Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Što me zoveš dobrim? (28. nedjelja kroz godinu – B)

Što me zoveš dobrim? (28. nedjelja kroz godinu – B)

Evanđelje: Mk 10, 17-30

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«

Svi se trudimo živjeti kao dobri ljudi. Koliko uspijevamo, to samo Bog zna. Tako kažemo iako drugi s kojima živimo zauzimaju svoj stav, koji je često suprotan našemu. Bez obzira što mi jedni o drugima mislili ili govorili, ne možemo nikomu zanijekati dobru volju da želi biti dobar čovjek.
Na našem životnom putu susrećemo mnoge ljude. Nekima se divimo jer ih doživljavamo kao dobre. Upravo se to dogodilo bogatom čovjeku iz današnjeg evanđelja. Susreo je Isusa, koji ga je toliko oduševio svojom dobrotom, da je htio znati i od Isusa čuti kako i na koji način može steći vječni život. Bogataš ga nije drugačije mogao osloviti doli: „Učitelju dobri…“ Prije odgovora Isus mu predbacuje: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!“ Poslije ovih riječi kazuje mu Isus put, a put je: život po Božjim zapovijedima. Zanimljivo je da mu Isus ne spominje zapovijedi koje se odnose na Boga, nego samo nekoliko zapovijedi koje se odnose na naš odnos prema drugom čovjeku, odnosno prema našim bližnjima: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!
Život vječni može se dobiti vršeći ove zapovijedi. Ali, ovaj bogati čovjek, procijenio je Isus, želi ipak nešto više i savršenije, pa mu kaže: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“
Iz ovih Isusovih riječi možemo iščitati zašto malo prije nije ovom čovjeku spominjao zapovijedi prema Bogu, nego samo prema čovjeku. Jer s Bogom ne možemo i ne trebamo dijeliti naša ovozemaljska dobra. Bogu nije potrebna naša pomoć. Materijalnu pomoć treba dijeliti potrebitima, a takvih uvijek ima među nama. Izgleda da za dobiti vječni život ovisi isključivo o našem odnosu prema bližnjima, prema čovjeku. A za to nisu potrebna neka herojska djela, nego je dovoljno živjeti svoj ovozemaljski život i kada vidimo čovjeka u nevolji pomoći mu. Onaj koji bi želio nešto savršenije, onaj koji bi htio da ima blago na nebu, taj treba već ovdje na zemlji biti slobodan od svakog ovozemaljskoga bogatstva. Takav treba sve svoje prodati i podijeliti siromasima, da bi siromasi mogli živjeti prema Božjim zapovijedima i zadobiti život vječni.
„Što me zoveš dobrim?“ S tim Isus želi reći sljedeće: Dobar je samo Bog, a ja sam došao objaviti dobrog nebeskog Oca, pa ako želiš vidjeti kako to izgleda i kako je to moguće ostaviti sve i poći za mnom vidjet ćeš čega sam se sve ja odrekao. Odrekao sam se kuće i braće, majke i obitelji i živim samo za dobrog Boga. Vršim ne svoju, nego Očevu volju i naviještam njegovu dobrotu.
To se bogatom čovjeku nije svidjelo. Nije računao s tim. Htio je jeftino proći. Htio je sve zadržati za sebe. Nije bio spreman podijeliti svoje bogatstvo s ljudima. Blago na nebu zvučalo mu je apstraktno. Nije to što čovjeka na zemlji usrećuje. Zemaljsko bogatstvo je pravi i jedini oslonac.
Isusov poziv na nasljedovanje mnogi su kroz povijest Crkve čuli. Čuli su to i apostoli, pa rekoše: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Isus im nije rekao što će zato dobiti, nego govori što će sve dobiti oni koji su spremni radi Isusa i radi evanđelja sve ostaviti, te poći za njim. Takvi će dobiti u budućem vijeku život vječni.
Gdje smo mi, gdje je današnja Crkva u ovoj evanđeoskoj priči? Nisu li mnogi od nas slični čovjeku iz ove priče? Iako među nama nema bogataša, mi se ipak oslanjamo više na svoje bogatstvo, nego na Boga. Jesu li današnji svećenici i redovnici spremni sve svoje prodati i podijeliti siromasima? Gledajući život nas, posvećenih osoba, Crkvu i naša materijalna dobra, izgleda da vršimo samo zapovijedi, a da ne težimo baš za onim još jedinim što nam nedostaje, za blagom na nebu. Držimo se, nažalost, više bogatstva na zemlji.
Bilo je kroz povijest Crkve mnogo žena i muževa koji su radikalno živjeli Isusov savjet da prodaju i daruju sve siromasima. Spomenut ću samo sv. Franju kao jednog od najradikalnijih sljedbenika Isusa Krista.
Papa Franjo želi danas siromašnu Crkvu sličnu načinu života sv. Franje. On želi Crkvu i kršćane koji će dijeliti svoje bogatstvo sa siromasima. Ali i Papa nailazi na „bogate“ svećenike, redovnike, biskupe, koji se smrknu i odu jer imaju veliki imetak.
Molimo Boga da nam pomogne živjeti radost života kao što je to živio sv. Franjo slaveći Boga za sva Božja stvorenja i ljepote ovoga svijeta, a da nam ne zauzmu srce, nego da ostane uvijek slobodno za Boga.

fra Josip Klarić