28. nedjelja kroz godinu B 2021.

Mk 10, 17-30

Što imaš, prodaj i idi za mnom!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:

»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«

Riječ Gospodnja.

 

Homilija

Ovih dana slušamo i čitamo kako neki veoma bogati ljudi iz politike, estrade i neke druge javne osobe drže svoj novac u tzv. poreznim oazama u kojima su porezni nameti zanemarivi. Novinari su nam u Pandorinim dokumentima otkrili imena nekih na vodećim funkcijama koji umjesto da  drže svoju ušteđevinu u svojim državama, oni su sklonili svoje bogatstvo od očiju javnosti.  Za takve bi se moglo reći da su zaokupljeni svojim bogatstvom, da u njihovom srcu nema mjesta za druge.  Njihova je briga kako sakriti, sačuvati stečeno bogatstvo.

Možda će netko reći što to ima s našim današnjim evanđeoskim tekstom. Ima to veze. Naime, problem bogatstva uvijek je isti i ljudski. Isus upozorava na  vrijednosti na koje se čovjek treba ili ne smije osloniti. Ovi ljudi iz priče u uvodu u naše razmišljanje ne grade svoju sigurnost na općepriznatim vrijednostima nego isključivo na svom bogatstvu. A drugo, što je jako važno, očekivalo bi se da će biti sretni jer imaju sve, a oni ipak žive u strahu. I pored bogatstva, oni se skrivaju, drhte za svoju budućnost, nemirni su. Iz toga što moraju skrivati vidi se da bogatstvo ne daje nikakvu sigurnost. Naprotiv, donosi nemir, strah. Naravno, nije na nama da sudimo ali ovdje bi se mogla primijeniti ona Isusova iz današnjega evanđelja: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“ I to ne zato što su bogati nego zato što im je to sve, što se oslanjaju na ono što danas je, a sutra ga nema. Ovozemaljska dobra nemaju trajnu vrijednost. Ona čovjeka zarobljavaju i zatvaraju pred svakim, a što je najgore i pred svojima, pred prijateljima kao i pred siromasima.

Je li onda bolje biti siromašan? Siromaštvo po sebi nije ni blagoslov ni prokletstvo kao što ni bogatstvo po sebi ne mora biti ni jedno ni drugo. Pitanje je našega odnosa prema jednom, odnosno prema drugom. Važnije je pitanje kako ja gledam na bogatstvo, na siromaštvo, a najvažniji je moj odnos prema Bogu i bližnjemu. Iz Isusova se odgovora mladiću iz današnjega evanđelja ne može reći da je bogatstvo zapreka za ulazak u kraljevstvo nebesko. Isus kaže da je važno obdržavati Božje zapovijedi. Ovdje izgleda kao da su bogatstvo ili siromaštvo sasvim neutralni jer nas ne uvode ali nas ni ne priječe do kraljevstva Božjega. A da je tomu tako svjedoče mnogi sveci i svetice Božje kroz povijest Crkve. Sv. Franjo Asiški bogataš svoga vremena ostavlja sve i u siromaštvu služi svome Gospodinu. Dok  apostoli, koji su bili siromasi sa svojim starim i okrpanim mrežama i nesigurnim lađicama, Isusa opominju kako su sve svoje ostavili i pošli za njim. Dakle, možemo reći da nije bogatstvo ili siromaštvo po sebi ni zapreka ni prednost, nego Isusov poziv: „A onda dođi i idi za mnom.“ Jer svaki onaj koji ide za Isusom, bio on siromah ili bogataš, zna da kad dobije i ima Isusa, ima sve.

Međutim, onoga momenta kada nam   bogatstvo (p)ostane  oslonac našega života,  onoga trenutka kada na siromaštvo gledamo kao na  prokletstvo, onda su jedno i drugo zapreka prema kraljevstvu Božjem.  Imati ili ne imati je stanje, a ne život. Život je nešto drugo. Život je odnos prema stvarima i prema Stvoritelju. Život može biti ispunjen u siromaštvu kao što može biti prazan i tragičan u izobilju.

Isus će u nastavku razgovora s ovim mladićem dovesti čovjeka do jedne sasvim druge razine, naime do razine savršenosti: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ Tko uspije doći do ove spoznaje i prihvati je te živi po njoj, njemu ne znači ništa bio on siromah ili bogataš.  Tomu je Bog sve i sve doživljava kao volju Božju. Spomenuli smo sv. Franju Asiškoga. Zavrjeđuje da spomenemo na ovome mjestu i franjevačku trećoredicu sv. Elizabetu Tirinšku. Sigurno najsvjetliji lik svoga vremena jer je sve svoje razdala siromasima. Nakon smrti muža Ludovika proganjana je i od muževljeve rodbine. Ali, ništa je nije priječilo da u svakom siromahu i bolesniku služi svoga Gospodina Isusa Krista i tako ga slijedi i dobiva blago na nebu. Život po Božjim zapovijedima putokaz je u kraljevstvo Božje za svakog čovjeka svih vremena. U njima je sadržana ljubav i prema Bogu i prema čovjeku. A savršenstvo je: „Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“

 

fra Josip Klarić

NOVO NA STRANICI

VIŠE: