je li najvažnije? Netko će reći važnije je zadovoljstvo. Najviše je zdravih ljudi, a jesu li svi zdravi zadovoljni? Nije li se ovih dana gazilo po tuđem dostojanstvu tražeći svoje zdravlje? Koliko su puta javno bili napadnuti oni koji su među nama oboljeli od koronavirusa?
Važno je sačuvati život! Na ovu konstataciju u jeku korona pandemije reagirao je jedan vrlo ugledni njemački (Wolfgang Schäuble) političar ovim riječima: „Kada čujem da se pred očuvanjem života sve ostalo mora zapostaviti, onda moram reći da to apsolutno nije točno. Jer, ako uopće ima apsolutne vrijednosti u Ustavu, onda je to ljudsko dostojanstvo. Ono je nepovredivo. Ali to ne isključuje neminovnost da moramo umrijeti.“
Isusu je stalo do ljudskoga dostojanstva. On se sažalio nad onima koji su bili izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Isus takve želi vratiti u život i osloboditi ih svega što im oduzima ljudsko dostojanstvo kao što su razni zlodusi i nepravedno nanesene boli. Da bi se takvima moglo pomoći Isus treba ljude. On jednostavno upućuje nekima svoj poziv. Ne upućuje ga svecima nego ljudima kao što je apostol Petar komu će povjeriti vodstvo svoje Crkve, iako je Petar toliko puta pokazao svoju ljudsku slabost. Ni ostali apostoli nisu bili puno bolji i oni su pokazivali svoje slabosti, ali Isus ih je pozvao.
I danas su mnogi ljudi u raznim potrebama i trebaju tuđu pomoć. Mnogo je umornih, bolesnih i potrebitih. I danas Isus poziva žene i muškarce da pomažu ljudima, da ih vode. Svaki kršćanin bi se danas morao upitati, a posebno svećenik, živim li svoj poziv i zvanje kao svećenik, odnosno kršćanin. Koliko se zalažemo da se drži do ljudskoga dostojanstva i koliko sami poštujemo dostojanstvo svakog čovjeka. Svaki od nas kršćana može naći svoje mjesto u Crkvi i društvu, u svojoj župnoj zajednici ili u drugim karitativnim udrugama u kojima se može ostvariti naš kršćanski poziv za ozdravljenje mnogih koji su opterećeni zlodusima i drugim nevoljama.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 9,36 – 10,8

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:
»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«