Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Vrijeme ozbiljnosti i budnosti (1. nedjelja došašća – A)

Vrijeme ozbiljnosti i budnosti (1. nedjelja došašća – A)

Došašće je vrijeme o kojem pričaju i kojem se vesele svi kršćanski vjernici. I ne samo vjernici. Veselje zahvaća i one koji nisu ni vjernici ni kršćani. Tu su razni proizvođači i prodavači svega i svačega, zabavljači, kao i potrošači. Mnogi planiraju putovanje u naš glavni grad, u Zagreb. U njemu je najljepši, već davno razvikani advent. Tjednima prije svi sanjaju jedan lijepi i veseli advent. Nažalost, mnogi i ne promišljaju poruku adventa. Vrijeme došašća trebalo bi biti pokorničko vrijeme. Na to nas podsjeća i liturgijsko ruho. Ono je ljubičaste boje, kao u korizmi, i ne pjeva se Slava. Ova ozbiljna „ura od došašća“ upućuje nas na ozbiljnost, na budnost i čekanje, na iščekivanje, a nadasve, upućuje na pripravu za Božić. Upućuje nas na strpljivo i budno čekanje Onoga koji dolazi, na Isusa Krista. O iščekivanju i dolasku Gospodnjem govori u viziji i prorok Izaija. On sanja Goru Gospodnju koja će biti vrh svih gora i iznad svih bregova. Sveti Pavao u svom današnjem čitanju piše Rimljanima: „Braćo! Shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.“ Sv. Luka također ima potrebu opomenuti prve kršćane na ozbiljnost vremena u kojem se nalaze. Luka donosi kao potvrdu Isusove riječi koje govore o načinu života ljudi u Noino doba. Mnogi su bili toliko zaokupljeni svojim svakodnevnim poslovima da su prespavali i prečuli opasnost potopa. Uljuljali su se u svoj svagdan pa su svi izginuli, osim Noe i onih smještenih u njegovoj korablji. Isto tako bit će i o Dolasku Sina Čovječjega, kaže Isus. Ništa neće upućivati na neke izvanredne događaje. Sve će biti normalno. Tamo gdje budu dvojica na istom radnom mjestu jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. Sve će se u životu i vremenu normalno odvijati. Ali, da ljudi ne bi bili iznenađeni Kristovim dolaskom, trebaju biti uvijek budni i pripravni. Bog ne dolazi vikom. On se pojavljuje u tišini, u našem svagdanu. Najznačajniji Božji zahvat u ljudskoj povijesti i povijesti našega spasenja dogodio se u noći, daleko od gradske vreve i centara moći, daleko od Hrama i politike. Bog se objavio i došao u malom i nejakom djetetu i to u štalici, a prvi koji su ga zapazili i prepoznali bili su oni najneznatniji, pastiri. Advent je za vjernika svaki dan. Svaki dan, svaki čas i svaka ura u kojoj očekujemo Gospodina. Došašće nas upućuje na svetkovinu svih svetkovina i slavlje svih slavlja. Bog se utjelovio. Bog se među ljude udomio. To Božje udomljenje možemo slaviti svaki dan, u euharistiji, u sv. pričesti. Ali, obuzeti vanjštinom i njezinim blještavilom u došašću može proći ono najvažnije pored nas nezapaženo. Za spomenslavlje Kristova dolaska, njegovog utjelovljenja na Božić kao i naše pripreme za njegov Drugi-Konačni dolazak, trebamo biti budni i pripravni. Došašće ili advent, trebalo bi biti jedno ozbiljno vrijeme: vrijeme molitve, razmišljanja, vrijeme duhovne obnove, vrijeme propitivanja života i postupaka u našem životu. Nažalost, svega je više od toga jer mi nemamo ni vremena ni strpljenja razmišljati o sebi, o Bogu i svemu onomu što nam Bog o Božiću poručuje i donosi, pa ovo o čemu nam govore današnja liturgijska čitanja doživljavamo kao iluziju. Sv. Pavao opominje Rimljane na svu ozbiljnost „ure“ u kojoj se nalaze, odnosno života koji žive. Treba odložiti djela tame, napustiti pijanke, svađu i ljubomoru i zaodjenuti se Gospodinom Isusom Kristom. Očito je Pavao vidio svoje drage kršćane u Rimu tako živjeti kao što su živjeli ljudi u Noino doba i ne prepoznaju ozbiljnost trenutka dolaska Sina Čovječjega. Međutim, izgleda da je čovjek skloniji ovome što mi činimo u došašću na ulicama i trgovima kao što su jelo, piće, glazba, blještavilo i mnogo drugog što nas uopće ne podsjeća na ozbiljnost „ure“ Kristova dolaska. Sve što je ozbiljno čini nam se kao nestvarno, kao iluzija. Nije li iluzija ono o čemu govori prorok Izaija? Izaija u viziji gleda kako „…će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove.“ Nije li iluzija ono što traži Pavao od kršćana u Rimu? Nije li iluzija tražiti danas od nas kršćana da se ne predamo jelu, piću, plesu i pjesmi u našim „adventima“? Jer svako čekanje, svaka priprema povezana je s nestrpljenjem, sa snovima i iluzijama, a tko još može nešto sanjati i čekati. Mi hoćemo ovdje i sada i to ono što nas veseli: pjesma, hrana, zabava. Teško je čekati do Božića pa već sada kitimo ulice i trgove, izloge i dućane. Ali, ako samo na tom vanjskom ostanemo, onda smo sve promašili. Tada bi to bila stvarna iluzija. Božić treba živjeti u našem životu. Međutim, i pored svega ovoga što se događa u našim gradovima Došašće može biti istinska priprema za Božić. Zato nije iluzija vizija Izaije proroka, jer je zaista Kristovim rođenjem u Betlehemu i našim prihvaćanjem božićne stvarnosti „najviša Gora i vrh svih gora“ i svaki mač prekovan u plug i svako koplje u srp, postala zbilja. Biti budan i pripreman znači u svakom čovjeku, posebno u potrebitom, susresti i vidjeti Isusa Krista koji se za sve nas utjelovio-rodio, umro i uskrsnuo. Stoga ova napetost između onoga „već“- godišnjeg slavlja Božića i onoga „ ne još“- Drugog, konačnog dolaska Sina Čovječjega, je vrijeme naše budnosti, ozbiljne pripreme, naših advenata i našega života. Drugim riječima, Bog dolazi uvijek, neprestano. Isus dolazi k nama u svetoj euharistiji. On nam dolazi kada čitamo ili slušamo njegovo evanđelje. On dolazi i u ovom došašću i svakom adventu, pa zvali ga mi Došašće, advent ili „adventura“. Maranatha – Dođi, Gospodine! Amen!

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 24, 37-44

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.