Najnovije vijesti
Naslovnica / Varoška župa

Varoška župa

Povijest 1

Još u vrijeme osnivanja Šibenske biskupije, 1298., postojala je župna zajednica u Zašvinama, blizu Gornjeg Polja. Stanovništvo se uglavnom premještalo uz gradske zidine in Orthis prope Civitatem – u Vrtlinama kraj Šibenika. Od ovih doseljenika nastala je 1604. nova župa Varoš koja je obuhvaćala naseljene djelove oko gradskih zidina i djelove Donjega Polja. Župna se zajednica okupljala u crkvi Sancta Maria Hortorum – Sveta Marija u Vrtlinama. Vrtline su stradale 1648. kada je osmanlijska vojska opsjedala Šibenik, i godinu kasnije, 1649., kada je kuga poharala Grad i ostavila pustoš.

Crkvene i gradske vlasti zamolile su visovačke franjevce da dovedu narod iz Promine, Petrova Polja i drugih djelova Zagore i da napuče opustjeli Grad. Tada se nastanilo mnoštvo doseljenika u Šibeniku, kao i na područje uz gradske zidine. Oko zidina Grada novo stanovništvo počelo je graditi i nove nastambe. Vrtline su postajale sve urbaniji prostor, tako da se to područje počelo nazivati Varoš.

Redovnici franjevci s Visovca preuzeli su pastoralno djelovanje u Župi, osobito od 1668. god.; kada je skrb nad Župom preuzeo novoosnovani franjevački samostan Svetoga Lovre u Šibeniku. Župa je tada obuhvaćala ova predgrađa: Crnicu, Njivice, Meterize, Šubićevac, Baldekin, Križ, te sela Bilice i Dubravu, a danas se proteže na tri gradska područja: Varoš, Škopinac i Plišac.

CrkvaZa osmanlijske ekspanzije ovim prostorima u 16. st. Donje polje, Danilo Biranj, Dubrava, Bilice, Crnica bili su granična područja Mletačke Republike prema otomanskom carstvu. Mnoge izbjeglice pred Turcima sklonile su se uz zidine Šibenika na predjelu zvanom Vrtline, formirajući tako novo naselje. U tom naselju šibenski biskup Vinko Arrigoni 1604. godine uspostavio je novu župnu zajednicu, pod imenom Sv. Marija u Vrtlinama. Za Kandijskoga rata (1645.–1669.), naselje u Vrtlinama je porušeno, a stanovnici su se sklonili u grad. U listopadu 1647. god. s 25 tisuća vojnika Ibrahim-paša u dva navrata bezuspješno pokušava osvojiti Šibenik. Ni novi turski vojskovođa Mustafa-paša Tekali 1647. god. nije uspio osvojiti Šibenik koji je tada bio najnapučeniji grad mletačke Dalmacije. Neki je trgovac 1649. god. kupio robu zaraženu kugom koja se proširila gradom i u nekoliko mjeseci usmrtila preko 10 tisuća šibenčana. Prestankom kuge mletačke su vlasti zamolile visovačkog gvardijana fra Nikolu Ružića i definitora fra Miju Bogetića da narod iz Promine, Petrova polja i Zagore nasele u opustjeli grad, što oni i učiniše. Novonadošlo stanovništvo je inzistiralo da im franjevci budu dušebrižnici te tako franjevci postadoše župnici u Docu, Mandalini i Varošu.

