Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Ujedinjeni u Duhu Svetom (6. nedjelja Uskrsa – C)

Ujedinjeni u Duhu Svetom (6. nedjelja Uskrsa – C)

Čovjek  u svom životnom hodu  nailazi na mnoge različitosti. Neke od njih prihvaća, a neke odbija. Različitosti su raznorazne i velike. One su i veoma potrebne kako bi svatko i sve  došli do izražaja. Spomenimo samo one različitosti koje se najviše čovjeka tiču, a one su društvene, političke kao i religiozne naravi. Političke različitosti posebno se očituju na dan izbora kao što će to biti danas na dan izbora za Europski parlament. Milijuni ljudi pozvani su na izbore da izaberu nekoliko stotina poslanika. Svaka članica Europske unije  bira svoje predstavnike, koji dolaze iz različitih stranaka kao i pojedinci s različitim političkim, religioznim i etičkim pogledima. Što je to zajedničko svima kod ovih izbora? Vjerujem, da je to zajedničko dobro svih i za sve. Barem se nadam, da tako misle svi kandidati i pored svih razlika. Dakle, i uza sve te različitosti traži se zajednički mogući put. Do toga puta dolazi se pregovorima, svađama, smicalicama, obećanjima. Tako je to među ljudima, posebno u politici.
Iz današnjeg prvoga čitanja, iz Djela apostolskih možemo vidjeti da se i u religioznim pitanjima ljudi prepiru, svađaju i moraju dogovarati. Možda očekujemo u raspravama u religioznim pitanjima manje svađe, manje sukoba, ali kako vidimo čovjek je uvijek samo čovjek. To se pokazalo i kod prvih kršćana, koji su brzo izgubili  onu svoju  prvotnu prepoznatljivost i zajedništvo koje ih je krasilo: Gledajte kako se ljube, govorili su pogani, odnosno da su jedno srce i jedna duša. To nije dugo trajalo jer je počeo prevladavati ljudski čimbenik, kao što je slučaj s obrezanjem kod Židova koji su svoje običaje, posebno obrezanje htjeli nametnuti i kršćanima Ne-Židovima. Nastala je pomutnja i pobuna. Da bi to riješili, trebalo se sastati sa svim starješinama, s najodgovornijima – s apostolima u Jeruzalemu. A oni će s toga skupa nakon ozbiljne prepirke i sukoba naći rješenje i napisati: „Zaključismo Duh Sveti i mi…“  Trebala je dakle i pomoć Neba. S ovom izjavom izražavaju apostoli uvjerenje da nije moguće držati ljude različitih mentaliteta, jezika i naroda na istom putu  osim snagom „odozgo“, snagom Duha Svetoga koji sve, iako različito, drži zajedno. To je sveto jedinstvo u različitosti. Apostoli su povjerovali  Isusovu obećanju: „Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozvati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“
Uvijek i u svim vremenima bilo je onih u Crkvi, kao i u društvu uopće,  koji  gledaju samo unatrag, gledaju samo na „obrezanje“ na koji se pozivaju, vide samo tradiciju. Međutim problemi su ovdje i sada. Za danas se traži rješenje za probleme, a tu pomaže upravo Duh Sveti kojeg je obećao Isus Krist. Duh je Sveti uvijek s onima koji se okupljaju na molitvu i zajednički raspravljaju i traže zajednički put za sve članove Crkve. Isusovo obećanje, da će Duh Sveti u svemu poučavati i dozivati u pamet sve ono što je Isus govorio vrijedi uvijek pa i za nas danas. Nažalost, kroz povijest Crkve  najgora  razdoblja bila su ona u kojem su pojedinci i grupice  htjeli mimo legitimno izabranog vodstva nametnuti svoj stav i svoje uvjerenje svima, a da se nisu  trudili u zajedničkim promišljanjima  i molitvama tražiti put i snagu Duha Svetoga,  snagu „odozgo“ za rješenje problema.
Znao je Isus da su apostoli samo ljudi i da neće biti sposobni nositi se sa svim onim što ih čeka u životu, posebno u  naviještanju riječi Božje, u širenju kraljevstva Božjega, u susretu sa svim različitostima u Crkvi koju je Isus upravo ostavio  njima  na vođenje, pa im je obećao Duha Svetoga  koji će im pomoći da  shvate sve ono što im je govorio. Crkva je od svoga početka do danas era Duha Svetoga. Duh Sveti otkriva u svim vremenima istinitost riječi Isusa Krista za život kršćana, za život čitave Crkve i to za svako vrijeme.  Koliko god Crkva bila ljudska i grešna, koliko god bila izložena raspravama i konfliktima, nju vodi Duh Sveti koji je uvijek dovodi do Isusovih riječi koje Crkva primjenjuje za svako vrijeme i svaku situaciju. Crkva bi trebala biti  dinamična  kao što je dinamičan život. I ako žele odgovoriti izazovima vremena i časa u kojem se nalazi, mora voditi  dijalog i kroz raspravu i molitvu tražiti zajedničko rješenje sve dotle dok ne dođu do spoznaje da mogu reći: „Zaključismo Duh Sveti i mi…“
Ali, kako danas ovome svijetu govoriti o Duhu Svetome kada on poznaje samo „duh vremena“ i „duha mode“, a i Crkva se ne sabire baš tako često da bi u molitvi zajedno s Marijom, Isusovom  majkom, u promišljanju svih biskupa s Papom na čelu, s izabranim laicima i drugim ljudima dobre volje i tražiti rješenja u duhu Kristova obećanja. Crkva se mora Duhom  Božjim oduševljavati. Što i tko može održati okupljeno vjerničko zajedništvo u tako velikoj  različitosti ako ne  Duh Sveti, onaj Duh kojeg šalje Otac u ime svoga Sina Isusa Krista. A ako već nema na vidiku sveopćeg crkvenoga sabora koji bi   rješavao današnje probleme Crkve  u svijetu, može se svaka Kristova zajednica, župa kao i grupa vjernika molitvom obraćati Duhu Svetome za pomoć, za njegovo vodstvo, jer nama slabima, ljudima nejake vjere može pomoći samo Duh Sveti, koji najbolje ujedinjuje i pomiruje svaku ljudsku različitost. Isus kaže: „Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. A to je najbolje i najsavršenije jedinstvo kojemu težimo.

 

fra Josip Klarić

 

Evanđelje: Iv 14, 23-29

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«