Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Živjeti za druge (22. nedjelja kroz godinu – A)

Živjeti za druge (22. nedjelja kroz godinu – A)

Duboko je ljudsko iskustvo pokušaj drugoga pridobiti na svoju stranu. Bez obzira o čemu se radilo, u takvim situacijama upregnut ćemo sva naša umijeća da dobijemo istomišljenika. Naravno da će nam biti lakše nekoga pridobiti na našu stranu ako nudimo pogodnosti koje dotični nema, a želi ih imati. Još lakše će nam biti ako su naša obećanja opipljiva, na vidiku i koja će se moći odmah ostvariti. Za stvari koje nisu tako očite i vidljive bit će teže nekoga pridobiti, a još teže, pa i nemoguće, ako nudimo nešto što će boljeti, što nosi neuspjeh ili ne daj Bože nešto što je povezano sa smrću. Ne samo da ćemo u takvim situacijama dobiti odbijenicu, nego ako netko takvo što predviđa ili želi sebi, kao što je muka i smrt, da će čovjek takvoga pokušati odvratiti od takvoga puta, pa i od takvih misli. Tako nešto treba u startu odbaciti. Takve su misije unaprijed osuđene na neuspjeh. O nečem sličnom govori se u današnjem evanđelju, u kojem susrećemo Isusa koji pokušava svojim učenicima opisati i pojasniti sve ono što će on kao Mesija morati podnijeti. Isusa koji je u narodu čudotvorac, a učenicima „Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ čeka u Jeruzalemu muka i smrt na križu. Isus učenicima još govori kako će se to sve dogoditi. On, dakle, zna što ga čeka. Učenicima je nejasno zašto Isus tako nešto strašno ne izbjegne već sada dok je moguće izabrati neki drugi put. Za apostole je tako nešto nezamislivo. Oni to odbacuju i ljudski reagiraju i pokušavaju ga odvratiti od toga. S takvim stavom učenika i mi bismo se sigurno složili. Vjerujem, da bismo mu i mi savjetovali, da učini sve kako bi izbjegao, ne samo muku i smrt, nego i svaku pomisao na tako nešto strašno. Ali, Isus gleda na sve to sasvim drugačije. On nalazi smisao svoga puta u Jeruzalem jer put u muku, u smrt vodi do uskrsnuća, a što je za Isusa još najvažnije on u svemu tome vidi volju Božju.
Učenici, a vjerujem i svi mi s njima, ne težimo za takvim putovima. Mi molimo Boga svaki dan da nas očuva od svake muke. Da je tomu tako pokazuju nam mnogi propovjednici, posebice sa tzv. duhovnih obnova, koji okupljaju ljude i nude iscjeljenja, a ne križ, patnju i bol. Danas je puno onih zvanih i samozvanih koji nam savjetuju kako uspjeti u životu, a ne kako se pripremiti za susret s Bogom, kako otkriti i slijediti volju Božju.
Isus kao osoba, kao učitelj, kao vođa, a nadasve kao Sin Čovječji ima pred očima ne svoju volju nego volju Oca nebeskoga. On se tu razlikuje od svih drugih ljudi, od svih nas. Mi težimo ispunjenju naše volje, a ne nečije tuđe, pa ni Božje, iako i mi kao vjernici često znamo reći: neka bude volja Božja. Ali, baš tada molimo Boga da bude po volji našoj: Da ozdravimo mi ili netko naš, da ne patimo ni mi ni bilo tko iz naše sredine.
Isus ne živi u dvojbi: moja ili volja Očeva. Za njega je volja Očeva na prvom mjestu. Isus ne sklapa nikakve trule kompromise. On ide radikalno svojim zacrtanim putem. Njemu je jasno da se život na zemlji ne ponavlja. Sada ga treba živjeti i ništa ga na tom putu ne može spriječiti, a najmanje ljudsko odgovaranje od puta kojeg mu je zadao Otac nebeski: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“, reče Isus Petru.
Isusov je put jako zahtjevan. Ovu zahtjevnost, nakon što je vrlo teškim riječima odbacio Petra i njegove nagovore, Isus još jače zaoštrava nastavljajući govoriti: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ Ovim riječima Isus objašnjava svu ljubav Božju prema čovjeku. U kratkim crtama Isus opisuje svoj život: Život za drugoga, za čovjeka. I tako bi trebao živjeti svaki čovjek, svaki od nas. Ovako nešto radikalno što Isus govori i zahtjeva ne nalazimo ni kod koga drugoga. Nitko od nas ne želi ni čuti a ni govoriti o patnji, o smrti, a što je još gore ni o vječnom životu. Mnogi u vječni život ne vjeruju iako kažu da su vjernici. Sve se stavlja na kartu ovozemaljskoga života. Na jednoj takvoj razini živio je i sv. Petar. Međutim, Isus je tu Petrovu razinu odbio i rekao da je to đavolsko. Dakle, đavolsko je nijekati vječni život. Do vječnoga se života najlakše dolazi po životu i žrtvi za drugoga. Ovakav stav, život za drugoga vrlo je važan za naš svagdan u obitelji, u Crkvi, u društvu, to nije nikada gubitak nego dobitak.
Petar je pokazao svu svoju ljudskost i mi ga jako dobro razumijemo. Petar je težio životu bez muke i boli kako za sebe tako i za Isusa. Ne možemo mi Petru zanijekati dobru volju, i on je želio živjeti kao njegov Učitelj. Ali, osjetio je da nije lako radikalno živjeti, a to iskustvo svi mi imamo. Želimo ali ne uspijevamo. Zašto ne uspijevamo? Pa zato što sanjamo život kojega nema. Fantaziramo o životu bez muke, bez bolesti, bez nerazumijevanja. Takav život ne postoji. Danas izbjegavamo i samu riječ smrt, pa kažemo: „kad me više ne bude“. Ali, zato Isus ide ususret stvarnom životu, životu koji nosi bol, razapinjanje i smrt. Isus živi takav život koji vodi preko križa do uskrsnuća – do života vječnoga, života s Ocem nebeskim – i vidi ga kao nagradu i dar za predanje i žrtvu za drugoga.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Mt 16, 21-27

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«