Za Bečkog rata (1683.–1699.) stanovništvo u zaleđu tadašnje mletačke Dalmacije je započelo borbu za oslobođenje od Turaka. U ovaj su se rat 1684. god. uključili i Mlečani nazivajući ga Morejski rat. Te je godine mnoštvo naroda iz unutrašnjosti pobjeglo na mletački teritorij. U Biskupskom arhivu u Šibeniku sačuvali su se popisi doseljenih obitelji od 2. travnja i od 2. svibnja, a koje su mletačke vlasti naselili u Šibenik i okolicu. U popisu od 2. svibnja navedne su obitelji koje su nastanjene u šibenskom Varošu, Crnici i Mandalini. Iako šibenski biskup Ivan Dominik Calerroni nije bio sklon franjevcima, te ih je 1682. god. tužio u Rim da protupravno pastoriziraju polovicom njegove biskupije, mletačke su vlasti udovljile novopridošlom stanovništvu u šibensku okolicu da im franjevci budu župnici. Župa Šibenik–Varoš obuhvaćala je tada sela: Crnicu, Bilice i Vrulje, Lozovac, Brnjicu, Konjevrate, varoško Donje polje, Pokojce (danas Rakovo Selo) i varoško Danilo (Danilo Biranj). Završetkom Morejskog rata, oslobođene krajeve u zaleđu dotadašnje Dalmacije mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima 1699. god. dobila je Venecija nazvavši ih nova stečevina. U imovinsko pravnim odnosima velika je razlika između nove  i stare stečevine Venecije. U novoj stečevini zemlja je bila u vlasništvu države, koja na područje naseljava novo stanovništvo dijeleći im zemlju po članu obitelji s nasljednim posjedovnim pravom u muškoj liniji uz obavezu obrade zemlje, davanja dohotka od uroda i vojnu službu. Mletačke vlasti su za područje nove stečevine sastavile katastar, tj. izvršile su popis svih posjednika u svakoj partikularnoj zajednici s popisom imovine.

Povijest 3U staroj stečevini zemljište je bilo u vlasništvu plemstva, bogatih građana i Crkve. Dio varoškog stanovništva na području nove stečevine također dobivaju posjede, dok na području stare stečevine sklapaju kmetske ugovore s vlasnicima zemlje, po kojima obrađuju njihove zemlje uz obavezu davanja dohotka. U početku varošani na tim područjima borave povremeno za poljskih radova nakon kojih se vraćaju svojim kućama u Varoš. Dragocjene podatke o strukturi varoškog stanovništva te njegovim migracijama nalazimo u Mletačkom katastru (popis varošana s posjedima u novoj stečevini), Austrijskom katastru (popis zgrada u Varošu) te iz matica župe Šibenik–Varoš. U najstarijoj matici od 1624.–1638. god. nalazimo obitelji koje su živjele prije velikih promjena u strukturi stanovništva nakon kuge 1649. god. U maticama od 1668.–1685. nalazimo obitelji koje su se iz unutrašnjosti doselile po prestanku kuge.

Kontinuitet varoških matica krštenih postoji od 1738. god., vjenčanih 0d 1764., a umrlih od 1699. god. Iz matica umrlih saznajemo da se varošani osim u Varošu pokapaju i u ostalim gradskim crkvama do francuske uprave u Dalmaciji (1806.–1814.) kada je zabranjena ova praksa. Zatim saznajemo o migriranju dijela varoškog stanovništva u periferna područja. Najbolje podatke o varoškom stanovništvu, o području koje je obuhvaćala varoška župa te o stanovništvu tim područja: Crnice, Bilica, Lozovca, Konjevrata, Gradine, Dubrave, Brnjice, Čvrljaka, šibenskog Radonića, varoškog Donjeg polja i varoškog Danila nalazimo u Anagrafu župe Šibenik–Varoš iz 1822. god. i iz 1828. god. Budući da se u ovom vremenu većina varošana s povremenim boravištem na perifernim prostorima odlučila na njima trajno nastaniti, šibenski biskup Petar Dujam Maupas je posavjetovavši se s svojim savjetnicima i predstavnicima sela D(anilo) B(iranj), D(anilo) K(raljice) i Slivna, izdvoio D(anilo) Biranj iz župe Šibenik Varoš, a D(anilo) K(raljice) i Slivno iz župe Mandalina te ih je 22. veljače 1858. god. formirao u novu župu pod imenom sv. Daniel. Godine 1861. Konjevrate, Lozovac, Gradina, Lozovac, Brnjica, šibenski Radonić i Čvrljci izdvojeni su iz župe šibenik Varoš i formirana je nova župa sv. Ivana.

Nakon II. svjetskog rata mnoštvo stanovnika iz šibenske okolice se doseljava u prigradska naselja. Radi velikog područja i velikog broja vjernika župe Gospe van Grada šibenski biskup Josip Arnerić 1966. god. odijelio je od varoške župe mnoga područja i osnovao 6 novih župa: Šibenik–Crnicu, Šibenik–Baldekin, Šibenik–Meterize, Šibenik–Njivice, Dubravu i Bilice. Od tada župa Šibenik–Varoš nije mijenjala svoje granice.

Odgovori