ŠTO JE POTREBNO ZA SAKRAMENT KRŠTENJA
- treba se javiti u župni ured 15-20 dana prije krštenja
- ako roditelji ne stanuju na teritoriju župe potrebno je donijeti suglasnost vlastitoga župnika da se dijete može krstiti van župe kojoj pripadaju
- preslik rodnoga lista
- posvjedočenje za kuma(u) da može kumovati – Potvrda se izdaje u župi stanovanja ili u župi krštenja!
- krštenja su nedjeljom u 11,30 sati
POUKA ZA KRŠTENJA
četvrtkom uoči krštenja u 17,30 sati u župnom uredu
- kroz SRPANJ i KOLOVOZ krštenja su nedjeljom u 10 sati
Oni koji se krste uraštaju u sličnost smrti Kristove, ukopavaju se zajedno s njima u smrt, s njime zajedno, u njemu, oživljuju i uskrsavaju. U krštenju se polijevanjem vodom u ime Presvetoga Trojstva duhovno preporađa stvorenje i postaje članom mističnoga Kristova Tijela oslobađajući se istočnoga grijeha, a i svih drugih grijeha. To je prvi i temeljni sakrament kršćanskoga života. Krštenje je nužno za spasenje onima kojima je navješteno evanđelje i koji imaju mogućnost tražiti sakrament krštenja. Prema starodrevnom crkvenom običaju, odrasla osoba ne može na krštenje bez kuma. I kod krštenja djeteta neka bude kum, koji će predstavljati i samu krštenikovu obitelj, koja se duhovno povećava, i ulogu majke Crkve (svako dijete može imati kuma i kumu). Uloga kuma je na krštenju zastupati dijete, koje još ne zna što se s njim zbiva; on je povjerenik Crkve i roditelja koji mu povjeravaju dijete; jamči za budući katolički odgoj djeteta i ulazi u duhovno srodstvo s djetetom te biva svjedok krštenja. Kum je dužan upoznavati svoje kumče, ostati s njim u trajnoj životnoj povezanosti, moliti za njega, brinuti se za njegovo duhovno dobro, poticati i odgajati ga na kršćanski život i svojim životom mu davati primjer. Osobi, koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se biti svjedok krštenja i to zajedno s katoličkim kumom. Kum što ga izabire katekumen ili obitelj treba imati ove vlastitosti:
• da je dovoljno zreo za vršenje te dužnosti (stariji od 16 god.);
• da je primio tri sakramenta: krst, potvrdu i euharistiju te da živi u skladu s vjerom;
• da pripada katoličkoj Crkvi i da nije pravno spriječen za obavljanje te službe;
• da nije zanijekao vjeru i da nije otac ili majka krštenika.
U tom surječju, primjera radi, kumovi ne mogu biti rastavljeni i ponovno vjenčani ili osobe koje žive u sličnom nedopuštenom braku, osobe koje žive sablažnjivim životom ili oni koji se protive katoličkom nauku.
Redoviti su krstitelji: biskupi, prezbiteri i đakoni. Kad nema svećenika ni đakona a prijeti pogibao, posebno pak na smrtnom času, krstiti može, katkada štoviše i mora, svaki vjernik, a i bilo koji čovjek, samo ako ima pravu nakanu. Svi laici, kao članovi svećeničkog naroda, a osobito roditelji i, po dužnosti, katehisti, primalje, kućne pomoćnice, socijalne radnice, bolničarke te liječnici i kirurzi, neka uznastoje prema svojim mogućnostima točno naučiti kako se ispravno krsti u slučaju potrebe.
U latinskoj se Crkvi krštenje podjeljuje ovim riječima: „N, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ (N… ego te baptizo in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti.) Neka se krštenje redovito slavi u župskoj crkvi. Krštenje se može slaviti svakim danom, a preporuča se da se slavi u redovitim okolnostima nedjeljom pod misom. Djeca se krštavaju u župi roditelja, osim ako okolnosti drukčije nalažu. Svakom krštenju, kada se radi o djeci, nužno prethodi priprema roditelja i kumova, a kada se radi o odraslima, onda oni pristupaju redu katekumenata, tj. treba se pridržavati odredaba Reda pristupa odraslih u kršćanstvo.
Župnici su dužni brižljivo i bez odlaganja upisati u Maticu krštenih imena krštenika, krstitelja, roditelja i kumova, te mjesto i dan krštenja.
Red krštenja kojega se drži redoviti krstitelj
Obred započinje primanjem djece, kojim se izražava volja roditelja i kumova te nakana Crkve da se sakramenat krsta proslavi.
