Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Sine Davidov, smiluj mi se! (30. nedjelja kroz godinu – B)

Sine Davidov, smiluj mi se! (30. nedjelja kroz godinu – B)

Mnogi se veliki ljudi zovu i poznati su po mjestu svoga rođenja. Međutim, najvećega i najpoznatijega među ljudima, Isusa ne zovemo Betlehemac, nego Nazarećanin, po mjestu njegova odrastanja. Na Isusov uipit, upućen razjarenoj masi prilikom njegova uhićenja, koga tražite: odgovorili su: „Isusa Nazarećanina.“ Dakle, Isus iz Nazareta – Nazarećanin. Pod tim imenom ljudi će Isusa prepoznavati, pod tim imenom Isus će i umrijeti na križu s Pilatovim natpisom: Isus Nazarećanin, kralj židovski. Odakle onda ideja i zašto Bartimej viče: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se“? Zašto nije zavapio: Isuse, Sine Josipov i Marijin? Zašto nije zavapio Isuse Nazarećanine? Betlehemski Isuse, smiluj mi se?
Je li Bartimej znao da je Isus obećani Mesija koji će doći iz roda Davidova? Što je sv. Marko evanđelist htio istaknuti i naglasiti u ovoj priči o slijepom prosjaku Bartimeju? Je li sv. Marko, pišući svoje evanđelje mjesnoj judejskoj Crkvi, htio reći Židovima da je uskrsli Gospodin Isus Krist istinski Mesija kojeg su naviještali proroci i da će Mesija doći iz Davidova roda? Možda je Bartimej čuo da je Isus Davidova roda. Možda je sv. Marko htio uvjeriti Židove da je Isus istinski Mesija, potomak roda Davidova. Međutim, gledajući cijeli ovaj kontekst, ipak se čini da je sv. Marku prvenstveno bilo pred očima istaknuti vjeru slijepoga Bartimeja u Isusa. A da je vjera uistinu u središtu pozornosti, ovog evanđeoskoga odlomka, na kraju ove priče potvrđuje to i sam Isus. Sv. Marko želio je naglasiti važnost čvrste vjere. Vjera je odlučujuća. Za vjeru treba i hrabrost. Vjera ne poznaje prepreke. Ovo je priča koja govori o dubokoj vjeri jednog čovjeka, čovjeka prosjaka i slijepca. Ova svesrdna molba: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se“, iziskuje čvrstu vjeru preko koje čovjek progleda. Mnogi, iako vide, još nisu progledali. Pred sobom su vidjeli i vide samo Isusa Nazarećanina. Pod tim imenom su ga razapeli. U njemu su gledali samo jednog čovjeka čudotvorca. Slijepi prosjak Bartimej prepoznao je, „progledao“ u Nazarećaninu – Mesiju, Isusa, iz roda Davidova.
Mnogi su gledali Isusa samo kao čovjeka koji čini čudesa. Isus i čuda idu zajedno. Od Njega su svi očekivali čudesa, pa tako i njegovi Nazarećani. Mnogi ništa ne daju, samo čuda očekuju. Kada je Isus visio na drvu križa, masa je vikala: „Ako si Sin Božji siđi s križa.“ „Ako si Sin Božji spasi sebe i nas“, govorio je izrugujući Isusa jedan od razbojnika. Ljudi su slijedili Isusa samo zato što ih je nahranio na čudesan način kruhom. To im je Isus i predbacio.
Ali, tamo gdje je prava vjera, tamo se drugačije postupa. Bolesnici, ljudi u potrebi i nevolji, koji svu svoju nadu polažu u Boga, oni idu čvrstom vjerom naprijed. Slijepom prosjaku Bartimeju bilo je dovoljno čuti da Isus prolazi i on će iz svega glasa vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se.“ Potresan je bio ovaj vapaj. Taj vapaj je mnoge smetao. Htjeli su ga ušutkati. Ne žele ljudi slušati tuđu nevolju. Znao je to Bartimej i zato on i ne moli nikoga od njih da mu pomognu doći do Isusa, nego sam svom snagom svoga glasa viče: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se.“ Za razliku od mnoštva, Isusu ova vika ne smeta. Naprotiv, Isusa dira tuđa nevolja. „Pozovite ga!“ Zanimljiv je ovaj Isusov: „Pozovite ga“. S ovim Isus želi i neosjetljivo mnoštvo pokrenuti i uključiti u pomoć čovjeku u potrebi. I mnoštvo će reagirati, uključit će se u ovu priču pa će reći prosjaku: „Ustani! Zove te!“, a Isus već u svom pitanju koje postavlja Bartimeju: „Što hoćeš da ti učinim?“, garantira pomoć. Bartimej s vjerom i nadom izražava svoju želju: „Učitelju moj, da progledam.“ Znakovite su ove riječi: „Da progledam.“ To je više od očinjega vida, jer nekada i pored zdravih očiju čovjek ne progleda, ne vidi. Isus je vidio vjeru, vidio je da Bartimej želi puno više od željenoga vida, da želi Božju blizinu. To Isus pokazuje riječima: „Idi, vjera te tvoja spasila.“ Molimo i mi Isusa da nam da vjeru koja spašava i s kojom možemo progledati te vidjeti što nam još nedostaje za istinski vjernički život.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mk 10, 46-52
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.