Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Tko dijeli, dobiva i obiluje (Tijelovo – C)

Tko dijeli, dobiva i obiluje (Tijelovo – C)

Naslov današnje svetkovine – Tijelovo – upućuje nas na razmišljanje o tijelu, o hrani, o blagovanju u zajednici, u obitelji. Hrana i piće nešto su bez čega se ne može. Hrana i piće prate nas čitavog našeg ovozemaljskog života. O hrani se govori i piše. Posežemo i u prošlost, pretražujemo sve ono što su naši stari jeli. Tiskaju se knjige i časopisi o zdravoj hrani i prehrani. Govor o hrani potiče nas na razmišljanje o sitosti, o neumjerenosti u hrani i piću, potiče nas na razmišljanje o gladi i gladnima. Govori se o prekomjernoj proizvodnji i bacanju hrane, s jedne strane, dok je sve više gladne djece u svijetu s druge strane. Doslovno ljudi umiru od gladi. Ne govorimo samo mi, današnja generacija o hrani, uvijek je tako bilo. I naš Gospodin Isus Krist čije presveto Tijelo i Krv danas slavimo kao našu duhovnu hranu, govorio je često o kruhu, ribi, o vinu. U Gospodnjoj molitvi Očenaša koju nas je Isus naučio moliti, molimo: „Kruh naš svagdanji daj nam danas!“ To su Isusove riječi koje svaki dan upućujemo Bogu. Dakle, ne samo da svaki dan jedemo, da svaki dan govorimo o hrani, mi svaki dan molimo Gospodina za naš kruh svagdanji. Iz ovoga vidimo da hrana nije samo nešto tjelesno i materijalno, nego da ona ima još jednu dimenziju, onu duhovnu, molitvenu i zahvalnu, da naša hrana kao i naše tijelo ima veze s našim Stvoriteljem, s Bogom. Današnja svetkovina povezuje nas s Isusovom pashalnom večerom, s njegovom Posljednjom večerom koju je blagovao sa svojim učenicima. A pashalne večere više su od pukog jela kruha i mesa, gorkog zelja, vina. Ona je jedan sveti ritual. Pashalna večera bila je slavlje oslobođenja iz egipatskoga ropstva. Bila je to večera molitve i zahvale. Otac je kao glava obitelji propovijedao što je Bog sve učinio za svoj izabrani narod. Dizala se zahvalna čaša i tako se slavilo iz naraštaja u naraštaj, sve do danas. Večera je blagovanje, ali isto tako i zahvalna molitva.
Večera i ručak slave se i dijele s drugima, s obitelji, s prijateljima. Isus večerava sa svojim učenicima.
S kim mi jedemo? Jesu li naši ručkovi kršćanski s molitvom? Jedemo li sa zahvalom? Jesu li naši, barem nedjeljni ručkovi, ručkovi čitave obitelji, s molitvom, s upaljenom svijećom? Završavaju li sa zahvalnom molitvom upućenom Bogu i onima koji su to pripremili ili je to samo zadovoljavanje tjelesne potrebe?
Nosimo li na svoja radna mjesta, u školu, na izlete zdrave, kod kuće pripremljene obroke ili kupimo nešto „brzinski i nezdravo?“ Uzimamo li vremena za jelo ili onako sve s nogu, usput i bez zahvale?
Današnji nas evanđeoski tekst podsjeća i uči kako se jede. To treba biti u miru: „Posjedajte ih…“ Mnoštvo ljudi je na putu, na hodočašću. Hodočaste Isusu koji propovijeda o kraljevstvu Božjem. Na putu čovjek ogladni. I učenici su ogladnjeli. Htjeli su u miru nešto prezalogajiti pa kažu Učitelju: Otpusti narod!
Koliko su oni mislili na ono mnoštvo naroda koje je slušalo Isusa, a koliko na svoj ručak? Svakako oni Isusa upozoravaju: skrati malo, otpusti narod, neka pođu u okolna mjesta i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.
Isus nije poslušao učenike nego im reče: „Podajte im vi jesti!“ Prijatelji dragi, ako ste toliko zabrinuti za njih, učinite nešto za taj narod. Najlakše je reći: Idite, odlazite! Ali to nije rješenje. Podijelite ono što imate s njima. Učenici ne mogu reći da nemaju baš ništa, ali očito nisu za diobu onoga što imaju. Oni umanjuju i vrijednost onoga što posjeduju. „Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za ovaj narod.“
Isus kao pravi pedagog ne kori svoje učenike za njihovu škrtost i bojazan da će ostati gladni ako daju nešto od svoga, niti otpušta mnoštvo naroda, nego govori učenicima: „Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.“ I to „malo“ što vi imate, podijelite. Isus od onoga „malo“ učini „puno“ i previše. Isus je pokazao učenicima, a i svima nama, da se dijeleći dobiva i obiluje, a ne gubi. Svi su se nasitili (oko 5 tisuća muškaraca) i još je dvanaest košarica preteklo.
Predivna Isusova priča i primjer na svetkovinu Njegova presvetoga Tijela i Krvi, na Tijelovo, kada slavimo upravo njegovu božansku darežljivost. Isus Krist nam se daje u kruhu i vinu da se okrijepimo i nasitimo za hodočasnički put k njemu. Isus Krist nas poziva svake nedjelje na zajedničku svečanu večeru, na misu, na euharistiju na kojoj možemo blagovati Njega koji je kruh života. Ujedno nam poručuje da svoj kruh dijelimo s gladnima, da ne otpuštamo olako gladne s naših vrata. Kristovu ljubav i njegovu darežljivost pokazat ćemo večeras idući ulicama našega Grada u molitvi i pjesmama našem Spasitelju i Otkupitelju noseći euharistijski kruh u kojem je Krist na tajanstven način nazočan, koji blagoslivlje naš Grad, naš rad i našu kršćansku darežljivost, koji siti našu dušu svojim Tijelom.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 9, 11b-17

U ono vrijeme:
Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.
Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.
Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.