Najnovije vijesti
Naslovnica / PROPOVIJEDI / Živjeti zapovijed ljubavi (6. uskrsna nedjelja – A)

Živjeti zapovijed ljubavi (6. uskrsna nedjelja – A)

Kakvi su naši rastanci jednih od drugih i što obično obećavamo u trenucima rastanaka? Teško je na to pitanje odgovoriti, jer koliko god je rastanaka toliko je i mogućih obećanja. Nije isto rastati se od radnog kolege i prijatelja. Nije isto rastati se od roditelja i poznanika. Nije isto rastati se od voljene osobe i nekog slučajnog poznanika. Nije isto rastati se na nekoliko dana i zauvijek. Međutim, svi su rastanci teški i žalosni trenuci, posebice kada su u pitanju rastave braka, a nadasve rastanak na smrtnom času. Ovdje nas ne zanimaju toliko kratki i privremeni rastanci iako i oni mogu biti teški i bolni posebice ako se to odnosi na rastanak roditelja od nejake djece. Nas ovdje više zanima što tko u takvim trenutcima može uopće obećati ili tražiti. Obećati se može puno toga: da ćemo se javiti kada stignemo na odredište; da ćemo se držati dogovorenoga; da ćemo zaboraviti sve ono što je bilo loše i zadržati samo sretne trenutke; da ćemo misliti jedni na druge. Sve je to ljudski i provedivo. Ali, što obećati pred konačni rastanak, pred smrt? Od onih koji su na smrti ne možemo očekivati nikakva obećanja. Oni što ostaju mogu obećati da će moliti za dragu osobu, da će grob posjećivati, da ga neće zaboraviti. Da, tako je kod nas ljudi.
Isus na posljednjoj večeri drži oproštajni govor prije svoje smrti i prije svoga odlaska k Ocu nebeskom, na rastanku obećava svojim učenicima: „Neću vas ostaviti siročad.“ Osim toga Isus obećava još nešto što je vrlo važno a to je: „I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugog Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine…“, a završava najutješnijim obećanjem: „doći ću k vama.“ Ovo je, braćo i sestre, sasvim drugačiji rastanak i bitno se razlikuje od svih naših ljudskih rastanaka. Isus ne odlazi da bi se rastao, da bi nestao nego da bi svoje učenike još tješnje povezao sa sobom, s nebeskim Ocem i s Duhom Svetim. Smrt je za Isusa prijelaz u potpuno zajedništvo sa svojim Ocem od kojeg on moli da učenicima pošalje drugoga Branitelja – Duha Svetoga. Isusu je važno naglasiti njegovo zajedništvo s Ocem i sa svojim učenicima pa kaže: „U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom, i vi u meni i ja u vama.“
Maloprije smo rekli da kod naših međuljudskih rastanaka, bilo da je govor o kratkim, dužim ili konačnim rastancima, da ipak mi koji ostajemo nešto obećavamo onomu ili onima od kojih se rastajemo. Ovdje se možemo i upitati: Što su apostoli na rastanku obećali Isusu? Ništa. U trenucima njegove muke i smrti razbježali su se svaki na svoju stranu. A je li Isus nešto od njih tražio? Je li ih za nešto molio? Je. I to glasno i jasno: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ Isus neumorno naglašava ljubav. Ne interes, ne dobit, nego uvijek i ponovo ljubav. Ljubav je njegova zapovijed.
Može se reći da Isus u današnjem evanđelju kaže učenicima: Nemojte govoriti da me ljubite, ako ne slijedite moje upute, ako ne djelujete kao ja.
Dakle, samo ako slijedimo primjer Isusa Krista, ako ga ljubimo i ako obdržavamo njegove zapovijedi možemo se zvati i biti njegovi. Jeli to nama ljudima moguće? Nije. Nisu to mogli ni apostoli. I oni su bili potrebni pomoći odozgo, pomoći s neba, od Oca, pomoći od drugog Branitelja. Naša je pomoć Duh Branitelj, Duh Sveti. To je bila pomoć i učenicima. Isus kaže učenicima: Neću vas ostaviti siročad. Ja ću moliti Oca i On će vam poslati drugog Branitelja, da bude s vama zauvijek. Otac će vam dati Duha Istine. Dakle, po Duhu Svetome, ostajemo stalno povezani s Ocem nebeskim.
Samo naša povezanost s Isusom i s Duhu Svetome, može nas držati na okupu kao zajednicu Kristovih sljedbenika. Bez te nutarnje, ali čvrste povezanosti, nije moguće Isusa nasljedovati. Svoju snagu Isus je crpio također iz intimne povezanosti s Ocem nebeskim. To mu je davalo snagu u najtežim trenutcima života. Isus je živio iz duboke povezanosti s Ocem i Duhom Svetim, a život mu se sastojao u življenoj ljubavi. Samo ako smo čvrsto povezani s Kristom, s Ocem i s Duhom Svetim, možemo i danas živjeti ljubav, koju Isus od nas traži.
Evanđelje ističe i naglašava važnost ove povezanosti, jer nije bilo lako ni apostolima, a ni nama nakon njih. Nama treba snaga s Neba. Evanđelje svjedoči, kako je bilo lako biti s Isusom dok je činio čudesa, dok su mu ljudi klicali od radosti. Ali, teško je bilo biti uza nj kada su ga apostoli gledali u sudnici Pilatovoj, kada je visio na križu. Tada su apostoli posumnjali u njegovu božansku moć. Tek po primitku Duha Svetoga, apostoli postaju drugi ljudi. Neustrašivo i odvažno propovijedaju i žive sve ono što im je Isus ostavio kao zapovijed, kao zakon ljubavi. Tek silaskom Duha Svetoga nad njih, shvatili su Isusovu poruku da on nije došao osnovati neko zemaljsko kraljevstvo, nego širiti kraljevstvo Božje, a kraljevstvo Božje namijenjeno je svima nama. U nj smo ušli činom našega krštenja, činom ulaska u Crkvu Kristovu koju Otac nebeski jača, a vodi Duh Sveti. Crkva je djelo i Tijelo Kristovo ma koliko god ona bila i ljudska i grešna, Crkva je ipak djelo Božje koja je na putu čišćenja do kraljevstva Božjega. Ostanimo na tom putu da bi došli do cilja, do punine kraljevstva Božjega.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 14, 15-21

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«