26. nedjelja kroz godinu B 2021.

Mk 9, 38-43.45.47-48

Tko nije protiv nas, za nas je. Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:

»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Riječ Gospodnja.

Ponekad se pitamo, ako smo s nekim u ne baš najboljim odnosima, ima li on ili ona imalo Duha Božjega? Da, imati barem „malo“ Duha Božjega znači moći mijenjati sebe i svijet oko sebe, i to na bolje. Što je više ljudi oko nas s Duhom Božjim to je veća mogućnost da se ljudi i svijet još bolje i brže mijenjaju. Zato veseli činjenica da se Duh Božji ne ograničava samo na neke nego na mnoge, na sve koji mu se otvore pa i na takve koji nisu uvijek po našoj volji. Bog ga dijeli ljudima po svojoj promisli, a ne po našim željama. Čovjek s Duhom Božjim čini dobre  stvari. Čovjek s Duhom Božjim postaje prorok, naviješta riječ Božju. Zato bi Mojsije bio najsretniji da svi iz njegova naroda imaju Duha Božjega. To nam potvrđuje današnje prvo čitanje iz Knjige Brojeva. Ali, i ovdje, u ovako nešto dobro i sveto, uvlači se ljuska zavist. Izgleda da bi nekima bilo najdraže da oni raspolažu Duhom Božjim, da ga oni dijeli komu i koliko hoće, da oni budu „Veliki posjednici i gospodari Duha Božjega.“ Mojsije takve odbija. On ne ograničava darežljivost Božju pa kaže: „Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!“ Slično tekstu današnjega Prvog čitanja zbori i evanđelje, odnosno Isus Krist. Na zavist svoji učenika koji bi rado sve velike darove Božje ograničili samo na sebe i svoju grupu, Isus odgovara: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.“

A što znači biti Isusov, biti za nj? Svaki onaj koji daje onomu komu treba, koji oskudijeva, koji se brine za neznatne i malene, bit će veoma nagrađen. To je ta pozitivna strana ljudi Duha Božjega koji svoje dijele s potrebitima te tako pokazuju da sve ljude, a posebno one najmanje prihvaćaju kao svoju braću i sestre, odnosno kao djecu Božju.

O drugoj, veoma opasanoj i razarajućoj ljudskoj slabosti govori Isus u nastavku današnjega evanđelja  kada se jasno i glasno osvrće na zlo koje se nalazi u svim vremenima, a to su sablazan i skandali koji najviše ubijaju upravo one do kojih Isus najviše drži, koji su mu najviše na srcu, a to su  oni  najmanji, posebice djeca.

Isus ne bira riječi za onoga tko bi sablaznio najmanje, one koji su njegovi, koji vjeruju pa kaže: „bolje bi bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.“ Strašne su to riječi. Nitko od nas ljudi nije baš čist od skandala i sablazni. Ne zato što ih mi želimo nego  zbog naše grešnosti i slabosti koju mi živimo najprije u svojoj obitelji. Nehotice mi stariji sablažnjavamo mlađe, dakle, vlastitu djecu. Spomenut ću samo neke od takvih sablazni: Psovka Boga i mnoge druge neprimjerene riječi. Zatim nasilje u obitelji. Bolno je za najmanje kada gledaju svađu svojih roditelja ili fizičko nasilje.

A što tek reći o skandalima i sablaznima koje čine predstavnici Crkve! Godinama su se zataškavale sablazni i skandali. Uslijed zlostavljanja malenih – djece, Crkvu su napuštali i još uvijek napuštaju mnogi, a neki su i vjeru izgubili upravo radi takvih sablazni. Prije neki  dan sam papa Franjo, koji je možda najviše učinio da se počne rješavati  problem skandala u Crkvi, odgovorio je onima koji su zabrinuti za ugled Crkve u svijetu da treba prije misliti na žrtve skandala, na one malene nego na ugled Crkve. Na prvom mjestu mora biti žrtva tih sablazni i skandala.

Isus u nastavku govori o čovjeku, o svakom  pojedincu, a tu smo svi, da ako nas koji dio tijela sablažnjava, što bi s tim trebali učiniti. Naravno, da nas Isus ne želi imati bez ruke, noge ili oka, kao hrome i sakate, ali ozbiljno govori kako je sablazan i skandal veliki problem za malene, za „njegove“, pa da na to mislimo jer smo u opasnosti izgubiti život vječni.

fra Josip Klarić

NOVO NA STRANICI

VIŠE: