Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Služiti u poniznosti (22. nedjelja kroz godinu – C)

Služiti u poniznosti (22. nedjelja kroz godinu – C)

Današnja nam liturgijska čitanja, posebno prvo čitanje i evanđelje, govore o skromnosti i poniznosti. Skromnost i poniznost, dvije vrlo važne riječi koje su pune sadržaja. Međutim, nisu li to pojmovi koji danas u društvu malo znače? Nije li pametnije i unosnije pokazati jake laktove i mišiće, premoć, utjecaj, pa i bahatost? Što može očekivati ponizan i skroman čovjek? Kakav se moram pokazivati sredini u kojoj živim? Trebam li paziti što drugi misle o meni? Jesam li ja takav kakav se prikazujem na vani? Tko sam i što nekome značim ako se ne družim s poznatima? Odgovara li moja vanjština mojoj nutrini? Jesam li spreman ići kao vjernik-kršćanin svojim putem, odnosno putem evanđelja?
Čitanje iz Knjige Sirahove i evanđelje žele nas naučiti životu, pokazati način življenja, stav i držanje, hoće nam biti svjetionici na pučini mora našega života. To izričito govori mudri Sirah: „Sine moj,… što si veći to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina.“ Drugim riječima: ne zaboravi Stvoritelja, On je iznad tebe. Bog te je obdario. Poniznost je odlika čovjeka koji zna da je sve što jest i što ima dar Božji. Biti darovit, dobiti dar, biti nadaren, prekrasne riječ u hrvatskom jeziku za ljudske izvanredne sposobnosti koje upućuju na Darovatelja. Nisu to naše zasluge. Svi smo mi daroviti i nadareni, netko s ovim, netko s onim. Dakle, naše sposobnosti nečiji su dar, Božji dar. Zato Sirah kaže: „što si veći to se većma ponizi.“ A to znači da su takvi ljudi još više dužni biti ponizni i skromni. Takvu poniznost i skromnost živio je Isus. On apostolima pere noge. On, Sin Božji kleca pred čovjeka i pere mu noge. Takav, dakle, ponizan i skroman treba biti pred Bogom ali i pred čovjekom. Vjerujem da smo svi imali sreću susresti vrlo nadarene pametne žene i muškarce koje smo doživjeli kao jednostavne, ponizne i skromne ljude. Kao takvi otjerali su nam svaki strah i omogućili nam normalan razgovor i svojom jednostavnošću i skromnošću otkrili svoju veličinu. Nasuprot njima, bahati svojim stavom i gordošću pokazuju svoju bijedu i odbojnost.
Isus je na put u Jeruzalem. Upućuje se neposredno nakon svoga Preobraženja. On će još jednom svojim učenicima navijestiti svoju muku, smrt, ali i uskrsnuće. Na tom putu Isus je susretao ljude i koristio svaku prigodu da ljudima navijesti kraljevstvo Božje. Posebno mu je bilo stalo pokazati, ne samo riječima, nego vlastitim životom, kako se odnositi prema Bogu, a kako jedni prema drugima. Isus nikada ne gubi iz vida Boga i konkretnoga čovjeka. Svojim propovijedima i svojim djelima pokazivao je da mu je čovjek i njegovo spasenje iznad svega, pa i iznad zakona subote. Isus je na putu za Jeruzalem i subotom ozdravljao bolesnike. To čini u kući ovoga prvaka farizejskoga koji ga je pozvao upravo u subotu na objed. Šteta što su liturgičari iz današnjega evanđelja izostavili ovaj događaj ozdravljenja nekog bolesnika koji je imao vodenu bolest. Isus pita farizeje: je li dopušteno subotom liječiti ili nije?“ Naravno da Isus poznaje Mojsijev zakon i propise, ali je htio istaknuti Božju ljubav prema bolesnom čovjeku. I dok se uzvanici pred večeru laktaju tko će koje i časnije mjesto zauzeti, Isus liječi čovjeka. Čovjek je Isusu važniji nego pozitivni zakon. Isus i te kako obdržava propise i zakone, ali kada je čovjek u pitanju onda nema mjere njegovoj ljubavi. I onda Isus koristi priliku da pokaže što je i tko je čovjek, odnosno kakav bi morao biti. Isus na večeri na koju je pozvan ne propovijeda neki bon-ton, nego ljudsko držanje prema životu, prema drugom čovjeku i prema Bogu. Ovdje iznosi važnost ljudske poniznosti i skromnosti, ali isto tako pogubnost ljudske oholosti i nadutosti. Ne stavljaj se ispred ili iznad drugoga. Mjesto će ti dati onaj koji te je pozvao.
Osim što Isus naglašava potrebu poniznosti i skromnosti, On se obraća i farizejskom prvaku koji ga je pozvao na večeru, i naglašava još jednu važnu ljudsku dimenziju – darežljivost: „Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda… nego pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe…
Može se reći da i ove Isusove riječi idu u istom pravcu. Ne bahati se svojim bogatstvom. Neka te to ne zanosi, nego u zahvalnosti i poniznosti za dar posjedovanja, pozovi one koji nisu u stanju doći do materijalnoga bogatstva. Pozovi siromahe, sakate, hrome, sve one koji ti neće moći uzvratiti. U zahvalnosti prema Bogu potraži mjesto među malenima, odbačenima, njima pomozi, njih nahrani, njima vrati ljudsko dostojanstvo. S takvima dijeli zajedništvo kao što ja dijelim zajedništvo sa svima vama. Ovaj Isusov apel vrijedi i za nas. Kao što On nas sve poziva na svoju gozbu ljubavi, na euharistiju, na sebedarje, u kojoj se do kraja daje, poziva nas siromahe i kaže: uzmite i jedite, uzmite i pijte. Tako i mi ne smijemo biti zatvoreni prema malenima, prema drugima, posebno ne prema siromasima i sakatima. U zajedništvu blagovanja pokazuje se naša pripadnost Onomu koji nam se daje u kruhu i vinu. Služenje čovjeku, posebno potrebitome, najveća je poniznost i skromnost koju će Bog svakomu stostruko nagraditi.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 14, 1.7-14

Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«