Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Što nam je činiti? (3. nedjelja došašća – C)

Što nam je činiti? (3. nedjelja došašća – C)

Braćo i sestre, koliko li smo samo puta postavili sebi ovo pitanje: Što mi je činiti, odnosno: „Što nam je činiti?“. Ta pitanja postavljaju sebi dijete, mladić, djevojka, majka, otac, starac, starica. To se pitaju ratari, ribari, radnici, učitelji, svećenici, liječnici, političari. To pitanje postavljaju svi ljudi, bez obzira kojeg su zvanja, zanimanja ili dobi. Svaki i svaka, koji ozbiljno misle o svom životu i radu postavljaju sebi takva pitanja.
Ovakva se pitanja postavljaju posebno onda kada nas nešto nezgodno zadesi, kada smo zatečeni nekim problemom, neuspjehom ili stojimo pred vrlo teškom odlukom.
Današnje nam evanđelje opisuje upravo takvu jedni situaciju u kojoj su se našli mnogi slušatelji propovjednika i proroka Ivana Krstitelja, kojima se, potaknuti njegovom propovijedanjem, probudila savjest. Toliko ih je potreslo njegovo propovijedanje, da su se našli pred nerješivim problemom jer su uvidjeli da njihov život ne odgovara Ivanovim riječima. Osjetili su da ne mogu nastaviti dosadašnji način života, ali ne znaju kako dalje, pa Ivana pitaju: „Što nam je činiti?“.
Pred Ivanom stoji veliko mnoštvo, različitih zanimanja i zvanja, različite dobi i materijalnoga stanja. To mnoštvo pita: „Što nam je činiti?“. Ivan svima odgovara: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ To vrijedi za sve. Tu se ne pravi razlika. Čovjeku u potrebi mora se pomoći, posebno u odjeći i hrani. To je obveza svih. To je temelj svake međuljudske solidarnosti. Vjerujem da je Crkva u Hrvatskoj upravo radi ovih evanđeoskih riječi današnju nedjelju proglasila kao „nedjelju Caritasa“ kada prikupljamo sredstva za potrebite. Naravno i zato što Isus sebe uvijek poistovjećuje s malenima, potrebitima, gladnima, golima i bolesnima i kaže: „Sve što učiniste ovim najmanjima, učiniste meni.“
Ivan propovijeda svima. On izgovara riječi pune sadržaja. Njegove propovijedi imaju svoju težinu. Nitko ne spava dok Ivan propovijeda. Ivanove su riječi tako jake da ih slušatelji žele odmah primijeniti u svom životu. Ljudi žele radikalnu promjenu. Ivan ljude motivira za promjenu života. Promjena načina života je pogledati na potrebe ljudi, posebno onih najsiromašnijih. Zato Ivan poziva ljude da pomognu slabijima.
Ali ova podjela haljina i hrane nekima od slušatelja čini se kao nedostatno, malo, oni žele nešto više, jer obnašaju takve dužnosti koje zadiru upravo u materijalni status ljudi. Čini se da ih ovaj odgovor nije zadovoljio, da nije dovoljno nekoga odjenuti ili nahraniti. Jer oni su takvih zanimanja koja nose sa sobom određene poteškoće. To su ljudi čija zanimanja nisu baš obljubljena u narodu. To su carinici i vojnici. Njihov rad je specifičan. Oni obično ne dijele. Oni uzimaju, ubiru, utjeruju, a to izaziva kod naroda nelagodu. Stoga prilaze carinici Ivanu i pitaju ga: „Učitelju, što nam je činiti?“. Zadivljuje s kojom im pedagoškom logikom Ivan prilazi i daje odgovor. On ih ne kori radi njihova zanimanja koje nije baš obljubljeno u narodu, nego uvažavajući njihov rad, kaže: „Ne utjerujte više nego što vam je određeno.“ Prilaze i vojnici s istim pitanjem. Vojnicima daje drugi odgovor: „Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.“
Kako vidimo, Ivan ne daje svima isti odgovor kao što mi to radimo. On vidi pred sobom čovjeka s njegovim zanimanjem i potrebama, i zna da i takav čovjek: carinik, vojnik ili neki drugi djelatnik u državnoj upravi, da i on ima pravo na rad i zaradu za prehraniti svoju obitelj. Međutim, trebaju se ponašati tako, da se po pravilima i zakonima vladaju, po propisima rade, a ne po vlastitome nahođenju.
Ivan Krstitelj svoja krštenja na Jordanu, svoja propovijedanja, inače, svoj nastup u narodu, ne želi istaknuti tako kao da je on najvažniji i da sve ovo što on govori, da je on Λ i Ω ljudskog ponašanja i života. Ne, Ivan upućuje ne Nekoga koji je veći od njega. Krstitelj upućuje na Onoga koji krsti ognjem i Duhom Svetim. Ivan krsti „samo vodom“. To je samo simbolika. Ono što ja činim to su samo znakovi onoga što će On činiti. Kao da Ivan želi reći: Ljudi sve je ovo voda što ja govorim. Nakon mene dolazi jači. „Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“
Vjerujem, da će se svaki od nas danas nakon ovih riječi Ivana Krstitelja upitati: „Što je meni činiti?“. A da bi našli odgovor na ovo pitanje pokušajmo, barem za kratko, pred Bogom zastati, promisliti i u molitvi osluhnuti ono što nam Bog želi reći ovih dana došašća. Vjerujem, također, da Bog neće od nas tražiti promjenu našeg zanimanja i zvanja, nego da ono što smo i gdje smo, vršimo s ljubavlju prema njemu i svome bližnjemu.
Bog traži i od nas obraćenje, promjenu načina života, hoće da uskladimo naše riječi s našim djelima.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 3, 10-18

U ono vrijeme:
Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?«
On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.«
Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?«
Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«
Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«
I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«
I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.