Služba riječi sastoji se od čitanja jednoga ili više odlomaka Svetoga pisma; od homilije, s dodatkom časa šutnje; od vjerničke molitve.
Sâm sakrament krštenja
1) neposredno se pripravlja:
a) svečanom molitvom kojom krstitelj blagoslivlja krsnu vodu ili spominje da je već blagoslovljena;
b) odricanjem od sotone i ispovijedanjem vjere roditelja i kumova.
2) vrši se pranjem vodom koje se može obaviti uranjanjem ili polijevanjem, te zazivanjem presvetog Trojstva.
3) završava se u prvom redu mazanjem krizmom te se zaključuje obredima bijele haljine, zapaljene svijeće i „Efeta“.
Pred oltarom se moli Gospodnja molitva. Konačno, daje se blagoslov majkama, očevima i svima prisutnima.
Sastavljeno prema: Sv. Kongregacija za bogoštovlje, Rimski obrednik. Red krštenja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.; don A. Čondić, Pastoral sakramenata (skripta).
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. (Mt 28, 18b-20)
Što je sakrament krštenja, što postajemo po njemu i koji je vidljivi znak?
Sakramentom krštenja primamo novi život milosti – postajemo djeca Božja i članovi zajednice vjernika – Crkve. Krštenje je vidljivi znak naše sličnosti Isusu Kristu. Vidljivi znak krštenja je polijevanje vodom i izgovaranje riječi: „I., ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.
Koga, kada i gdje Crkva sve krsti?
Crkva krsti bilo djecu bilo odrasle i to u svako vrijeme, ali posebno na uskrsno bdijenje, kada se slavi Kristovo uskrsnuće. U pravilu se dijete krsti u prvim tjednima života. Pravilo je da se krštenja slave u župnim crkvama za vrijeme mise.
Tko valjano može krstiti?
Valjano u Crkvi može krstiti biskup, svećenik i đakon, a u smrtnoj opasnosti može svaki čovjek ako ima nakanu činiti ono što čini Crkva kod krštenja: pravilno izgovori formulu krštenja i polije novokrštenika čistom vodom po čelu (npr. medicinska sestra u bolnici ako je dijete u neposrednoj smrtnoj opasnosti).
Koji su plodovi krštenja?
Najveći plod krštenja je otpuštenje istočnoga grijeha i svih osobnih grijeha (ako je krštenik odrasla osoba) i rođenje na novi život, po čemu čovjek postaje posinjenim djetetom Božjim, hramom Duha Svetoga. Na taj način krštenik biva pridružen Crkvi, Otajstvenom Tijelu Kristovom. Krštenje u naše duše utiskuje neizbrisiv biljeg, pa se krštenje ne može ponoviti.
Može li se spasiti bez krštenja?
Svi ljudi koji, potaknuti milošću iako nisu upoznali Crkvu iskreno traže Boga i trude se vršiti njegovu volju poštivajući glas svoje savjesti, mogu se spasiti iako nisu primili krštenje. Što se tiče djece koja su umrla bez krštenja, Crkva nas poziva da imamo povjerenja u Božje milosrđe i da molimo za njihovo spasenje.
Što obećava onaj koji se krsti ili oni koji donose dijete na krštenje?
Krštenik se odriče Sotone i grijeha, priznaje Krista i obećava da će živjeti kao kršćanin, a za malu djecu sve to čine, u ime njih, roditelji i kumovi. Roditelji tada preuzimaju obvezu da svoje dijete kršćanski odgoje, a kumovi će im u tome pomoći.
Postoje li slučajevi kada će svećenik odbiti krštenje djeteta?
Ovdje se ne radi o odbijanju, već o mogućnosti odgode krštenja. Crkva ne može udovoljiti želji onih roditelja koji ne daju nikakvo jamstvo da će dijete nakon krštenja primiti prikladan kršćanski odgoj što ga ovaj sakrament zahtjeva. Ako roditelji svjesno odbijaju crkveno vjenčanje, a nemaju nikakve zapreke da to učine, kakvo oni jamstvo daju za kršćanski odgoj svoje djece? Iz svoga života isključili su sve sakramente i zar se ne čini da krštenje svoga djeteta žele isključivo radi reda i običaja?
Što se događa ako roditelji zatraže krštenje kod drugog svećenika i u drugoj župnoj crkvi?
Ako roditelji uporno i s razlogom traže krštenje djeteta u drugoj župi, tada su dužni taj zahtjev svome župniku podnijeti pisano, a pouku za krštenje, po mogućnosti, neka učini njihov župnik. Onaj svećenik koji krsti to dijete dužan je javiti župi u kojoj roditelji stalno borave.
Prema: Žarko Vladislav Ošap, Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi, Drvar, 2009.