Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Sv. Josip – uzor vjere i pravednosti (4. nedjelja došašaća – A)

Sv. Josip – uzor vjere i pravednosti (4. nedjelja došašaća – A)

Božić se bliži, još je samo koji dan preostao do Božića. Sigurno najradosniji kršćanski blagdan. I koliko god došašće bilo ozbiljno vrijeme, ono odiše neskrivenim veseljem i radošću jer se sve Božiću raduje. Sve je u nekom radosnom pokretu. Došašće i Božić čvrsta su veza Boga i ljudi. Danas, na četvrtu nedjelju došašća, evanđelje nam stavlja pred oči još jednog, ali samozatajnog velikana, sv. Josipa, koji je usko povezan s Božićem, tj. rođenjem Isusa Krista. Evanđelist ne može, a da ne stavi sv. Josipa u samo središte svoga izvješća, iako Josip nije tjelesni otac Djeteta. U najčudesnijem Božjem zahvatu u povijesti spasenja, svemogući Bog traži pomoć svoga stvora, čovjeka – žene i muža. Oboje su, i Josip i Marija, iznenađeni i začuđeni, prestrašeni. Za Josipa je to posebno teško, to ga tjera da misli kako riješiti taj slučaj jer on nema ništa s Marijinom trudnoćom. Evanđelje kaže za Josipa da je bio pravedan. Pravednost je Josipova odlika – naziva se i Josip Pravednik. Njegova pravednost, a posebno suosjećajnost očitovat će se kada Josip ne poseže za sredstvima koja mu stoje na raspolaganju. On je Mariju mogao bez ikakve krivice predati da se kamenuje, da je javno osramoti. Ali, ne. Ovaj Pravednik Božji to ne čini. On je htjede samo potajno otpustiti. Međutim, neće moći. Uključilo se Nebo. Ono što je čovjek planirao u javi to Bog rješava u snu. Bog se toliko umiješao u ovaj događaj da je htio sve učiniti da njegov Sin odraste u jednoj normalnoj ljudskoj obitelji kao i svako drugo dijete. I Bog želi da Josip prihvati Mariju kao svoju ženu, a Isusa kao sina. Sada se ispunja navještaj proroka Izaije: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ Josip božansku vijest dobiva u snu. A kako se drugačije može s Nebom razgovarati nego u snu. Kako se drugačije može čuti ovakva nečuvena vijest nego u tišini ljudskoga sna, kada ga ništa ne ometa, nikakav glas, nikav zov ili neki ljudski plan. Po ljudskom planu, po Josipovu planu, Mariju je trebalo otpustiti. Ali, zahvatom Božjim i Josipovim prihvaćanjem, to se ne događa. Ovaj veliki, ali samozatajni svetac, sv. Josip, toliko je bio Bogu važan da ga je uzeo kao roditelja – poočima i hranitelja svoga Sina. I Bog mu je dao da dade ime Djetetu. A ime se može dati samo najmilijima i najintimnijima, dakle, svojoj djeci. Toliku čast dobiva Josip od Boga.
Josipovu veličinu i u njemu znak Božje blizine prepoznao je kroz svoju dugu kršćansku i vjerničku povijest hrvatski narod pa ga Hrvatski sabor godine 1687. uzima za zaštitnika Sabora i hrvatskoga naroda, a crkva sv. Josipa u Karlovcu 1974. postaje Hrvatskim nacionalnim svetištem dotičnoga sveca. Josip je prepoznao znakove Božje blizine i prihvatio Božji poziv da uzme Mariju i Dijete začeto od Duha Svetoga. Važno je znati prepoznati. Josip nam je primjer. Iako nije sve razumio, on sve povjerava Bogu i odbacuje svoj ljudski plan i uzima Mariju za ženu, a Isusa za Sina, tj. preuzima Božji plan. Ljudski gledano, sigurno da nije sve razumio. Ali je razumio otvoriti se Bogu i njegovu planu. Josip nas uči mnogočemu, a najviše otvaranju Božjim planovima. Tu dolazi do izražaja Josipova veličina. Ljudsku i vjerničku veličinu Josip pokazuje i prema čovjeku – Mariji i njezinu Sinu. Prihvaća ih kao svoje. Nije bilo lako Josipu kao vjerniku ne postupiti po propisima i običajima naroda i ne otpustiti, odnosno ne kazniti „Marijinu nevjeru“. Evanđelje govori kako mu se u snu objavio anđeo Gospodnji i pomogao mu da riješi ovu muku. Bog je dakle na djelu i ovdje. Bog traži ljudsku suradnju. Bog je preko svoga anđela tražio da Marija prihvati njegov plan, da sudjeluje u povijesti spasenja. Sada to isto traži, također preko anđela, od Josipa, da prihvati njegov plan. U svoje planove Bog uključuje uvijek i čovjeka. Naravno da sada slijedi pitanje: A uključuje li čovjek Boga u svoje planove? Mirno možemo reći: jedva, odnosno, tek onda kada nikako ne može sam. Zašto? Jer je čovjek obično sebičan. Bog nije sebičan. Njegov je život jedinstvo u zajedništvu: Otac, Sin i Duh Sveti. Nije li i naš ljudski život jedno „malo trojstvo“ – majka, otac i dijete – djeca.
Primjer sv. Josipa, muža Marijina, kao i primjer Marije, zovu nas da učimo od njih prihvaćati svoju obitelj, svoju ženu, svoga muža, odnosno djecu. Puna su nam usta demografije, a nitko ne želi reći istinu. Svi govore o novcu, o sigurnim radnim mjestima, a jesu li baš novac i radno mjesto uzrok demografskog pada hrvatskoga društva? Jesu li Marija i Josip bili bogataši? Jesu li naši bake i djedovi, naši roditelji, starije generacije bile bogataši? Rađaju li današnji bogataši djecu? Ako pogledamo tzv. Treći svijet, prije bi se moglo reći da sirotinja rađa djecu i ljubav prema čovjeku, prema djetetu, prema životu rađa djecu. Josip i Marija dali su se „uvući“ u nešto što nisu potpuno razumjeli. Nije im bila jasna budućnost. Nisu znali što ih čeka. Nisu imali sreću da im se dijete rodi u Nazaretu, u njihovoj kući, nego u udaljenom Betlehemu, i ne u nekoj kući ili svratištu nego u štali. Koliko god bila istina da su vremena u Isusovo doba bila drugačija, da se na materijalne uvjete danas gleda drugačije nego u to vrijeme, priznat ćemo da je vrijednost života ista. Ali, isto je istina da je svaki od nas negdje „uvučen“, negdje ga je Bog pozvao i „uvukao“ na suradnju: u brak, u svećeništvo, u redovništvo, u obitelj. Kako se ponašamo kada nešto ne ide po našem planu? Kako gledamo na samohrane majke? Kako ih susrećemo i prihvaćamo? Kako se odnosimo prema onima koji su napušteni, sami i odbačeni? Sv. Josip nam može pomoći svojim primjerom.

fra Josip Klarić

Evavnđelje: Mt 1, 18-24

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.